Connect with us

Hrvati u Austriji

I dok 300 Austrijanaca ima status manjine u Hrvatskoj, 150 000 Hrvata u Austriji mora se zadovoljiti statusom “Gastarbajtera”!?

Objavljeno

na

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2011. godini u Republici Hrvatskoj je popisano 2.965 pripadnika njemačke nacionalne manjine i 297 pripadnika austrijske nacionalne manjine. Najviše Nijemaca živi na području Osječko-baranjske, Zagrebačke i Splitsko-dalmatinske županije. Najviše Austrijanaca živi na području Grada Zagreba, Primorsko-goranske i Istarske županije

Prema Zakonu o udrugama u Republici Hrvatskoj registrirano je pet nevladinih udruga njemačke i austrijske nacionalne manjine:

Zajednica Nijemaca u Hrvatskoj – Zagreb
Njemačka narodnosna zajednica – Zemaljska udruga podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek
Narodni savez Nijemaca Hrvatske, Zagreb
Udruga Nijemaca i Austrijanaca, Vukovar
Zajednica Austrijanaca u Hrvatskoj, Zagreb

Za pet austrijskih udruga Hrvatska daje gotovo 100 000 eura

Iz Državnog proračuna Republika Hrvatska putem Savjeta za nacionalne manjine u 2017. godini udrugama njemačke i austrijske nacionalne manjine ukupno je raspoređeno 615.000 kuna za programe kojima se ostvaruju etnička prava, informiranje, izdavaštvo, kulturni amaterizam i kulturne manifestacije.

U Hrvatskome saboru interese njemačke i austrijske nacionalne manjine predstavlja jedan saborski zastupnik, koji zastupa ukupno dvanaest nacionalnih manjina (Nijemce, Austrijance, Rusine, Ukrajince, Židove, Rome, Bugare, Ruse, Rumunje, Poljake, Vlahe i Turke).

Pripadnici njemačke i austrijske nacionalne manjine imaju svoje predstavnike u Savjetu za nacionalne manjine.

Hrvati u Austriji nisu manjina već su Gradišćanski Hrvati u Austriji manjina

Hrvati u Austriji nemaju status manjine, već je taj privilegij jedino dostupan Gradišćanskim Hrvatima. Nije potpuno jasno što Austrijanci žele istaknuti tim zakonom, štiteći s punim pravom narodnu grupu koja je ovdje došla još prije 500 godina, ali praktično onda i dijeleći Hrvate na one prvog i drugog reda. Tako i u austrijskoj statistici, popisu pučanstva kao i svugdje u javnoj upravi imate Gradišćanske Hrvate i Hrvate.

Gradišćanskim Hrvatima je matična, ili kako oni s pravom vole reći “stara” domovina – Hrvatska pa je potpuno nejasno zašto su Hrvati koji su u Austriju došli prije pedeset ili pak jučer tek iseljenici? Radi li se o istim Hrvatima ili su ovi sadašnji hrvatski doseljenici došli iz Bangladeša, a Gradišćanski Hrvati iz Hrvatske? Tko to prebrojava hrvatska krvna zrnca pa onima koju su u Austriju iz Hrvatske došli davno daje značajna financijska sredstva i status, a one koji su došli jučer realno zapostavlja i drži ih tek gastarbajterima i bauštelcima?

Šest je priznatih autohtonih skupina u Austriji: Gradišćanski Hrvati, Slovenci, Mađari, Česi, Slovaci i Romi. Vidljivo jest da ono što je načinjeno s Gradišćanskim Hrvatima, nije načinjeno sa Slovencima ili Mađarima. Nisu Hrvati od 1976. godine manjina u Austriji. Ne. Gradišćanski su Hrvati manjina u Austriji!? Nisu manjina koruški Slovenci, već su manjina Slovenci neovisno jesu li oni Slovenci u Austriju došli danas ili prije sto godina? Dakle, puno je to više od igre riječi. Negdje se zna naći kod mjerodavnih hrvatskih institucija, gdje se takve pogreške nikako ne bi smjele pronalaziti, da su Hrvati manjina u Gradišću. Opet netočno!

