Austrijski Der Standard donosi opširan razgovor s integracijskom stručnjakinjom Eminom Saric, koja je sudjelovala u izradi zakona o zabrani nošenja kopftucha za djevojčice do 14 godina. Prema njezinim riječima, mjera nije usmjerena protiv muslimanki niti protiv islamske vjere, već se radi o zaštiti maloljetnica od rodnih stereotipa, kontrole i obiteljskog pritiska.
Kako piše Der Standard, Saric naglašava da su djeca u toj dobi daleko od dovoljno kognitivne i emocionalne zrelosti da shvate značenje religijskih simbola. Djevojčice, kaže ona, kopftuch obično nose ne iz vlastitog uvjerenja, nego zato što ga oponašaju od majki ili bliskih osoba, što predstavlja ranu nametnutu rodnu ulogu. Prema njezinom tumačenju, takve prakse mogu ograničiti dječji razvoj, ravnopravnost u školi i kasniju samostalnost.
List prenosi i Saricino obrazloženje zašto se granica postavlja na 14 godina. To je dob u kojoj djeca prema austrijskom pravu postaju religijski punoljetna i tek tada mogu samostalno donositi odluke o vjeri – uključujući i nošenje kopftucha.
U odgovoru na kritike da država zadire u pravo roditelja na religijski odgoj, Saric navodi stav poznatog austrijskog psihijatra Erwina Ringela da “religijska edukacija treba biti ponuda, a ne prisila”. Prema njezinom mišljenju, upravo zabrana daje djevojčicama vrijeme i prostor da kasnije same odluče.
Der Standard ističe i dio intervjua u kojem Saric objašnjava razliku između kopftucha i drugih vjerskih simbola, poput križića, kippe ili patke. Po njezinom tumačenju, kopftuch simbolizira rodnu podložnost i kulturu kontrole nad djevojčicama, dok ostali simboli nemaju takav spolno uvjetovan karakter.
U članku se podsjeća i na raniju odluku austrijskog Ustavnog suda iz 2020., koji je tadašnje ograničeno zabranu ukinuo zbog narušavanja načela jednakosti. Saric se nada da će novi zakon, zbog šire argumentacije i dodatnih pratećih mjera u području jednakosti spolova, ovaj put biti potvrđen.
Pozivajući se na francuska iskustva, Der Standard prenosi da Saric upućuje na studije koje pokazuju određene pozitivne učinke zabrane u školama – poput manjeg obiteljskog pritiska i boljih obrazovnih rezultata muslimanskih djevojčica.
U završnom dijelu intervjua Saric govori o projektima u kojima je sudjelovala. Der Standard navodi njezina zapažanja da se mnoge djevojke i dalje suočavaju s izrazito strogim pravilima ponašanja, pa čak i ozbiljnim oblicima prisile poput prisilnih brakova i genitalnog sakaćenja. U tom kontekstu stručnjakinja smatra da je zakonska zabrana važan signal da država štiti dječja prava i ne podliježe kulturnim praksama koje krše ravnopravnost.
Prema pisanju Der Standarda, Saric odbacuje tvrdnje da je riječ samo o političkom simbolu. Dok god postoji ijedna djevojčica kojoj se kopftuch nameće, kaže ona, mjera je stvarna zaštita, a ne simboličan čin.
