Religija
U tijeku je blagoslov obitelji
U našim je krajevima božićno vrijeme rezervirano za blagoslov kuća i obitelji. Evo nekoliko stvari o ovom lijepom običaju.
Dok je nekada naglasak bio na blagoslovu kuće (prostora), današnji obrednik govori o “godišnjem blagoslovu obitelji o božićnim blagdanima u vlastitim domovima”. Ova promjena proizlazi iz želje da se izbjegne magijski prizvuk blagoslova i naglasi važnost povezanosti u vjeri svih članova obitelji i u prvi plan stavi njihovo zajedništvo. Blagoslov samog prostora time naravno nije izostavljen, ali je stavljen u drugi plan.
U našim krajevima blagoslov obitelji i njihovih domova započinje uglavnom na blagdan sv. Stjepana i traje do kraja božićnog vremena tj. do Nedjelje krštenja Gospodinova. Iznimka su naravno veće župe u kojima župnik tijekom božićnoga vremena ne stigne pohoditi sve obitelji, pa blagoslov zna potrajati i duže, prenosi Bitno.
Blagoslov obitelji i njihovih domova kršćanski je čin u kojemu se moli i zaziva Božji blagoslov na sve članove obitelji kako bi kršćanski živjeli i svjedočili svoju vjeru. Po blagoslovnoj molitvi “zaziva se Božji blagoslov na članove koji će u tom prostoru dijeliti dobro i zlo, da mogu kršćanski živjeti, uzajamno se radovati u zajedničkoj radosti i jedni drugima biti potpora u žalosti.” Djelotvornost blagoslova ovisi o vjeri i otvorenosti svih članova Isusu Kristu koji uvijek poziva da svoj život provodimo u njegovu Duhu.
Na prvome mjestu treba naglasiti kako je dobro da svi članovi obitelji budu na okupu i kao prava “Crkva u malom” zajedničkom molitvom posvjedoče i obnove svoju vjeru. Osim ove temeljne pretpostavke, dobro je spomenuti kako bi se na obiteljskom stolu trebali naći Sveto pismo (barem Novi zavjet), blagoslovljena voda, svijeća i raspelo.
Vrijeme blagoslova vrlo često je i vrijeme rasprava i prijepora oko novca koji bi trebalo dati svećeniku. Nažalost, u današnjem svijetu u kojem je glavna vrijednost postao novac i blagoslov obitelji sve se češće veže uz novce, a gubi se njegov temeljni smisao. Ne ulazeći u različite pristupe župnika istaknimo kako se Božji blagoslov ne može kupiti ili platiti, te ne smije biti uskraćen onome tko ga zatraži – imao on novaca ili ne.
Kao uspomenu na blagoslov, svećenik svakoj obitelji daje prepoznatljivu naljepnicu na kojoj se, uz slikoviti simbol ili sliku, te godinu blagoslova, nalaze i tri slova: C + M + B. U nekim pak krajevima još uvijek postoji običaj da svećenik ili njegov pratitelj na nadvratniku kredom ispiše godinu blagoslova i spomenute inicijale. Koje je njihovo značenje?
Prema jednom tumačenju ova tri slova (u ‘našoj’ verziji: G+M+B) označavaju imena triju kraljeva: Gašpara (lat. Casparus), Melkiora i Baltazara. Ipak, ovo tumačenje nije jedino! Ova tri slova zapravo su akronim latinske blagoslovne rečenice:
C = Christus
M = mansionem
B = benedicat
Ili u prijevodu: Krist neka blagoslovi (ovaj) dom!
Svakako, lijep običaj ispisivanja slova ili lijepljenja naljepnice znak je da je dotična obitelj primila božićni blagoslov.
Religija
Vjernici islamske vjeroispovijesti danas slave svoj najveći praznik – Bajram
Vjernici islamske vjeroispovijesti danas širom svijeta slave svoj najveći praznik – Bajram.
Inače, Bajram se kod vjernika islamske vjeroispovijesti čestita riječima “Bajram šerif mubarek olsun”.
Tijekom bajramskih praznika vjernici islamske vjeroispovijesti obilaze svoje prijatelje, rodbinu i susjede te jedni drugima čestitaju Bajram. Posjeti bližnjima su obvezani dio bajramskih blagdana vjernika islamske vjeroispovijesti.
Religija
Danas je Veliki petak, odnosno dan Muke gospodnje
Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Slavi se u petak prije Uskrsa. Na ovaj se dan kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i same smrti.
Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva. Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu. Stoga Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu. Veliki petak zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje.
Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put.
U popodnevnim satima, puk se okuplja u crkvama na slavljenje obreda Velikog petka: čitanje Svetoga pisma i navještaj muke, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest. Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkiva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo se!”
Kod katolika, post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Također je za sve katolike starije od 14 godina obavezan i nemrs.
Obredi Velikog petka će se danas upriličiti i u crkvi Devet korova anđeoskih na Am Hofu, sjedištu Hrvatske katoličke misije Beč, u 18.30 sati. Sveta ispovijed moguća je od 17 sati.
Religija
Katolici danas obilježavaju Veliki četvrtak – Misu večere Gospodnje
Velikim četvrtkom završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Dakle, ono što mnoge zbunjuje, treba znati da vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak, a tri dana liturgijskih slavlja koja slijede predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija.
Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenuci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje.
Na misi posveta ulja znak je crkvenog zajedništva, koji ističe dar svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.
Velikim četvrtkom završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Dakle, ono što mnoge zbunjuje, treba znati da vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak, a tri dana liturgijskih slavlja koja slijede predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija.
Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenuci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje.
Na misi posveta ulja znak je crkvenog zajedništva, koji ističe dar svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.
Na misi večere Gospodnje, Crkva se spominje ustanovljenja euharistije, ministerijalnog svećeništva i zapovijedi ljubavi, koju je Isus ostavio svojim učenicima.
Na posljednjoj večeri Isus je sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu: predao se u smrt radi spasenja ljudi, ispunivši Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo i krv umjesto jaganjca i tako zapečatio konačni i vječni savez. Pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegova muka na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Isusove muke.
Gestu pranja nogu susrećemo na Zapadu već u 4. stoljeću, a ovaj je izraz gostoljubivosti prisutan još u Starom zavjetu, ali i u prvim kršćanskim vremenima.
Slavlje Mise večere Gospodnje sastoji se od pet dijelova: uvodnog obreda i službe riječi, obreda pranja nogu, euharistijske službe i prijenosa Svetootajstva.
U uvodnom obredu govori se ili se pjeva Slava, a dok se pjeva ili govori zvone zvona, a zatim šute do Vazmenog bdjenja. Zatim slijedi služba riječi koja svojim sadržajem uokviruje sadržaj cjelokupnog dana.
Obred pranja nogu pripada među najstarije obrede budući da su apostoli i njihovi nasljednici nastojali izvršavati sve ono što im je Gospodin rekao tijekom posljednje večere. Tim činom očituje se ljubav, poniznost i spremnost služenja, po Isusovom primjeru, u zajednicama vjernika koji su im povjereni.
Nakon obreda pranja nogu slijedi euharistijska služba, a slavlje Velikoga četvrtka završava prijenosom Svetootajstva do mjesta pohrane, pripravljenog u nekoj kapeli dolično urešenoj.
You must be logged in to post a comment Login