Postoje li u Austriji Hrvati prvog i drugog reda?

Gradišćanski Hrvati s punim pravom dobivaju sredstva iz Hrvatske kao i iz Austrije. To treba nastaviti i dalje i još ako je ikako moguće ta sredstva povećati. Ove su godine u Austriji Gradišćanski Hrvati za svoje potrebe iz austrijskog proračuna dobili 1,6 milijuna eura! U Hrvatskoj gotovo da i ne postoji natječaj u kojima nisu prošli i dobili sredstva za svoje vrijedne projekte. Njihova organiziranost i način djelovanja hrvatskim iseljenicima treba biti primjer. To nikome dobronamjernom nije sporno.

Ono što ostavlja jako gorak okus u ustima jest da Hrvati, ili kako se to često spominje – moderniji hrvatski doseljenici u Austriji, nemaju nikakvu jasnu financijsku potporu ni od Austrije, a ni od Hrvatske, osim ako se neka udruga katkada prijavi i za svoj projekt i dobije tek neka zrnca sa stola.

Ne vidi se jasan razlog zašto bi, uz sve dužno poštovanje, 40 000 Gradišćanskih Hrvata u Austriji bilo cjenjenije od 150 000 Hrvata iseljenika? Kako je moguće da i Republika Hrvatska favorizira jedne, a onda zapostavlja druge? Gradišćanske Hrvate drže kao malo vode na dlanu, a druge Hrvate u Austriji doživljava potpuno drugačije? Ponavljamo, Gradišćanski se Hrvati moraju pomagati, ali jednostavno se ne smije zaboraviti da u Austriji živi još četverostruko više Hrvata koji su počesto ostavljeni na milost i nemilost!

U Savjetu Vlade za Hrvate izvan Republike Hrvatske po nekom nejasnom ključu ima dva mjesta za Gradišćanske Hrvate, ali i samo jedno mjesto za Hrvate kao iseljenike u Austriji?!

Hajde ako je Austrija napravila jasno tu distinkciju, zašto je radi Hrvatska? Je li za njih 40 000 Gradišćanskih Hrvata ima više značenje od 150 000 hrvatskih iseljenika u Austriji?

Hrvatska pomaže pet austrijskih udruga u Hrvatskoj i uz manjinski status za 300 osoba daje im značajna financijska sredstva. Austrija ne pomaže financijskim sredstvima 150 000 Hrvata koji djeluju u dvjestotinjak udruga u Austriji, a o statusu manjine i zastupniku Hrvatu po nacionalnom ključu u austrijskom Parlamentu možemo samo sanjati?

Kroativ

Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Austrija

Kako je hrvatski jezik nestao iz Marchfelda

Objavljeno

na

Tisuće ljudi iz Marchfelda nekoć su govorili hrvatskim jezikom, u nekim selima ga je govorila čak i većina stanovništva. Ali za razliku od Gradišća, u Donjoj Austriji hrvatski jezik je izumro. Pozadinu je sada opsežno istražilo Sveučilište u Beču.

Danas se dokazi hrvatskog naseljavanja Marchfelda nalaze prvenstveno na grobljima. Brojna hrvatska prezimena svjedoče o nekoć uspješnoj hrvatskoj manjini u selima kao što su Wagram an der Donau, Eckartsau, Breitensee i Haringsee (sva u okrugu Gänserndorf). U nekim mjestima, uključujući Loimersdorf, Engelhartstetten i Kopfstetten (također okrug Gänserndorf), Hrvati su čak činili većinu, objašnjava lingvistica Agnes Kim sa Sveučilišta u Beču. Njihovi su dijalekti davno izumrli, piše ORF.at.

