Religija
VJERONAUK U ŠKOLI: Zašto vjerujem da je vjeronauku mjesto u školama
Kršćanstvo, kako ono materijalno u vidu spomenika i umjetničke baštine, jednako kao i oni dijelovi koje smo primijenili u pravnom i moralnom smislu, temelji su na kojima počiva Europa i Zapadna civilizacija. Pred početak svake nove školske godine “kulturni boljševici” u Hrvatskoj pokrenu brojne društvene rasprave o opravdanosti vjeronauka u školama. Političke stranke pak, koriste svaku priliku kako bi na toj temi privukle glasače. U Austriji je situacija malo drugačija, ali kulturološki lijeve stranke nerijetko perfidnim metodama nastoje ukloniti duboku ukorijenjenu kršćansku tradiciju u austrijskim školama, odnosno obrazovnim ustanovama. Pitanje je samo kad će se i u ostalim državama Unije pod pitanje dovesti nastava vjeronauka, a pod krinkom multikulturalnosti, progresivci vode jasno vidljivu borbu protiv kršćanstva.
Što se pak tiče Europske unije, europske institucije jasno podržavaju i potiču nastavu vjeronauka u školskim ustanovama. Vijeće Europe pak jasno preporučuje religijski odgoj i obrazovanje u školama. To jasno daje do znanja da “proeuropske” vrijednosti (na koje se ljevica danas poziva) apsolutno nisu u koliziji s vjeronaukom. Samo četiri europske države nemaju neki oblik nastave vjeronauka u školama, a to su samo Albanija, Bjelorusija, Francuska i Slovenija (imaju etiku). Austrija i Hrvatska, kao i dobar dio drugih europskih država imaju konfesionalni vjeronauk – vjeronauk jedne vjerske zajednice. Neke države još imaju natkonfesionalni vjeronauk.
Najčešći argument koji hrvatska ljevica ističe protiv vjeronauka, a koji često možemo čuti i od onih koji kritiziraju vjeronauk, te same vjernike – je da je vjeronauk kontradiktoran znanosti. U javnosti se često nameće stajalište da su znanost i vjera u proturječju, a zapravo duhovnost i znanost nisu na suprotnim stranama. Da je to istina potvrđuje i sama povijest Crkve koja je prva poticala napredak znanosti, pokretala sveučilišta, otvarala knjižnice i škole, što čini i dan danas. Da ne idemo preduboko, neki od najvećih znanstvenika bili su gorljivi vjernici. Čak i sami udžbenici katoličkog vjeronauka (u Hrvatskoj) naglašavaju kako ni teorija velikog praska ni evolucije nisu u suprotnosti s katoličkom vjerom.
Počesto se u hrvatskoj javnosti navodi i činjenica da je vjeronauk diskriminira (priče o učenicima na hodnicima etc…). To je apsolutno neistina jer vjeronauk može upisati svatko, te se na vjeronauku ne ocjenjuje nečija vjera, nego znanje iz tog predmeta, jednako kao i iz svakog drugog školskog predmeta. Ljevica, pozivajući se na famozni argument “sekularnosti” nastavu vjeronauka u školskim klupama počesto dovodi pod znak pitanja, što sa sekularnošću nema puno veze. Neke puno “sekularnije” države od Hrvatske imaju normalnu nastavu vjeronauka u svojim obrazovnim ustanovama. Najvažnije od svega, preko 90 posto učenika u hrvatskim školama upisuje vjeronauk što nam jasno sugerira da je vjeronauk poželjan u hrvatskim školama, te da se protiv vjeronauka bori glasna manjina potpomognuta svojim sumnjivim medijskim financijerima.
Vjeronauk u školama i argumenti za isti
Od samog početka školskog sustava vjeronauk je bio sastavni dio svakog formalnog obrazovanja na Zapadu. Iz škola je izbacivan jedino u vrijeme totalitarnih sustava. Vjeronauk ima nemjerljiv utjecaj na promoviranje mnogih vrijednosti, među kojima su i one poput sekularnosti i tolerancije. Vjeronauk nije samo koristan za školski sustav, nego i za cijelo društvo.
Teolog i svećenik Tomislav Šagud navodi šest važnih argumenta, od kojih izdvajam četiri. Prvi važan argument za vjeronauk je onaj antropološki. Vjeronauk promišlja religijska i vjerska pitanja te pomaže učenicima da suoče s konceptima vjere i religioznosti, istine i smisla, tumačenja čovjeka i svijeta. Vjeronauk pomaže odgovoriti na temeljna ljudska pitanja tko sam ja, koji je smisao svega, kako biti sretan? Drugi važan argument je kulturno-povijesni. Vjeronauk na kompetentan način uvodi u razumijevanje kršćanske vjere koja je oblikovala život i kulturu europskih naroda. Bez upoznavanja s vjerom, pa premda i čisto informativno, čovjek ostaje zakinut za mogućnost cjelovitog doživljavanja i shvaćanja kulture u kojoj živi i povijesti koja je oblikovala naše društvo. Treći argument je onaj društveni. Prema Šagudu, vjeronauk uči relativizirati sve ovosvjetske, neopravdane zahtjeve za apsolutnošću te tako osposobljava učenike za izgradnju kritičkog i angažirano-djelatnog stava prema stvarnosti i životu. Poglavito čuva od površne vjere i fundamentalizma. U raznim sektama i ideologijama završavaju uglavnom oni koji se najvažnijim životnim pitanjima nisu puno bavili, pa su na kraju prihvatili vrlo plitke odgovore. Osobu koja je kvalitetno oformljena u vjeri vrlo je teško izmanipulirati na ovom području. Vjeronauk je pedagoški utemeljen, a škola je dužna učenicima posvijestiti i kompetentno protumačiti religiozno poimanje života. Ako škola ne pruži kvalitetan i sustavan odgovor koji je u skladu s ljudskim pravima i razumom, učenik će naići na vrlo loše odgovore u raznim ideologijama i kultovima, koji će ga usmjeriti prema ekstremizmu i nerazumnosti. Vjeronauk ne indoktrinira, ne dogmatizira i ne odgaja vjerske fanatike, nego upravo izostanak vjeronauka tome pridonosi.
