Novi podaci o prihodima pokazuju koliko je potrebno zarađivati u Austriji da biste se ubrajali među bolje plaćene radnike, ali i među 10 posto onih s najvišim primanjima.
Plaća od 3427 eura svrstava vas među bolje plaćene
Prema analizi aktualne statistike poreza na dohodak, bruto mjesečna plaća od oko 2909 eura još se smatra prihodom prosječnog radnika.
Granica za ulazak među bolje plaćene radnike nalazi se na oko 3427 eura bruto mjesečno.
Tko zarađuje više od 5051 eura bruto mjesečno, već se nalazi među 20 posto najbolje plaćenih zaposlenih obuhvaćenih statistikama.
Za ulazak među 10 posto najbolje plaćenih potrebno je zarađivati najmanje 5879 eura bruto mjesečno. U toj skupini, među ostalima, nalaze se rukovoditelji, menadžeri i visokospecijalizirani stručnjaci.
Za jedan posto najboljih potrebno je više od 12.500 eura
Granica za sam vrh ljestvice znatno je viša. Za ulazak među jedan posto zaposlenih s najvišim primanjima potrebno je zarađivati više od 12.551 eura bruto mjesečno.
Pri tome se računa 14 plaća godišnje, što znači da je riječ o bruto godišnjem prihodu većem od 175.700 eura.
Između 10 posto i jedan posto najbolje plaćenih nalazi se još jedna značajna skupina. S više od 7413 eura bruto mjesečno među primjere takvih radnika ubrajaju se direktori manjih poduzeća, iskusni stručnjaci i menadžeri srednje razine.
Statistika uključuje i radnike na nepuno radno vrijeme
Pri usporedbi vlastite plaće s navedenim iznosima ipak treba biti oprezan. Statistika poreza na dohodak obuhvaća i radnike koji rade nepuno radno vrijeme, kao i one koji tijekom cijele godine nisu bili zaposleni.
U podatke nisu uključeni umirovljenici, samozaposlene osobe ni prihodi ostvareni isključivo od kapitala.
Na rezultate dodatno utječe i velik udio rada na nepuno radno vrijeme u Austriji. Taj je faktor posebno izražen među ženama. Prema riječima stručnjaka za plaće Conrada Pramböcka, oko polovice zaposlenih žena u Austriji radi nepuno radno vrijeme.
Zbog toga navedene granice treba promatrati u kontekstu vrste zaposlenja i broja mjeseci tijekom kojih je osoba bila zaposlena, a ne kao izravnu usporedbu plaća radnika koji rade puno radno vrijeme tijekom cijele godine.
