Hrvatska
Igrači iz dijaspore godinama su jedan od temelja hrvatske nogometne reprezentacije
Vijest kako Hrvatski nogometni savez i izbornik mlade reprezentacije Igor Bišćan prate jednog od najboljih mladih argentinskih igrača, 19-godišnjeg Matea Bajamicha, igrača argentinskog nogometnog kluba Instituta, u fokus hrvatske nogometne javnosti opet je dovelo temu hrvatskih igrača iz dijaspore. Mateo Bajamich nije jedini talentirani igrač hrvatskih korijena kojeg prate u Hrvatskom nogometnom savezu. Već sada primjerice u mladim uzrastima nekoliko njemačkih i austrijskih klubova ima igrača koji su itekako zanimljivi hrvatskim stručnjacima. Neki od tih igrača već posjeduju hrvatsku putovnicu, a neki od njih tek trebaju za nju aplicirati. Najsvježiji primjer nije mladi Argentinac, nego igrač koji je donedavno branio boje Salzburga, danas igrač njemačkog Wolfsburga – Marin Pongračić. Marin je rođen u njemačkom Landshutu i prije nego je zablistao u Salzburgu i igrama zaslužio vrijedan transfer u Bundesligu, Marin je prošao mlade kategorije dvaju minhenskih klubova. Prvi nastup za neku od mladih reprezentacija Hrvatske zabilježio je prije pet godina. Dobrim igrama u Salzburgu, te dobrim startom u Bundesligi, Pongračić je skrenuo pažnju izbornika Dalića i vrlo je vjerojatno da će uskoro upisati prvi nastup za reprezentaciju Hrvatske. Nema sumnje da će se trend sjajnih igrača iz dijaspore nastaviti i u sljedećim godinama.
Priča o hrvatskim igračima iz dijaspore počinje već osamostaljenjem Republike Hrvatske i formiranjem nogometne reprezentacije, no pravu vrijednost igrača iz dijaspore, hrvatska navijači i hrvatska javnost počeli su razumijevati dolaskom braće Kovač i Josipa Šimunića, koji su svojim pristupom, požrtvovnošću i zalaganjem brzo osvojili simpatije šire javnosti. Kasnije su došli igrači poput Mladena Petrića, Ivana Klasnića i Ivana Rakitića, pa onda i Matea Kovačića, Dejana Lovrena, ako hoćete i Vedrana Ćorluke koji dolazi iz Bosne i Hercegovine, koja je nekako bliža Hrvatskoj, pa neki na te igrače i ne gledaju kao igrače iz dijaspore. Popularni “Čarli” godinama je bio nezamjenjiva karika u hrvatskoj obrani. Svi nabrojani, ali i oni prije njih i poslije njih dali su hrvatskoj reprezentaciji veliki obol, kako u nogometnom tako i u karakternom smislu. Četvorica igrača iz dijaspore sudjelovala su i u osvajanju srebra u Rusiji, a prema svemu sudeći bit će i udarne igle na predstojećem Euru.
Mnogi će reći da je nogomet više od sporta, da je nogomet ponekad čista emocija, da je najvažnija sporedna stvar na svijetu. I zbilja, nema sporta koji privlači toliko pažnje kao nogomet, nema sporta koji može okupiti toliki broj navijača i nema sporta koji može izazvati toliko emocija koliko i nogomet. Nogomet djeluje i kao mehanizam nacionalne solidarnosti promovirajući osjećaj identiteta i zajedništva, a to smo najbolje vidjeli u ljeto 2018. godine, za vrijeme trajanja prvenstva i za vrijeme proslave mitskog srebra iz Rusije. Svi su bili kao jedno, razlike među nama naprosto su bile zaboravljene.
