Političke elite, bilo one u Hrvatskoj, Austriji ili drugdje, sasvim svejedno, jer se u ničemu baš i ne razlikuju, u ovom, za vjernike, svetom vremenu priprave za radostan blagdan Božića, poput filmskog antijunaka Grincha skovaše “briljantni” plan ukrasti nam Božić i sve ono što on donosi hrvatskomu narodu.
Pod izlikom spašavanja pučanstva od opake bolesti, svojim su mjerama zaključavanja, otključavanja, onemogućavanjima, prijetnjama i ucjenama valjda i kod onih najdobronamjernijih, poslušnih i savjesnih građana izazvali gnjev. Kada vam se političari onako skrušeno i zabrinuto na nebrojenim tiskovnim konferencijama svim sredstvima trude uvjeriti vas kako je baš ono što rade u sprečavanju pandemije koronavirusa upravo vama neophodno i korisno za vaše zdravlje i spas života, odmah uočavate da nešto nije u redu. Tako glumatajući i cerekajući se potpuno je razvidno da i nisu u potpunosti iskreni, jer da jesu, svih ovih godina i desetljeća pozabavili bi se s puno opakijim bolestima, gladi, ratovima, zarazama, siromaštvom, zagađenju, genetski modificiranoj hrani…
Nitko valjda pametan ne spori postojanje koronavirusa i da treba razborito i vrlo jasno upravljati ovom ozbiljnom krizom. Zašto su svi oni koji razumski promišljaju odmah nekakvi krajnji desničari, krajnji ljevičari, te svi oni liječnici, pravnici…, odmah neki prolupali likovi i neprijatelji države? Reče jednom kancelar Kurz kako bi on koronu krizu vodio puno drukčije, ali ne odlučuje sam i – demokracija je. A ha, to ga muči? Zato odlaze svi u centralu da ujednače stavove i da ne izlijeću. Baš kao nekada za komunizma odlazeći u Beograd, a sada u Bruxelles. Pa tako Plenković govori kao Kurz; Anschober kao Beroš; Božinović poput Nehammera, a mi naivni mislimo da se u zaštiti vlastitih državljana jedan treba usprotiviti drugomu, a oni svi pušu u isti rog.
Jesu li nam ukrali Božić? Trude se, svim silama. Testiranje, karantene, cijepljenja… Ne zna se doista više ni tko pije ni tko plača. U stvari, zna se, narod plača! O mjerama je toliko toga rečeno da političari ni sami više ne znaju što su propisali i kada. Ono što je bilo jučer više ne vrijedi danas, a sutra opet vrijedi ono što je bilo jučer. Narod sve gleda, trpi, negoduje, čuti…
U psihologiji je već odavno poznat sindrom kuhane žabe. Stavite žabu u posudu s mlakom vodom i lagano ju grijete. Žabi isprva ugodno i polako se privikava na temperaturu sve dok se, jadna, ne skuha u potpunosti.
Dragi naši političari, do kada vi mislite “kuhati” ovaj napaćeni narod?
Kažu ovako veliki politički umovi u svojim mjerama: Ako odete iz zemlje, pri povratku morate imati negativan test. Morate u karantenu koju prekidate nakon pet dana negativnim testom. Što je u ovome znanstveno i epidemiološki? Ništa! Ovo je ono tipično, spomenuto “kuhanje”. Ili pak: Masovno se svi testirajte! U Austriji se onda testira dva milijuna ljudi i pozitivnih je 4 000 ili 0,2 posto! Što ste pametni političari dobili tim brojem? Već sutra netko danas negativan na testu, može biti pozitivan? Što onda? Zaključavanje? Kakav je ono učinak imalo? Najbolje izgleda sve zaključajte, pozatvarajte i riješili ste pandemiju! Imate i najnoviji biser: Zaključati sve one koji nisu testirani, ali ih otključati ako se testiraju i kasnije se cijepe! E samo onda te osobe su “privilegirane” ići u kino, kazalište… Ostatak koji ne žele su građani drugog reda. Kao i oni koji se ne žele cijepiti. A pa da, cijepljenje je dobrovoljno. Jeste, jako. Ako nisi cijepljen ne možeš ništa i nikuda. Stvarno dragovoljno. Nigdje pameti.
Kada ste nas sve tako dobro prokuhali, što je sljedeće? Zašto je, dragi naši političari, tjelesno zdravlje, važnije od duhovnog i duševnog? Podsjećaju me oni na cara Leopolda I. koji je pomilovao velikaše Zrinskog i Frankopana. Kako ih pomilovaše? Bili su osuđeni na odsijecanje glave i ruke, a “plemeniti” car smilovaše se pa im odsjekoše “samo” glave?! Tako i naši političari: od koronavirusa nas liječe, ali nas dovode do ludila. Jasno, operirani od svake vrste empatije, političarima je krajnje nejasno kako naši ljudi pohrliše sada svojim domovima za Božić čemu svjedoče slike i gužve na granicama. Naši ljudi moraju izdvojiti velik novac za testove, kako ulazeći u Hrvatsku, tako i kada se budu vraćali u Austriju. Pri tome moraju biti domišljati kako uvjeriti poslodavca i načiniti obveznu karantenu kada se budu vratili, a da ne izgube posao? Znaju austrijski političari da to iziskuje puno novaca? Na taj perfidan trik, a ne mjeru upravo i računaju. No, u računici nisu uvrstili bitan segment.
Dragi gospodine Kurz, koliko košta majčina suza, zagrljaj i stisak ruke kada nakon nekoliko mjeseci ugleda svoga sina, unuka… kada im dođu na kućni prag? Kolika je cijena kada stari otac drhtavim glasom prozbori sa svojim najmilijima koje možda ovog Božića vidi posljednji put?
Cijenu znamo mi i, zato, niste nam ukrali Božić! Niste ga ukrali i onima koji ovdje ostaju!
Spomenuti junak Grinch u jednom je trenutku shvatio kako bit blagdana nije u materijalnom, već u duhovnom te se pokajao i vratio Božić oduševljenim sugrađanima. Neka i svima vama, dragi političari, Božić bude nadahnuće, a ne ono materijalno kod kreiranja vaših odluka i mjera.
Sretan Božić svima!
* stavovi izneseni u ovom članku ne odražavaju nužno i stavove uredništva kroativ.at
Željko Batarilo
Foto: 123RF