Ekonomija
Realne plaće padaju, potrošnja raste
Austrijsko gospodarstvo ove će godine rasti nešto brže nego što se očekivalo u ožujku. Prema lipanjskoj prognozi instituta za ekonomska istraživanja WIFO i IHS, izgledi su već od druge polovice godine znatno lošiji, i zbog toga što je inflacija veća od očekivane u ožujku. A to uzrokuje pad bruto realnih plaća za povijesnih 3,9 posto. Pa ipak, prema prognozama, privatna potrošnja će rasti.
WIFO pretpostavlja da će bruto realne plaće po stanovniku pasti za 3,9 posto. Prognoza u ožujku predviđala je pad od 2,3 posto. Pa čak i to bi bio najoštriji pad plaća po stanovniku izmjeren do sada od kada su statistike dostupne. Tada se govorilo i da se realne plaće neće toliko smanjiti zbog rasterećenja porezne reforme. Glavni prognostičar OeNB-a Gerhard Fenz govorio je početkom lipnja o najvećem padu realnih plaća povezanih s inflacijom od 1950-ih.
Barem bi trebalo ponovno doći do snažnog realnog povećanja plaća 2023., kada inflacija padne i plaće slijede isti primjer. Neto plaće bi se u narednoj godini trebale vrlo značajno povećati, čak za 5,3 posto realno, smatra šef WIFO-a Gabriel Felbermayr, jer ugovori o plaćama rastu dok inflacija pada. Osim toga, programi poput ukidanja hladnog napredovanja također će podržati neto prihode. “Ovo je dobra vijest za građane naše zemlje.” Posljednjih godina bruto plaće su stagnirale, dok su neto plaće pale. Razlog tome je, između ostalog, hladna progresija – u godinama poreznih reformi došlo je samo do povećanja.
IHS pretpostavlja da će plaće porasti za 4,3 posto neto 2023. godine. “To će biti veliko” s paketima podrške, kako kaže Klaus Neusser, voditelj IHS-a. To bi također trebalo otvoriti prostor za pregovore o plaćama. Ali “u smislu ekonomske politike, zapeli smo u raspravi o raspodjeli”. Jer Austrija je zbog krize osiromašila – vjerojatno za dva do tri posto. Trenutne usporedbe s 2019. nisu prava referentna točka, već treba uzeti u obzir rast koji je od tada izgubljen.
To znači da je ‘kolač’ koji se mora podijeliti sveukupno manji – čak i ako nominalno ne izgleda tako zbog visoke inflacije. A glavni prognostičar IHS-a Helmut Hofer kaže: To nije bitka za distribuciju u kojoj se dijeli dobit, već kako se nositi s ekonomskim gubitkom. „Ne možete to riješiti. To je stvar pregovaračke moći.”
Unatoč padu realnih plaća, očekuje se da će privatna potrošnja ove godine naglo porasti i time potaknuti gospodarstvo. Tome pridonosi smanjena stopa štednje: nakon što su stanovnici Austrije na početku pandemije stavili više na stranu, sada se opet troši više – uključujući dio ušteđevine. Ekspanzivna fiskalna politika države, odnosno ‘kiš’a novca, također potiče potrošnju. Visoka razina neizvjesnosti, s druge strane, vjerojatno će pridonijeti nižim ulaganjima.
Sveukupno, WIFO i IHS sada očekuju rast BDP-a od 4,3 odnosno 3,8 posto za ovu godinu, u usporedbi s 3,9 i 3,6 posto predviđenim u ožujku. Povećanje prognoze uglavnom je posljedica revizije podataka za 2021., odnosno usporedne vrijednosti za prethodnu godinu, kako navodi WIFO. Instituti drugačije procjenjuju drugo tromjesečje – WIFO i dalje pretpostavlja značajan rast, dok IHS očekuje stagnaciju.
U svakom slučaju, kao i u ostatku svijeta, u daljnjem tijeku godine može se očekivati tek blagi rast. Za 2023. instituti su svoje prognoze prije tri mjeseca smanjili na 1,6 odnosno 1,4 posto. U ožujku su očekivali rast od 2,0 odnosno 2,3 posto.
Uzroci su stroža monetarna politika središnjih banaka, trajnija inflacija, stalni problemi u lancu opskrbe i druge posljedice rata u Ukrajini. Oba instituta ukazuju na neuobičajeno visoku razinu neizvjesnosti u trenutnoj prognozi – ne samo zbog mogućeg prekida isporuke plina od strane Rusije.
