Najnoviji podaci o zaposlenosti u Austrija pokazuju značajne razlike među migrantima ovisno o njihovoj zemlji podrijetla, dok Beč prednjači po broju korisnika socijalne pomoći. Analizu je objavio Austrijski integracijski fond, nudeći detaljniji uvid u stanje integracije na tržištu rada.
Zaposlenost se smatra ključnim faktorom uspješne integracije i dugoročne stabilnosti života. Iako tražitelji azila nemaju pravo na redovan rad, situacija je drugačija za osobe s odobrenim azilom, one sa supsidijarnom zaštitom te druge skupine s migrantskom pozadinom.
Prema podacima za 2025. godinu, stopa zaposlenosti među osobama migrantskog podrijetla iznosila je 69 posto, dok je kod domicilnog stanovništva bila 76 posto. Međutim, značajno niže stope bilježe se među osobama iz Afganistana, Sirije i Iraka, gdje je prosječna zaposlenost iznosila svega 44 posto.
Posebno zabrinjava položaj žena iz tih zemalja, među kojima je zaposleno tek 24 posto, dok kod muškaraca taj udio doseže 56 posto. S druge strane, znatno bolji rezultati vidljivi su kod migranata iz Turske i zemalja bivše Jugoslavije, gdje stopa zaposlenosti iznosi 64, odnosno 72 posto.
Velike razlike vidljive su i u stopama nezaposlenosti. Dok je opća stopa nezaposlenosti u Austriji 2025. godine iznosila 7,4 posto, među Sirijcima je dosezala čak 33 posto, među Somalcima 30 posto, a među Afganistancima 23 posto. Kod žena su te brojke još izraženije – 43 posto među Sirijkama, 40 posto među Somalkama i 37 posto među Afganistankama.
Unatoč tim izazovima, zabilježeni su i pozitivni pomaci. U lipnju 2026. godine došlo je do značajnog smanjenja nezaposlenosti među osobama sa supsidijarnom zaštitom, i to za 30 posto u odnosu na prethodnu godinu, dok je kod izbjeglica pad iznosio 10 posto. Ukupan broj nezaposlenih ili osoba u programima osposobljavanja smanjen je s oko 44.000 u prosjeku tijekom 2025. na približno 37.000 u lipnju 2026.
Regionalne razlike posebno dolaze do izražaja kada je riječ o socijalnoj pomoći. Od oko 95.600 izbjeglica i osoba sa supsidijarnom zaštitom koje su 2025. primale socijalnu pomoć ili minimalna primanja, čak 73.400, odnosno 77 posto, živjelo je u Beču.
Ovi podaci ukazuju na složenost procesa integracije te naglašavaju potrebu za ciljanim mjerama koje će povećati zapošljivost, osobito među najranjivijim skupinama.