Emocionalna nota, ona ljubavi prema nogometu i hrvatskoj reprezentaciji najbolje je vidljiva upravo na igračima koji dolaze iz hrvatske dijaspore. Mnogi od njih su imali priliku igrati za zemlje u kojima su rođeni. no oni su unatoč svemu ipak izabrali Hrvatsku. Neki pak, unatoč ponudama drugih reprezentacija, nikad nisu pomišljali o igranju za bilo koju drugu reprezentaciju osim Hrvatske. Zanimljivo, među prvih deset igrača Vatrenih s najviše nastupa u “kockastom” dresu čak su petorica igrača iz dijaspore, Josip Šimunić, Vedran Ćorluka, Ivan Rakitić, te Robert i Niko Kovač. Mnogi od prethodno nabrojanih igrača mogli su izabrati zemlje u kojima su rođeni ili odrasli, čak se takvi izbori nameću i kao logični, pogotovo igrači koji su rođeni u Njemačkoj, državi koja je gotovo pa oaza za nogometaše, nogometni div koji nudi sve mogućnosti za razvoj. Velika većina naših igrača odgajana je u krugu svojih obitelji s usađenom ljubavi prema domovini, prema Hrvatskoj, prema hrvatskom nacionalnom dresu. Upravo je obitelj temeljna podloga mladim igračima iz dijaspore u izgradnji identiteta koja im istovremeno daje osjećaj da su pripadnici drugačije zajednice od one u kojoj žive, da su za Hrvatsku vezani povijesnim korijenima. Zato talentirani klinci, kakvi su nekad bili i Rakitić, Kovačić i Ćorluka radije biraju Hrvatsku.
Sportski, ali i društveni fenomen sportaša iz dijaspore sigurno će se nastaviti i u budućnosti. Nažalost, svakim novim danom sve je veći broj Hrvata koji žive van Hrvatske, a time su šanse da će hrvatski dres nositi dijete iz dijaspore i veće. Na sportaše iz dijaspore trebamo biti posebno ponosni, jer su unatoč nekim boljim uvjetima, nekim boljim i zdravijim sredinama, bogatijim ponudama ipak slušali srce i izabrali Hrvatsku. Nerijetko, na sportskim borilištima pokazali su i najviše volje, želje i strasti braneći boje Hrvatske.
R.P I kroativ.at
Hrvatska
Zrinjski osvojio prvenstvo BiH, potvrdio titulu najtrofejnijeg kluba u BiH
HŠK Zrinjski osvojio je rekordni, deveti naslov BiH. Plemići su osvojili WWIN Ligu BiH s 82 boda. U 32. i predzadnjem kolu svladali su Igman Konjic, koji se već oprostio od prvoligaškog nogometa, 3-0. Zrinjskom su deveti naslov donijeli Nardin Mulahusejnović pogotkom u 39 minuti, na 2-0 je povisio bivši igrač Slaven Belupa, Hrvoje Barišić, a točku na ‘i’ je stavio još jedan bivši igrač HNL-a, nekadašnji veznjak Istre, Antonio Ivančić.
Tako se pobjednički pehar vraća u Mostar nakon što je prošle godine banjalučki Borac osvojio svoju treću titulu. Plemiće je do devetog naslova predvodio Mulahusejnović koji je u 32 utakmice postigao 14 golova.
Zrinjski je titule osvajao: 2005., 2009., 2014., 2016., 2017., 2018., 2022., 2023. i 2025. S devetom titulom su najtrofejniji klub u BiH, slijedi ih slijede sarajevski klubovi Željezničar s pet titula, Sarajevo s četiri, Borac tri, Široki Brijeg ih ima dva, a Modriča i Leotar po jedan.
Hrvatska
Rijeka novi prvak Hrvatske, Dinamo i Hajduk ostali iza
Nogometaši Rijeke novi su prvaci Hrvatske, drugi put u svojoj povijesti, nakon domaće pobjede 2-0 (1-0) protiv Slaven Belupa, dok je bodovno izjednačen na drugom mjestu ostao Dinamo.
Rijeka i Dinamo skupili su po 65 bodova, Dinamo je također slavio u svom domaćem ogledu 1-0 (1-0) protiv Varaždina, ali je riječki sastav imao prednost zbog boljeg međusobnog omjera i time proslavio titulu. Prvi puta Rijeka je bila prvak Hrvatske u sezoni 2016./17. Dinamo je ostao na 25 titula prvaka.
Za slavlje Rijeke strijelci su bili Niko Janković u 12. i Toni Fruk u 51. minuti. Minimalnu, ali pirovu pobjedu Dinamu je osigurao Petar Sučić u 39. minuti.
U zadnjem 38. kolu slavio je i Hajduk, 1-0 kod Šibenika golom Rokasa Pukštasa u 71. minuti, ali Splićani su ostali treći na ljestvici.
Nakon remija 1-1 Osijeka i Istre 1961 na četvrtom mjestu ljestvice je ostao Varaždin koji time ima potencijalno šansu za odlazak u kvalifikacije Konferencijske lige.
Sjajna atmosfera dočekala je igrače Rijeke i Slaven Belupa na Rujevici.