Posljednjih godina Kim je uz pomoć starih crkvenih zapisa i nadgrobnih ploča rekonstruirala povijest i sudbinu hrvatskih obitelji u Marchfeldu. Pisani izvori samih ljudi nisu sačuvani, ali opisi dijalekta koji se govorio u to vrijeme mogu se koristiti za opisivanje podrijetla i kronologije. Za svoje istraživanje Kim je prošle godine od pokrajine Donje Austrije dobila nagradu Science Future Prize.

Povijest Marchfeldskih Hrvata započela je klimatskim i geopolitičkim promjenama na europskom kontinentu. Od kraja 13. stoljeća prosječne temperature u srednjoj Europi naglo su pale, a povjesničari klime govore o malom ledenom dobu koje je uslijedilo nakon srednjovjekovnog toplog razdoblja. Niske temperature imale su strašne posljedice: “To je značilo da su velika područja zemlje koja nisu bila toliko plodna napuštena”, objašnjava Kim. To također uključuje Marchfeld, koji je u to vrijeme bio pjeskovit i težak za kultiviranje.

Tome su pridodani i krvavi osvajački pohodi Osmanlija, koji su okončani tek drugom neuspješnom turskom opsadom Beča 1683. godine. Ravni Marchfeld bio je stalno poprište nasilnih ratnih činova. Znanstvenica ga opisuje kao “devastirano područje”. Nakon dvije turske opsade u nekoliko generacija, Marchfeld je doslovno opustošen, a bilo je i pothranjenosti zbog hladne klime. Broj stanovnika u Marchfeldu drastično se smanjio.

“To je značilo da su stanodavci morali pronaći nove radnike i nove stanovnike za prostor”, kaže Kim. Osim svojih seoskih posjeda u okolici Beča, mnogi su austrougarski plemići posjedovali i zemlju u udaljenim područjima carstva, poput Hrvatske.

“U to vrijeme na Balkanu su bili i turski ratovi, Osmanlije su osvojile velike dijelove Balkana, a ljudi su odatle morali bježati”, objašnjava lingvistica Kim. Mnogi zemljoposjednici iskoristili su priliku i obećali svojim podanicima novi početak u središtu carstva.

Istraživači danas pretpostavljaju da je narod prvenstveno došao iz središnjeg hrvatskog područja uz granicu s BiH, objašnjava Kim. Unovačeni hrvatski doseljenici brzo su se učvrstili u Marchfeldu. Crkveni umrlici u Loimersdorfu bilježe prvi spomen građana s hrvatskim imenima već 1733. godine. Od 1700. nadalje može se pretpostaviti da su u Marchfeldu živjeli Hrvati, kaže Kim. U selima kao što je Loimersdorf, koja su bila posebno naseljena Hrvatima, oko 300 do 350 od 300 do 400 stanovnika vjerojatno je u 18. stoljeću govorilo hrvatskim jezikom.

“Može se pretpostaviti da se način na koji ruralno stanovništvo međusobno komunicira, čak i na višejezičnim mjestima, uglavnom temelji na skladu, zajedničkom životu i slaganju”, kaže Kim. Ali jezik se uvijek koristio kao sredstvo politike moći u multietničkoj monarhiji, naglašava ona.

Sumnjičavo se gledalo na širenje hrvatskog jezika izvan vrata prijestolnice, osobito među donjoaustrijskim staležima. “Već u 17. stoljeću staleži su pokušali ograničiti privilegije hrvatskog govornog stanovništva, posebice u vlastitoj crkvenoj službi”, objašnjava Kim. Godine 1792. veleposjednici u Loimersdorfu nameću njemački kao crkveni jezik i time posredno označavaju kraj hrvatskog jezika u Marchfeldu.

“Upravo je ta institucionalna uporaba jezika najvjerojatnije prije ili kasnije dovela do germanizacije, do toga da ljudi mijenjaju svoj jezik”, kaže Kim. Razloge koji stoje iza intenzivnih napora germanizacije u Marchfeldu danas je teško rekonstruirati, kaže Kim. “Jedna od pretpostavki je da su središte Habsburškog Carstva jednostavno za sebe prisvojili posjednici koji su govorili njemački i plemstvo koje je govorilo njemački.”

