Panorama
Sutra se održava Sinjska alka – vjekovno viteško konjičko natjecanje
Sinjska alka hrvatska je viteška igra. Održava se svake godine u nedjelju u prvoj trećini mjeseca kolovoza u Sinju, na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima 14. kolovoza 1715. Na taj dan je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-paše Čelića koja je imala 60.000 vojnika.
Sinjska alka je 15. studenoga 2010. upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.
Alka je nastala početkom 18. stoljeća kao nastavak viteških nadmetanja koja su se održavala diljem mletačke Dalmacije: u Zadru, Imotskom i Makarskoj, a najstariji pisani spomen su tri soneta i oda koje je na talijanskom jeziku ispjevao Julije Bajamonti 1784. godine. Najstariji službeni spis je pismo grofa Rajmunda Thurna, prvog austrijskog komesara za novozaposjednute krajeve od 10. veljače 1798. tadašnjem zapovjedniku Sinja Jakovu Grabovcu. U tom pismu ga obavještava da je Dvorska komisija odobrila daljnje održavanje Alke u Sinjskoj krajini, kako je do tada bilo uobičajeno, na posljednji dan karnevala.
Alka se u starini trčala u različito vrijeme nego danas, a prigodice i po dva puta na godinu. Tako se dva puta trčala 1798. (posljednji dan karnevala i 9. svibnja), 1818. (15. svibnja i 6. srpnja). Godine 1834. se trčala 9. veljače, 1838. godine 19. travnja, a 1855. je zbog kolere odgođena je na 4. listopada. Tek od 1849. redovito se trči 18. kolovoza, na rođendan cara Franje Josipa, što je utvrđeno i Statutom iz 1902. Od tada se Alka stalno trči u kolovozu (i po novim pravilima), u prvoj trećini toga mjeseca, tako da se Bara, Čoja i Alka održe u istom mjesecu.
Godine 1818. na putu po Dalmaciji, Sinj je posjetio car i kralj Franjo II. U čast njemu mještani su priredili svečanu alku. Car je dobitnika nagradio briljantnim prstenom vrijednim 800 forinti. Od te je, za Alku vrlo značajne godine, Beč slavodobitnika nagrađivao nagradom od 100 forinti. To je vjerojatno bio glavni poticaj daljnjem očuvanju te viteške igre. Dolaskom na vlast cara Franje Josipa I. (1848.) utvrđena je nagrada Društva u iznosu od 100 forinta, i to do 1901. Od 1902. do 1914. nagrada je iznosila 4000 kruna, a od 1914. do 1918. iznosila je 600 kruna.
Alka je u više navrata održavana prigodom posjeta vladara ili važnih osoba. Tako je 28. ožujka 1842. održana u čast austrijskoga nadvojvode Albrechta koji je posjetio Sinj, a iste godine 22. listopada u čast nadvojvode austrijskoga Franje Karla, koji je također tada posjetio Sinj. Prigodom boravka u Sinju cara i kralja Franje Josipa I., 18. svibnja 1875. je održana izvanredna svečana Alka. Tadašnjega slavodobitnika Matu Bonića car je nagradio zlatnim prstenom.
Izvan Sinja, Alka se trčala četiri puta: 1832. u Splitu, 1922. u Beogradu, 1946. u Zagrebu i 2017. u Vukovaru. Vicko Grabovac bio je najdugovječniji alkarski vojvoda s 28 zapovijedanja alkarskom feštom (1908. − 1936.). Bruno Vuletić bio je vojvoda 21 put (1964. − 1985.), Ivan Vuletić 17 puta (1872. − 1894.).
Pravila Alke su sljedeća: Alka je pojedinačno viteško nadmetanje u kome može sudjelovati najmanje 11 i najviše 17 alkara. Alkar, jahač na konju, u punom trku mora proći trkalištem dužine 160 m, (tolerira se vrijeme do 12 sekundi) te pokušava kopljem pogoditi središte malog željeznog kruga koji se zove alka. Visina alke je 3,32 m, mjerena od njezinog središta do zemlje. O postavljanju i točnoj visini brinu “namještač alke” i njegov pomoćnik: namještač alke štapom dužine 3,22 m umiruje alku i istovremeno kontolira njezinu visinu, dok pomoćnik zateže uže o koje je alka obješena.