Postoje loše vijesti kada je u pitanju inflacija: prema WIFO-u, potrošačke cijene (CPI) sada će vjerojatno porasti za 7,8 posto umjesto 5,8 posto ove godine, a prema IHS-u za 7,4 posto umjesto 5,5 posto. U 2023. godini stopa inflacije od 5,3 posto (WIFO) i 4,7 posto (IHS) ostat će dobra dva postotna boda viša od očekivane u ožujku. Vladin opsežan paket potpore za ublažavanje učinaka inflacije “potaknut će inflaciju”, poručuju iz WIFO-a. Dva instituta se slažu oko nezaposlenosti: vjerojatno će pasti na 6,3 posto ove godine i stagnirati na ovoj razini 2023. godine.
Proračunski manjak nastavit će se smanjivati, ali ne tako brzo kao što se očekivalo prije tri mjeseca. Prema WIFO/IHS-u, novi bi dug ove godine trebao biti 3,0 ili 3,8 posto, a ne 2,4 ili 2,3 posto. U 2023. ta dva instituta sada očekuju deficit od 1,2 odnosno 1,9 posto.
WIFO ističe da industrija već ove godine osjeća posljedice globalnog gospodarskog pada, dok će turizam rasti znatno iznadprosječno nakon teške 2021. godine obilježene koronavirusom. Emisije stakleničkih plinova (mjereno u ekvivalentima CO2) vjerojatno će pasti zbog usporavanja industrijske aktivnosti, piše WIFO – za 1,8 posto ove godine i daljnjih 1,1 posto u 2023.
Oba instituta su također izračunala scenarije u slučaju prekida isporuke plina. U svom najgorem obliku, to bi moglo dovesti do ozbiljnog ekonomskog pada – ali takav razvoj događaja je vrlo malo vjerojatan, složili su se WIFO i IHS. IHS je izračunao razvoj koji bi smanjio opskrbu plinom za 30 posto. To bi moglo rezultirati gospodarskim padom od 3 posto i padom zaposlenosti od 4 posto.
Što će se točno dogoditi ovisi prije svega o tome koliko se plina može zamijeniti drugim izvorima energije, rekao je u četvrtak novinarima šef IHS-a Klaus Neusser. Kad tvrtke uopće ne bi mogle zamijeniti plin – što je nerealno – onda bi se gospodarstvo srušilo za 6 posto. Čak i ako zaustavljanje isporuke potraje dulje dok se sva pohrana ne isprazni, učinak bi bio dramatičniji.
WIFO također “izračunava novi scenarij svaki dan”, ali šef WIFO-a Gabriel Felbermayr osvrnuo se na različite pretpostavke koje su moguće. Čak i ako zima ispadne neobično hladna, “sve je drugačije”. Svaki dan da se skladište može dodatno napuniti što smanjuje vjerojatnost dramatičnog razvoja događaja.
Osim što bi tvrtke mogle zamijeniti plin kao energent, mogle bi zamijeniti i vlastitu proizvodnju uvozom preliminarnih proizvoda. U tom pogledu neizvjesnosti su ogromne, ali “u svakom slučaju, modeli pokazuju da će biti skupo” – i da je za očekivati recesiju, smatra Felbermayr. Industrijska proizvodnja uskoro će pasti dvoznamenkasto – “može se raspravljati da li za 15 posto ili 20 posto” – ali vjerojatnost za to je mala – barem za 2022. godinu.
“Ako stvarno želite horor”, kaže Felbermayr, onda morate izračunati brojke za pojedine regije. Jer za Beč kvar u opskrbi plinom znači nešto sasvim drugo nego za industrijske regije, na primjer u središnjoj Gornjoj Austriji. To bi tada bilo politički puno teže podnijeti i velika razlika u odnosu na krizu s koronavirusom.
Nedavno su se pojavili zastrašujući scenariji za mogući neuspjeh u opskrbi plinom u Njemačkoj. I tu je vjerojatnost da će stvari postati tako loše ako najgore dođe samo 20 posto, podsjetio je Felbermayr. No Njemačka ima nedostatak što ima manje skladišnih kapaciteta – početna pozicija u Austriji je bolja. Osim toga, manje je plina potrebno za proizvodnju električne energije, a udio Austrije u industriji je manji.