Germanizacija je bila uspješna, a najkasnije do 1900. hrvatski više nije bio vitalni jezik u Marchfeldu. Kim sumnja da je ipak bilo ljudi koji su odrasli govoreći hrvatski sve do 1930-ih, a možda i do 1950-ih i 1960-ih. “Nažalost, ni hrvatski dijalektolozi ih više nisu mogli pronaći, pa nemamo konkretnih dokaza za jezik.”

Jezična politika bila je sasvim drugačija samo nekoliko kilometara južnije. Gradišćem, kao dijelom mađarske polovice Carstva, dominiralo je mađarsko plemstvo. Unatoč naporima za mađarizaciju, veća društvena višejezičnost bila je uobičajena u Mađarskoj, kaže Kim. Osim toga, jezik crkve u Ugarskoj bio je bez iznimke latinski.

Danas nas samo nekoliko mjesta podsjeća na nekadašnji cvat hrvatskog života u Marchfeldu. U Groß-Enzersdorfu (okrug Gänserndorf) nekadašnja jugoistočna gradska vrata i danas se nazivaju “Kroatentor”. Krajem 19. stoljeća Kroatisch Wagram preimenovan je u Wagram na Dunavu, koji je i danas u upotrebi. Deutsch Wagram, koji je nekoć dobio “Deutsch” da bi se razlikovao od Kroatisch Wagrama, i danas nosi sufiks.

Nastavi čitati

Hrvati u Austriji

Milijun eura za Hrvate izvan Hrvatske

Objavljeno

na

By

Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske objavio je milijun eura vrijedan javni poziv na koji svoje posebne potrebe i projekte od interesa za Hrvate izvan Hrvatske mogu prijaviti neprofitne organizacije, fizičke osobe te socijalno ugroženi pojedinci.

Najvrjedniji je to javni poziv otkako je prije deset godina pokrenut program kojem je cilj jačanje suradnje s Hrvatima izvan Hrvatske, očuvanje i jačanje nacionalnog identiteta, zaštita prava i interesa hrvatskih zajednica, očuvanje hrvatskog jezika, kulture i baštine.

Usporedbe radi, posljednji takav poziv objavljen u listopadu prošle godine bio je vrijedan 880 tisuća eura, a onaj prije njega 800 tisuća eura.

Na aktualni javni poziv u idućih mjesec dana mogu se prijaviti udruge, zaklade, ustanove, vjerske zajednice ili druge pravne osobe Hrvata izvan Hrvatske i u Hrvatskoj, fizičke osobe te socijalno ugroženi Hrvati izvan Hrvatske i povratnici/useljenici iz hrvatskog iseljeništva/dijaspore.

Najniži iznos koji se može ugovoriti po pojedinom projektu je 700 eura, a najviši 20 tisuća eura, socijalno ugroženi pojedinci mogu dobiti od 300 do najviše 3500 eura.

Prijave na javni poziv podnose se Središnjem državnom uredu zaključno do 6. ožujka, a detaljan popis uvjeta i dokumentacije koje podnositelji moraju ispuniti i priložiti naveden je na mrežnoj stranici Ureda, javila je Hina.

Nastavi čitati

Hrvati u Austriji

U Beču se 10. veljače održava tradicionalni 31. Hrvatski bal

Objavljeno

na

Već tradicionalni Hrvatski bal ove će se godine po 31. put održati u hotelu “Arcotel Wimberger” u 7. bečkom kotaru.

Tradicionalni Hrvatski bal je simbol zajedništva te okupljanja brojnih Hrvata iz Beča i okolice kao i njihovih austrijskih prijatelja.

Ulaz na bal počinje od 19 sati, a program ce voditi poznati novinar Branko Uvodić te bivša proslavljena sportašica Mirna Jukić koja je u svojoj plivačkoj karijeri plivala i pod zastavama Hrvatske i Austrije.

U zabavnom programu nastupit će Štef Jeršek, Džentlmeni te Panonica Band.

Nastavi čitati
LM