Alka je kolut od kovanog željeza i napravljena je od dva obruča: manjeg promjera 3,51 cm, i većega promjera 13,1 cm. Obruči su međusobno spojeni s tri kraka koji vanjsku kružnicu dijele na tri jednaka polja. Obruči i krakovi alke su debeli 6,6 mm te imaju oštar rub s one strane s koje se gađa u alku. Petlja za vješanje alke nalazi se na polovici jednog od tri jednaka luka većeg kruga alke. Cilj igre je skupiti što više bodova u tri pokušaja. Za vrijeme trka alkara na konju do alke, na konju i alkaru se nalazi sva oprema i niti jedan komad opreme ne smije otpasti. Ako se to ipak dogodi, a sam alkar to ne primijeti, uz dozvolu alkarskog vojvode može (a i ne mora) dobiti ponovno pravo trkati trku. Ako alkar primijeti da mu je otpao dio opreme dužan je protrkati trkalištem bez gađanja alke, to jest sa “spuštenim kopljem”.
Vrijednost pojedinih polja je različita te gornje polje iznad malog kruga vrijedi 2 boda, dok donja polja lijevo i desno donose po 1 bod. Pogodak u mali krug donosi tri boda. Kako su polja različite vrijednosti iz lokalnog narječja proizašli su i posebni nazivi za njih. Pogodak u donja dva polja velikog kruga naziva se “u jedan”, pogodak u gornje polje velikog kruga naziva se “u dva”, dok se pogodak u mali krug naziva “u sridu”. No ako se i ne pogodi alka, ako je alkar kopljem dodirnuo alku, kaže se “u ništa”, a ako alka ostane netaknuta, kaže se “promašio”. Postoji i presedan za slučaj da alkar kopljem odbije alku sa držača i uhvati je u letu i nabije na koplje pripisuje mu se broj pogođenih bodova plus još tri boda. Ako je alkar kopljem nabio alku na kariku držača alke smatra se da je pogodio “u ništa”.
Svaki pogodak “u sridu” uz samog alkara koji je pogodio slavi i cjelokupno gledateljstvo, jer smisao samog nadmetanja nije samo pobijediti ostale takmace, već zbog same težine zadatka, pogoditi što veći broj srida uopće, što iziskuje veliku vještinu i umijeće alkara u rukovanju kopljem, upravljanju konjem i oštrom oku. Svaki pogodak “u sridu” slavi se oglašavanjem limene glazbe, te pucnjima iz “mačkula” – starinskog topa.
Trče se tri trke i bodovi se zbrajaju. Alkar s naviše osvojenih bodova postaje slavodobitnik. Ako nakon tri utrke dva ili više natjecatelja postignu isti broj bodova, oni međusobno nastavljaju natjecanje u dijelu koji se naziva “pripetavanje” dok jedan od njih ne postane pobjednik.
Alka kao meta se rabila u 17. i 18. stoljeću kao vojnička vježba za konjicu koja su nosila koplja, slične igre održavaju se i u drugim krajevima Hrvatske (poznata je “Trka na prstenac”) i Europe gdje postoji konjanička tradicija.
Po alkarskom Statutu i po starim običajima, ovako se odvija današnje trčanje Alke. Alkarska se povorka sastoji od vojvode, čete alkara, čete momaka i pratnje. Alkarsku četu tvore alkari natjecatelji sa zapovjednikom (alajčaušem). Četu momaka tvore alkarski momci, na čelu s arambašom. Pratnja se sastoji od alkara koji ne sudjeluju u natjecanju, i to barjaktara, njegova dva do šest pratilaca i vojvodina ađutanta (pobočnika); momaka, i to dva momka koji vode edeka, jednog momka štitonoše, dva momka buzdovandžije, tri bubnjara (talambasača), tri trubača. Svi alkari jašu na konjima, a momci i ostali dio pratnje idu pješice. Namještač alke, pomoćnik namještačev, trubač i pucač mačkula sastavni su dio Alke, ali ne sudjeluju u povorci. Bubnjari, trubači, namještač alke i njegov pomoćnik odjeveni su u jednostavniju narodnu nošnju. Članovi Časnoga suda nose svečana crna građanska odijela s plavom vrpcom na prsima.
