Gotovo već godinu dana svijet se bori s pandemijom koronavirusa. O uspjehu odnosno neuspjehu te borbe rano je govoriti. Činjenica je da se svijet nalazi u fazi u kojoj se već dugo nije nalazio. Pred nevidljivim neprijateljem kleknule su gotovo sve svjetske države. Najbolje se drži ona država iz koje je sve krenulo – Kina, ali to bi mogla biti jedna sasvim zasebna tema.
U samo deset mjeseci, svijet se totalno promijenio. Ljudske slobode, ali i ljudski životi – ugroženi su. Svijet još nije našao pravi odgovor, ali mnogi jedini spas vide u cijepljenju.
Europska unija je u borbu protiv koronavirusa ušla prilično smušeno. Nesustavan pristup, izostanak koordinacije, loše reakcije ali i čitav niz drugih grešaka pokazale su kako Europska unija i dalje ne ispunjava vlastiti koncept. Neke države su kroz prvi val koronavirusa prošle jako dobro, neke katastrofalno. Austrija spada u države prve skupine.
Osim što odnosi ljudske živote, pandemija koronavirusa svjetske vlade košta jako puno, a običnim ljudima velike probleme pored pandemije zadaje i briga o vlastitoj egzistenciji. O ekonomskom djelu krize još se puno ne govori, ali je neminovno da će pandemija ostaviti ogromne posljedice na svjetsku ekonomiju. Svijet se ne nalazi pred novom velikom recesijom, nego je već ušao u nju. Ono što najviše košta su zaključavanja odnosno lockdowni.
Zatvaranje ekonomske aktivnosti da bi se suzbio virus omiljena je preporuka europskih epidemiologa. Preporuka koja košta enormni novac, koja ostavlja nesagledive posljedice na ekonomski i društveni život te preporuka koja nema jak znanstveni dokaz da uistinu radi. Na kraju, to lockdown nije ništa drugo nego odgađanje neodgodivog. Sve do pronalaska rješenja. Je li cjepivo rješenje? Neki znanstvenici kažu da jeste, neki pak, da nije. Ni oko toga nema znanstvene suglasnosti. Jer nitko ne može granatirati da se novi soj virusa neće ponovno pojaviti. Pogledajte samo paniku u Velikoj Britaniji.
Vratimo se na lockdown, omiljenu metodu dijela europske znanstvene javnosti, ali i dobrog dijela europskih političara koji lockdownom ispunjavaju svoje totalitarističke porive. Austrija je od 26. prosinca ide u svoj drugi, odnosno treći lockdown. Kancelar Kurz ponovno je popustio pred pritiskom znanstvenih i političkih krugova, prije svega onih krugova iz EU. Austrija, koja ima jednu od najjačih ekonomija ovo godinu, ali i sljedeću završit će s ogromnim posljedicama. Lockdown ostavlja i ogromne posljedice na tržište rada, pa je Austrija u ovoj godini oborila sve rekorde nezaposlenosti koja bi u siječnju opet mogla postati zabrinjavajuća. Koliko će treći lockdown koštati građane Austrije još nije poznato, ali nema sumnje da će dodatno opteretiti austrijsku ekonomiju.
I dok se lockdown u prvom valu, kad nismo imali puno informacija činio kao dobro rješenje, sada je već jasno da učinci lockdowna nisu toliko efektni. Od listopada europske i svjetske države ponovno su pribjegle lockdownu, a niz neuspješnih lockdowna svakim danom je sve veći. Slovačka, Slovenija, Njemačka, Francuska, Australija, Toronto (Kanada) itd. Slovačka, koju Kurz navodi kao model pravi je primjer za neuspjeh. Krajem listopada je Slovačka pozatvarala puno toga, k tome pribjegla je masovnom testiranju koju je bilo obavezno, našli su 50 tisuća slučajeva i strpali ih u karantenu. Koliko im se karantena isplatila najbolje svjedoči graf:
Prema epidemiolozima, mjere pa ni najstroža mjera – lockdown, ne mogu djelovati prije 7-8 dana od uvođenja. Prvi snažniji efekti se vide nakon 12-14 dana. Pogledajmo malo Francusku. Dakle, Francuska je uvela lockdown 30.10., ali nakon 5 dana je već R (reprodukcijski broj je sam od sebe pao ispod 1. Potpuno besmisleno. Onda nakon toga pad, pa opet rast. Bez ublažavanja mjera.
Pored Francuske i Slovačke, jedna od država koja je dugo imala gotovo najtvrđe mjere je Slovenija, a lockdown nije uspio usporiti širenje koronavirusa. Sličan put ima i Njemačka koja već dugo ima lockdown, koji je odlučila dodatno pooštriti. Europske vlade se očito vode krilaticom, kad mjere ne djeluju – pojačaj mjere, ako ni to ne pomogne – okrivi građane. Pored Njemačke, sličnim putem su krenuli i Češka, Belgija, UK – s jednakim neuspjehom.
Apologeti lockdowna i dalje su uporni u njegovom primjenjivanju zaboravljajući pritom da lockdown, pored svoje neefikasnosti ostavlja ogromne posljedice na tri jako važne stvari: ekonomiju, tržište rada, ljudsku psihu, a pritom nasilnim putem ograničava ljudsko pravo na kretanje.
Da alternativa itekako postoji dokazi su Švedska i Japan. Šveđani su u europskoj javnosti često prikazivani kao krvoločni ubojice starije populacije, ali druge europske zemlje, među kojima su one koje emotivnom ucjenom pravdaju lockdown polako se približavaju Švedskoj po smrtnosti. Japan pak, već dugo vremena ima blaže mjere od Švedske, pa ne bi bilo loše promatrati i japanski model.
Ovo nikako nije poziv na umanjivanje opasnosti od koronavirusa, čak naprotiv, ovo je samo prilog koji govori o svom besmislu lockdowna, koji pored ogromnog utjecaja na ekonomiju dugoročno odnosi i ljudske živote, a mnoge pritom ne uspijeva spasiti (pogledajte gore nabrojane države).
Postoje li bolja rješenja. Sigurno da jesu. Vjerujem kako je EU dovoljno pametna i zrela da iznađe rješenje kako zaštiti najranjivije skupine u društvu, a pritom ne uništiti ekonomiju i posljedično brojne ljudske egzistencije i živote. Nadajmo se da je treći lockdown u koji ulazi Austriju – ujedno i posljednji. Za dobrobit svih nas.
*stavovi izneseni u ovom članku ne odražavaju stavove uredništva kroativ.at
Robert Pandža