Austrija
Jeftina roba iz Kine preplavila Austriju: Trgovci traže uvođenje carine već od nula eura
Suočeni s poplavom jeftinih proizvoda iz Kine, austrijski trgovci pozivaju na radikalne promjene kako bi se osigurala pravednost i sigurnost u prostoru digitalnog trgovanja.
Jeftini proizvodi iz Kine preplavljuju europsko tržište putem platformi za “online trgovinu”. Prema strukovnoj udruzi, carinici su preopterećeni, objavila je interesna skupina u srijedu u priopćenju za javnost.
Akcijski plan u osam točaka za pravednost u digitalnoj trgovini namijenjen je poboljšanju situacije. Na primjer, bescarinski limit bi trebao biti smanjen na nula eura, tj. de facto odbačen.
“Do 35 zračnih teretnih letova svaki dan iz Kine opterećuje carinske vlasti”, rekla je trgovačka udruga. Carinska tijela stoga nisu u mogućnosti osigurati potrebne kontrole. Osim toga, tu su i netočne deklaracije, loša kvaliteta podataka i pritužbe na nedostatak sigurnosti proizvoda. Osim spuštanja bescarinske granice na nula eura, udruga traži više resursa i više osoblja, kao i poboljšanu razmjenu podataka.
U proteklih 18 mjeseci kineske platforme implementirale su novi poslovni model “izravne e-trgovine” koji se pojavio u Kini tijekom pandemije korone. Potrošači su izravno povezani s proizvođačima i dobavljačima proizvoda, a dostava je organizirana “na zahtjev”. Ponuđeni proizvodi su gotovi tek nakon narudžbe. Nisu potrebni ni međuskladištenje, ni veletrgovci ni posrednici, objasnio je generalni direktor trgovačkog udruženja Rainer Will. Dok domaća potrošnja u Narodnoj Republici Kini sada slabi, ovaj model se širi diljem svijeta. Cijena za krajnjeg potrošača (uključujući troškove dostave) niža je od 30 do 40 posto u odnosu na usporedive europske ponude.
Primjenjivi zakon EU često se slabo provodi, kritizirao je Will. Istodobno se “namjerno iskorištavaju praznine u carinskom pravu”, a austrijska trgovina s više od 700.000 zaposlenih više je pogođena tim razvojem događaja. EU je prije desetak godina prilagodio pravila za pošiljke robe male vrijednosti (do 150 eura). Za sve pošiljke robe vrijedi sljedeće: obavezni su podaci unaprijed uključujući jasnu identifikaciju dobavljača, primatelja i poreznog obveznika. Kupci moraju platiti uvozni porez na promet, ali carina se primjenjuje samo na robu čija je vrijednost 150 eura ili više.
Kako bi provedba carinskog zakona stigla u digitalno doba, potrebni su sljedeći sljedeći koraci: obavezna naplata poreza na promet pri uvozu za prekogranične B2C pošiljke robe čija je vrijednost manja od 150 eura kada se kupuje putem platformi, obvezno slanje unaprijed standardiziranog e-računa kao dijela skupa podataka elektroničke carinske uvozne deklaracije, jedinstveni UID brojevi kako bi se prilagodile obveze digitalnog izvješćivanja u cijeloj EU za izravno i neizravno oporezivanje, snižavanje carinskog limita za B2C pošiljke robe od 150 do nula eura, pojednostavljenje poreznih stopa u EU, harmonizacija podataka poštanskih transportnih dokumenata, digitalna identifikacija operatera duž cijelog lanca upravljanja robom i dostave te stvaranje digitalne carinske podatkovne platforme u EU kako bi se osigurala razmjena podataka o maloprodajnim kretanjima u Uniji u stvarnom vremenu.
Austrija
Predsjednik je Industrijskog udruženja D. Austrije želi da svi rade više od 40 sati
Kina i SAD ekonomski ovise o Europi. Karl Ochsner predsjednik je Industrijskog udruženja Donje Austrije sada izaziva pomutnju inicijativom: svi bi trebali raditi duže! Karl Ochsner predsjednik je Industrijskog udruženja Donje Austrije od studenog 2023. Vodi obiteljsku tvrtku Ochsner Heat Pumps.
Austrijsko gospodarstvo očito nije dovoljno učinkovito za dva državna predsjednika Industrijskog udruženja (IV), Stefana Pierera (Gornja Austrija) i Karla Ochsnera (Donja Austrija).
“Građani žele najveću moguću sigurnost s maksimalnom slobodom”, citirao ga je “meinbezirk.at”.
