Čelnica pokrajinskog ogranka stranke ÖVP Johanna Mikl-Leitner zahtijevala je u ljetnoj raspravi “NÖ-heute” da bi učitelji trebali imati mogućnost izricanja kazni roditeljima koji se ne žele integrirati. Dok ministar obrazovanja podržava ovu mjeru, stručnjaci su skeptični.
Protudruštva se sve više razvijaju u lokalnim školama, rekla je Johanna Mikl-Leitner u ljetnom razgovoru. “Pedagogijom maženja” nećete daleko stići. Zato je čelnik državne stranke ÖVP-a zahtijevao da učitelji mogu izricati kazne ako se roditelji ne žele integrirati. Ako se te kazne ne plate, onda treba smanjiti socijalna davanja.
Ministar obrazovanja Martin Polaschek (ÖVP) pozdravio je inicijativu Mikl-Leitner u pismenoj reakciji: „Svakom učeniku i svakom učitelju mora biti jasno da naša pravila i zakoni vrijede u našim učionicama. Tko to ne želi razumjeti i ne želi se integrirati, mora snositi posljedice.” No, još uvijek nema konkretan plan kako bi te sankcije trebale izgledati i kako bi se trebale provoditi.
Nije odgovornost nastavnika
U svakom slučaju, entuzijazam među učiteljima je ograničen. Eva Teimel, zamjenica predsjednice sindikata nastavnika AHS, govori o administrativnom preopterećenju: „Naš posao definitivno ne može biti kažnjavanje. Kao učitelji gradimo odnos sa svojim učenicima i onda bi to bilo jako kontraproduktivno. Morali biste pronaći druge načine i sredstva.” Također zato što bi administrativni napor bio neizdrživ.
Teimel dobiva podršku od obveznog školskog sindikalista Paula Kimbergera, za kojeg škola sama neće moći riješiti problem. Za istraživača integracije Manfreda Zentnera sa dunavskog sveučilišta Krems, škola je važno mjesto za integraciju, ali treba “podršku drugih ljudi, na primjer i kroz školski socijalni rad, izvanškolski rad s mladima ili klubove”.
Osim toga, teško je definirati kriterije kada se netko ne želi integrirati i trebaju uslijediti kazne. “Nije slučaj da je to mjerljivo kao u prometu, gdje vozim 53 u zoni 50 i onda moram platiti kaznu”, kaže predstavnica ljudskih resursa Teimel. S njihove točke gledišta, potrebno je više administrativne potpore za nastavno osoblje kako bi se ponovno više mogli koncentrirati na nastavu, kao i više socijalnih radnika u školama.
Istog je mišljenja i stručnjak za socijalno pravo Wolfgang Mazal sa Sveučilišta u Beču. Učitelji ne mogu kažnjavati, kaže, mogu samo ukazati nadležnima ako nešto nije u redu. Već postoji kršenje obveznog pohađanja škole ako se djeca ne šalju u školu. „Ovo se naravno može proširiti“, primjerice ako roditelji ne dolaze na roditeljske večeri bez razloga ili se oglušuju na pozive iz škole. “Nema sumnje da još uvijek možemo izoštriti stvari”, kaže Mazal.
Međutim, Mazal ograničava: „Izravan pristup da kažemo da vidimo problem, izreknemo novčanu kaznu i smanjimo obiteljske dodatke ili naknade za brigu o djeci, to jednostavno neće funkcionirati. Ali postoje razna socijalna davanja koja čine obiteljski prihod i zapljena tog prihoda za naplatu kazni nedvojbeno se može zakonski omogućiti.
Administrativne kazne također su opcija za istraživača integracije Manfreda Zentnera sa dunavskog sveučilišta Krems. No, po njegovom mišljenju, rezanje socijalnih naknada nije ispravan pristup kada je riječ o naknadama na koje postoji pravo. Rezanje ovoga jer se netko u obitelji ne ponaša kako treba je problematično. Vrlo često je jezična barijera ta koja dovodi do toga da roditelji ne sudjeluju u školskim događanjima.