Euforija je doslovno gurala domaće igrače prema pobjedi i drugom naslovu prvaka u povijesti, a nogometaši Rijeke su se hrabro uhvatili u koštac s pritiskom te su od starta žestoko pritisnuli suparnika iz Koprivnice.
Odmah na startu Rijeka je tražila jedanaesterac, koji nije bio dosuđen. Pogodak je ‘visio u zraku’ i onda se dogodio u 12. minuti.
Niko Janković je uzeo loptu, došao do šesnaest metara i precizno pogodio suprotni kut za 1-0.
Brzo nakon pogotka šansu je imao Slaven Belupo, ali udarac Nestorovskog nije završio tamo gdje su se gosti nadali. U 21. minuti se i dogodilo izjednačenje.
Dolček je pobjegao obrani Rijeke i pogodio za 1-1, ali u svemu se ispriječilo gostujuće zaleđe.
Do kraja prvog dijela prorijedile su se prilike. Igralo se posve ravnopravno, gosti iz Koprivnice su smirili zahuktalog domaćina i postajali sve opasniji.
Premda je Slaven Belupo ostavljao sve bolji dojam u završnici prvog dijela, početkom drugoga propao je u još veću rupu.
Za to je krivac bio vratar Slaven Belupa Sušak koji je doslovno asistirao Fruku, a najbolji igrač Rijeke je iz velike daljine, gotovo sa središta travnjaka, pogodio prazna vrata za 2-0 Rijeke i novo veliko slavlje na Rujevici.
Sve do kraja Rijeka se povukla na svoju polovicu i odlučila čuvati prednost, u čemu je uspjela bez većih problema.
Na kraju susreta uslijedila je potpuna ludnica na Rujevici jer su stotine domaćih navijača u sekundi preplavili travnjak i krenuli s velikim slavljem zajedno sa svojim miljenicima.
Hrvatska
Luka Modrić objavio da napušta Real Madrid
Kapetan vatrenih i Real Madrida Luka Modrić emotivnim se pismom oprostio od madridskog kluba i poručio da u subotu igra posljednju utakmicu za madridski klub na Santiago Bernabeu.
U Modrićevoj objavi stoji sljedeće:
“Dragi navijači Real Madrida,
Došlo je vrijeme. Trenutak za koji nikad nisam htio da dođe, ali to je nogomet, a u životu sve ima početak i kraj.
U subotu ću odigrati svoju posljednju utakmicu na Santiago Bernabeu. Stigao sam 2012. godine sa željom da nosim dres najboljeg tima na svijetu i s ambicijom da ostvarim velike stvari, ali nisam mogao ni zamisliti ovo.
Igranje za Real Madrid promijenilo mi je život kao nogometaša i osobe. Ponosan sam što sam bio dio jedne od najuspješnijih epoha najboljeg kluba u povijesti. Želim od srca zahvaliti klubu, posebno predsjedniku Florentinu Perezu, mojim suigračima, trenerima i svim ljudima koji su mi pomogli cijelo ovo vrijeme.
Tijekom svih ovih godina doživio sam nevjerojatne trenutke, povratke koji su se činili nemogućim, finala, proslave i čarobne noći na Bernabeu… Osvojili smo sve i bio sam jako sretan. Vrlo, vrlo sretan.
Međutim, iza naslova i pobjeda, u srcu nosim naklonost svih navijača Reala. Stvarno ne znam kako objasniti posebnu povezanost koju imam s vama i koliko sam se osjećao i osjećam podržano, poštovano i voljeno. Nikada neću zaboraviti svaku ovaciju i sve geste ljubavi koje ste mi pokazali.
Odlazak punog srca. Ispunjen ponosom, zahvalnošću i nezaboravnim uspomenama. I iako, nakon Svjetskog klupskog prvenstva, neću više nositi ovaj dres na terenu, uvijek ću biti navijač Madrida. Vidjet ćemo se opet. Real Madrid će uvijek biti moj dom za cijeli život.
Hala Madrid i ništa drugo.
Luka Modrić”.
Modrić je u Real Madrid stigao 2012. godine iz Tottenhama. U dresu “kraljevskog kluba” upisao je 590 nastupa, po čemu je deveti u Realovoj povijesti, 43 pogotka, 95 asistencija, te čak 28 trofeja, postavši najuspješniji igrač u povijesti kluba.
You must be logged in to post a comment Login