Prije više od 400 godina, 15. rujna 1616. godine Katolička Crkva osnovala je prvu javnu školu sa slobodnim upisom u Europi. Time je otvorila put današnjem sustavu javnog školstva. Vjeronauk je od samog početka bio dio školskih sustava te se tu zadržao i do danas (s iznimkom u vrijeme totalitarističkih režima). Pored toga, kršćanska tradicija sastavni je dio kuturnog i duhovnog nasljeđe Zapada i kao takva neizbirisva je. Radi svega toga, vjeronauk mora ostati dio školskih sustava.
*stavovi izneseni u ovom članku ne odražavaju stavove portala kroativ.at
Robert Pandža
Foto: hip.ba
Religija
Vjernici islamske vjeroispovijesti danas slave svoj najveći praznik – Bajram
Vjernici islamske vjeroispovijesti danas širom svijeta slave svoj najveći praznik – Bajram.
Inače, Bajram se kod vjernika islamske vjeroispovijesti čestita riječima “Bajram šerif mubarek olsun”.
Tijekom bajramskih praznika vjernici islamske vjeroispovijesti obilaze svoje prijatelje, rodbinu i susjede te jedni drugima čestitaju Bajram. Posjeti bližnjima su obvezani dio bajramskih blagdana vjernika islamske vjeroispovijesti.
Religija
Danas je Veliki petak, odnosno dan Muke gospodnje
Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Slavi se u petak prije Uskrsa. Na ovaj se dan kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i same smrti.
Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva. Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu. Stoga Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu. Veliki petak zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje.
Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put.
U popodnevnim satima, puk se okuplja u crkvama na slavljenje obreda Velikog petka: čitanje Svetoga pisma i navještaj muke, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest. Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkiva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo se!”
Kod katolika, post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Također je za sve katolike starije od 14 godina obavezan i nemrs.
Obredi Velikog petka će se danas upriličiti i u crkvi Devet korova anđeoskih na Am Hofu, sjedištu Hrvatske katoličke misije Beč, u 18.30 sati. Sveta ispovijed moguća je od 17 sati.
Religija
Katolici danas obilježavaju Veliki četvrtak – Misu večere Gospodnje
Velikim četvrtkom završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Dakle, ono što mnoge zbunjuje, treba znati da vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak, a tri dana liturgijskih slavlja koja slijede predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija.
Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenuci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje.
Na misi posveta ulja znak je crkvenog zajedništva, koji ističe dar svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.
Velikim četvrtkom završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Dakle, ono što mnoge zbunjuje, treba znati da vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak, a tri dana liturgijskih slavlja koja slijede predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija.
Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenuci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje.
Na misi posveta ulja znak je crkvenog zajedništva, koji ističe dar svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.
Na misi večere Gospodnje, Crkva se spominje ustanovljenja euharistije, ministerijalnog svećeništva i zapovijedi ljubavi, koju je Isus ostavio svojim učenicima.
Na posljednjoj večeri Isus je sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu: predao se u smrt radi spasenja ljudi, ispunivši Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo i krv umjesto jaganjca i tako zapečatio konačni i vječni savez. Pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegova muka na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Isusove muke.
Gestu pranja nogu susrećemo na Zapadu već u 4. stoljeću, a ovaj je izraz gostoljubivosti prisutan još u Starom zavjetu, ali i u prvim kršćanskim vremenima.
Slavlje Mise večere Gospodnje sastoji se od pet dijelova: uvodnog obreda i službe riječi, obreda pranja nogu, euharistijske službe i prijenosa Svetootajstva.
U uvodnom obredu govori se ili se pjeva Slava, a dok se pjeva ili govori zvone zvona, a zatim šute do Vazmenog bdjenja. Zatim slijedi služba riječi koja svojim sadržajem uokviruje sadržaj cjelokupnog dana.
Obred pranja nogu pripada među najstarije obrede budući da su apostoli i njihovi nasljednici nastojali izvršavati sve ono što im je Gospodin rekao tijekom posljednje večere. Tim činom očituje se ljubav, poniznost i spremnost služenja, po Isusovom primjeru, u zajednicama vjernika koji su im povjereni.
Nakon obreda pranja nogu slijedi euharistijska služba, a slavlje Velikoga četvrtka završava prijenosom Svetootajstva do mjesta pohrane, pripravljenog u nekoj kapeli dolično urešenoj.
You must be logged in to post a comment Login