Na dan Alke, rano ujutro, s Grada (tvrđave) oglašuju se mačkule, a zatim glazba svira budnicu prolazeći glavnim ulicama Sinja. Nakon budnice, na Gradu se okupljaju alkari, momci i narod. Tu se obnavljaju sjećanja na junačku i slavnu pobjedu Cetinjana nad turskim zavojevačima i na borbe za slobodu Cetinske krajine. Prije podne vojvodin ađutant (pobočnik), u ime vojvodino, sa svojim momkom u kočiji obilaze i pozivaju na Alku predstavnike političkih, vojnih i crkvenih vlasti. Dva sata prije početka Alke tri trubača i tri bubnjara s Kamička pozivaju alkare i momke da se okupe kod alajčauša u svečanoj odori i naoružani. Nakon okupljanja alajčauš vrši pregled alkara, a arambaša momaka, te svi alkari i momci, uza zvuke trube i bubnjeva, idu vojvodi u Alkarske dvore, gdje su već okupljeni barjaktar, pobočnik vojvodin i pratioci barjaktarevi, konj Edek, kojega se prigodom svakog izvođenja Alke vodi u povorci, a simbolizira zarobljenoga konja turskoga vojskovođe koji je predvodio glavni napad na Sinj, njegovi vodiči, štitonoša i buzdovandžije.
Prije same Alke, održavaju se dvije generalne probe. Na Bari i Čoji natjecanje se vrši po pravilima Alke, samo što su sudionici bez svečane odore. Bara se održava dva dana prije Alke. Dobitnik Bare dobiva brončanu alku, a u povorci kroz Sinj nosi na koplju dva metra zelenog sukna. Čoja se održava uoči samog natjecanja. Dobitnik Čoje dobiva srebrnu alku i u povorci kroz Sinj nosi 311 cm crvene čoje (čohe) na koplju. (wikipedia.hr / alka.hr)
Zanimljivosti
Restoran ima sjajnu ideju: Predajte svoj mobitel i dobit ćete bocu crnog vina
Pametni telefon u zamjenu za bocu vina: U sjevernom talijanskom gradu Veroni, restoran sada svim gostima daje bocu crnog vina ako predaju svoj mobitel prije večere.
Vlasnik Ristorante Al Condominio Angelo Lella rekao je za Radio Number One: “Nema razloga provjeravati telefon svakih pet sekundi. Za neke ljude to je poput droge. Dajemo im priliku da mobitel ostave sa strane i popiju dobro vino.”
No, boca vina je dostupna samo ako se mobitel ostavi u maloj kutiji na ulazu . Prema riječima voditelja restorana, 90 posto gostiju iskoristi ponudu.
Ostali restorani u Italiji već neko vrijeme dijele bonove gostima koji se dobrovoljno odreknu mobitela.
Hrvatska
Objavljena lista najljepših europskih plaža, na popisu i četiri iz Hrvatske
Portal Book Retreats objavio je listu najljepših europskih plaža u 2024. godini, a među njima su se našle čak četiri hrvatske, piše Croatia Week. Istraživanje je obuhvatilo 200 plaža u 16 europskih zemalja, koje su rangirane prema ključnim čimbenicima, poput sigurnosti, pristupačnosti i kvaliteti mora.
Najljepšom europskom plažom u 2024. proglašena je plaža La Concha u Španjolskoj, zemlji koja je predstavljena kao ultimativno odredište za ljetni odmor, a na listi su se našle i četiri hrvatske plaže, od kojih su čak tri dospjele u top 10, piše Index.hr.
Plaža Pasjača
Na trećem mjestu liste našla se plaža Pasjača kod Konavala, okružena visokim liticama i kristalno čistim morem. Inače jedna od najpopularnijih plaža na Instagramu osvojila je visokih 4.22/5 te ocjenu popularnosti 0.51/1 te peto mjesto prema kriteriju pristupačnosti.