Predsjednici IV već imaju spremno patentno rješenje za to. Mnogima se neće svidjeti vizija kako bi Austrija trebala ostati konkurentna uz Kinu i SAD.
„Naš prosperitet nosi industrija, a ne turizam“, rekao je Ochsner. Zabrinut je kako se ocjenjuje učinak u ovoj zemlji. Stoga traži produljenje redovnog radnog vremena za sve i time uvođenje 41-satnog radnog tjedna!
“Moramo prestati željeti da radimo manje dok cijeli svijet radi sve više i više”, rekao je.
“Ovo je frontalni napad na zaposlenike, kojem će se Radnička komora i sindikati odlučno suprotstaviti. Očito novi predsjednik smatra da se mora proslaviti radikalnim političkim stavovima?” burno je reagirao predsjednik AK-OÖ Andreas Stangl na incijativu od 41 radnog sata tjedno.
Stangl dodaje: “Činjenica da bi zaposlenici trebali redovito raditi još više ‘džabe’ je naravno potpuno apsurdna i naišla bi na ogorčen otpor svih zaposlenika. Samo netko tko radi bez snažnog korektivnog stava može zahtijevati tako nešto.”
Konkurentnost industrije ne trpi, kako tvrdi Ochsner, zbog “naglog rasta troškova rada i pretjerane birokracije”, već zbog porasta troškova potaknutog cijenama energije. Tko toliko griješi u dijagnosticiranju uzroka problema zbog zablude političkih interesa, doći će naravno i do krivih rješenja.
Ako industrija treba dodatne radnike, mora ponuditi i odgovarajuće radno vrijeme, uvjete rada i prihode, rekla je predstavnica zaposlenika – a prije svega u potpunosti nadoknaditi 180,8 milijuna prekovremenih i odrađenih prekovremenih sati.
Stangl se zalaže za dijalog o industrijskoj politici u Europi koja upravlja digitalnom i ekološkom transformacijom u interesu svih.
Ekonomija
Direktor poznate austrijske pivovare: “Pivo je previše jeftino”
Iako je na cijene piva također utjecala inflacijska kriza, direktor Ottakringera Frank vjeruje da je to piće “previše jeftino”.
Pivovara Ottakringer zabrinuta je zbog cijena piva – sa stajališta tehničkog direktora, pivo u supermarketu je “previše jeftino”.
Uz ljetne vikend temperature nekima je hladno pivo neizostavno. U ugostiteljstvu pak cijena piva kreće se oko šest eura, zbog čega se mnogi odlučuju za klasično pivo u limenci u samoposluzi – po znatno jeftinijoj cijeni. Iz perspektive Tobiasa Franka, tehničkog direktora pivovare Ottakringer, to je veliki problem.
On je za “Kronen Zeitung” objasnio perspektivu proizvođača piva. Udio promocija piva u supermarketima se povećao tijekom godina. Limenka je često snižena 50 posto, “odnosno košta od 59 centi pa naviše”. “Iz pivovarske perspektive, pivo je previše jeftino jer je poljoprivredni proizvod. Treba godinu dana dok ječam s polja ne bude u obliku piva u čaši. To treba cijeniti”, rekao je Frank za dnevne novine.
Frank je objasnio probleme koji dolaze s tako jeftinim pivom. Cijena od 59 centi “nije dobra za kulturu piva” i “ekonomski je na granici”. Općenito, moguće je samo zato što proizvođač i trgovac dijele popust. Istodobno, pivovare trpe od enormne inflacije. “Ne možemo u potpunosti prenijeti veće troškove na potrošače i ublažiti ih učinkovitošću.” To se očituje i u rezultatima poslovanja koji su posljednjih godina konstantno negativni.
Više cijene piva u restoranima za Franka su razumljive. “To je drugačiji koncept, postoje usluge i dobijete svježe točeno pivo, najsvježije pivo ikada.” Osim toga, ugostiteljstvo ima velike troškove za najamninu, osoblje i sl.”, kaže tehnički direktor.
Ljubitelji piva uvijek se pitaju je li bolji izbor pivo u boci ili limenci, a jedan majstor piva objašnjava: “Limenka je nepropusna za svjetlo i vrlo lagana, poput male bačve – a to je najbolje za kvalitetu piva. Ekološki otisak limenke također je bolji od jednokratne boce jer je uglavnom izrađena od recikliranog aluminija.”
You must be logged in to post a comment Login