Na samom rubu Beča, u Alberner Hafen-u, nalazi se jedno od najneobičnijih i najdirljivijih mjesta u Austriji – Groblje bezimenih (Friedhof der Namenlosen). Ovdje su od 1840. do 1940. godine sahranjivani ljudi koje je rijeka Dunav izbacila na obalu – utopljenici bez poznatog identiteta, porijekla ili uzroka smrti.

Skromne humke, jednostavni kovačkim željezom izrađeni križevi i male pločice s natpisima poput „namenlos“, „unbekannt“, „männlich“ ili „weiblich“ svjedoče o prolaznosti života i tajanstvenosti sudbine. Procjenjuje se da je tu počivalo oko 600 ljudi, od kojih je tek mali broj naknadno identificiran.

Zbog čestih poplava groblje je 1900. premješteno iza zaštitnog nasipa, a 1935. je dobilo kameni zid i malu kapelu – „Kapelu uskrsnuća (Auferstehungskapelle)“, u kojoj se i danas održavaju misne službe. Nakon izgradnje luke Albern 1939. godine, promijenila se struja Dunava i više nije bilo novih tijela koja bi voda izbacila. Posljedni ukop zabilježen je 1940. godine.

Posebno mjesto u historiji ovog groblja zauzima Josef Fuchs (1906.–1996.), dobrovoljni grobar koji je gotovo cijeli život brinuo o groblju. Zahvaljujući njegovoj posvećenosti i trudu, mnoge žrtve nisu ostale sasvim bezimene. Kroz oglase i opise nestalih osoba Fuchs je uspio identificirati brojne utopljenike, a njegova se porodica i danas volonterski brine o groblju.

Uoči Svisvetih (Allerheiligen) i Dušnog dana (Allerseelen) svake se godine na ovom mjestu održavaju molitve, blagoslov grobova i sveta misa za sve preminule. Posebnu simboliku nosi i tradicija ribarskog udruženja iz Alberna: oni svake godine u novembru izrađuju splav ukrašen cvijećem, vijencima i svijećama, koji puštaju niz Dunav s natpisom:

„Den Opfern der Donau“ – „Žrtvama Dunava“,
ispisanim na njemačkom, češkom i mađarskom jeziku.

Tako se svake godine, tiho i dostojanstveno, odaje počast dušama koje je Dunav odnio, a nikada nije vratio njihovim domovima.