Galebove stijene
Na osmom mjestu nalazi se plaža Galebove stijene u Puli, okružena prekrasnom prirodom, špiljama i visokim liticama.
Plaža Mala Raduča
Deveto mjesto liste zauzela je plaža Mala Raduča koja se nalazi u Primoštenu. Prekrasna šljunčana plaža smještena je tik uz gradsku šetnicu u Primoštenu te nudi bajkovit pogled na staru gradsku jezgru.
Plaža Oprna
Posljednja hrvatska plaža s liste našla se na 18. mjestu, a smještena je u zaljevu u neposrednoj blizini Stare Baške na otoku Krku. Iako slovi za jednu od najnepristupačnijih plaža, mnogi je smatraju jednom od najljepših, a CNN ju je svrstao među 11 najboljih plaža u Hrvatskoj.
Inače, osim navedenih hrvatskih plaža, na listi 10 najljepših našle su se i plaža Praia da Falésia (Portugal), Las Canteras (Španjolska), Lama Monachile (Italija), Cala Comte (Španjolska), plaža Tuerredda (Italija) i plaža Marinha (Portugal).
Zanimljivosti
Bečko sveučilište sudjelovalo u otkriću zvjezdanih vjetrova triju zvijezda nalik Suncu
Znanstvenici diljem svijeta već godinama pokušavaju konstatirati postojanje vjetrova oko zvijezda sličnih Suncu, kao i izmjeriti snagu istih, a istraživačkom timu na čelu s uglednom bečkom astrofizičarkom to je napokon pošlo za rukom.
Međunarodni tim znanstvenika predvođen astrofizičarkom Kristinom Kislyakovom sa Sveučilišta u Beču prvi je puta uspio opaziti zvjezdane vjetrove triju zvijezda nalik Suncu, a zanimljivo je da je jačina tih vjetrova deset do 66 puta jača nego u našem Sunčevom sustavu. Pojedinosti ove studije objavio je časopis Nature Astronomy.
Zvjezdani vjetrovi kao pokretači važnih procesa
Naš je Sunčev sustav okružen heliosferom, a druge su zvijezde okružene astrosferom koja se najlakše može objasniti kao vrlo vruć mjehur plazme koji zvjezdani vjetrovi otpuhuju u međuzvjezdani medij, prostor ispunjen plinom i prašinom. Zvjezdani vjetrovi pokreću brojne procese ključne za razumijevanje zvjezdanog i planetarnog razvoja u zvjezdanim sustavima poput isparavanja atmosfere planeta i s time povezanog gubitka mase. Unatoč malenom gubitku mase na godišnjoj razini, taj je gubitak tijekom dužih geoloških razdoblja doista značajan jer upravo on igra odlučujuću ulogu u tome hoće li određeni planet postati mjesto pogodno za život ili ipak ne.
Jačina Sunčevog i novootkrivenih zvjezdanih vjetrova različita je
Donedavno su postajale samo neizravne naznake o prisustvu ranije spomenutih vjetrova kod zvijezda sličnih Suncu, dok sada za njihovo postojanje napokon postoje i izravni dokazi, a izmjeren je i gubitak mase uzrokovan strujanjem zvjezdanih vjetrova. U tu je svrhu stručni tim koristio rendgensku emisiju. Naime, zvjezdani se vjetrovi uglavnom sastoje od protona i elektrona, ali sadrže i mali udio težih, visoko nabijenih iona koji odašilju rendgenske zrake hvatajući elektrone iz neutralnog međuzvjezdanog medija oko zvijezde. Pomoću svemirskog teleskopa XMM-Newton znanstvenici su prvi puta izravno detektirali rendgensku emisiju astrosfera zvijezda koje sliče Suncu te navedeno uspješno odvojili od rendgenske emisije samih zvijezda. Također, određena je i količina kisika te ukupna masa zvjezdanog vjetra koji su zvijezde emitirale. Pokazalo se da su vjetrovi triju otkrivenih zvijezda mnogo jači od Sunčeva vjetra što samim time znači da je magnetska aktivnost tih zvijezda mnogo jača.
Nova saznanja znanstvenicima će omogućiti proučavanje interakcije ovih vjetrova s okolnim planetima.
You must be logged in to post a comment Login