Hrvati u Austriji Hrvati u iseljeništvu Religija Vijesti

Čudni su putevi Gospodnji: Marko Vuković od dijecezanskog svećenika i Boke kotorske do redovnika-franjevca na službi u Beču

Fra Marko Vuković na službi u Župi sv. Petra u Bogdašićima (Crna Gora). Foto: Željko Batarilo

Marko Vuković rođen je 1963. godine u Sasini, malom mjestu u Banjalučkoj biskupiji. Potječe iz mnogobrojne i skladne obitelji pobožnih roditelja gdje se s još četiri braće i sestrom molilo svakoga dana. Kada je Marko imao osam godina, svi sele u Otok kod Vinkovaca ‘trbuhom za kruhom’.

Pobožni Marko odmah se uključuje u rad župske zajednice i postaje ministrant. U Otoku je na službi tada bio župnik Josip Šverer, uzorit svećenik koji je maloga Marka objeručke prihvatio. Kao ministrant promatrao je župnika, časne sestre i bogoslove koji su dolazili za Božić, Uskrs i na blagdane u župu i već se u tim djetinjim danima u njegovoj glavi, u duši, stvarala slika koja je govorila ‘Možda bi i ti Marko mogao danas-sutra obavljati tu službu i biti svećenik’.

Na kraju osmog razreda otac ga upita što će biti, na što mu Marko odmah odgovara kako želi postati svećenik. Otac ga je samo zagrlio i rekao da su on i majka molili kako bi jedno od njihove djece postalo svećenik.

Po završetku osnovne škole otišao je u sjemenište Đakovačke biskupije. Dana 4. rujna 1978. godine mama i tata odveli su ga u dječačkoj sjemenište u Zagreb gdje ga primi p. Stjepan Fridl. Nakon večere majka i otac krenuli su iz Zagreba nazad u Slavoniju. Na putu ih je zadesila prometna nesreća u kojoj su oboje izgubili život. Ostalo je šestero djece od kojih je Marko najstariji. To bolno iskustvo opečatilo je i pratilo njegov cijeli život.

Kako Bog vodi sve naše živote, brigu za djecu povjerio je tetki koja ih je držala i održala na okupu.

U Zagrebu je završio prva dva razreda gimnazije (sjemeništa), jer se tada gimnaziju samo prve dvije godine pohađalo u Zagrebu, a druge dvije (treći i četvrti razred) u Đakovu. Tu je završio i jednu godinu bogoslovije (Teološkog fakulteta). Nakon toga je nakratko prekinuo fakultet i otišao u vojsku gdje je na određen način promišljao je li njegov svećenički poziv utemeljen. Nakon završetka vojske dolazi u Riječku nadbiskupiju gdje završava drugu, treću i četvrtu godinu teologije.

Kratko je prekinuo studij, vratio se u Slavoniju gdje je mislio kako je to ujedno i svršetak njegovog svećeničkog poziva ali ga je vlč. Tadija Pranjić iz Vinkovaca ohrabrivao i podržavao te preporučio Kotorskom biskupu Ivi Gugiću. Petu i šestu godinu studija završava u Zagrebu te je zaređen za svećenika 1990. godine.

Njegova prva svećenička služba je u Kotorskoj biskupiji još za vrijeme bivše Jugoslavije pa je u Crnoj Gori započeo svoje svećeničko djelovanje. U ovoj posebnoj, staroj, drevnoj biskupiji kotorskog kraja, zaljevu svetaca (sv. Leopold Bogdan Mandić iz Herceg Novog, bl. Gracija, bl. Ozana Kotorska i službenica Božja Ana Marija Marović) bilo je zahtjevno biti službenik Božji ali vlč. Marko tu ima lijepe uspomene i sjećanja.

U Zaljevu svetaca u Boki kotorskoj, Marko Vuković je na svećeničkoj službi proveo 25 godina.

Djeluje u malim mjestima: Risan, Strp, Prčanj, Stoliv, Lepetane, Bogdašići i Krašići pa tako u Crnoj Gori ostaje 25 godina s malobrojnim katoličkim življem. Počesto se propitivao je li ovdje koristan i je li to ispunjenje njegova svećeničkog puta? Činilo mu se kao da je nedovoljno iskorišten, neispunjen u potencijalima uz osjećaj kako bi zasigurno negdje drugdje mogao biti puno korisniji. Svećenik s jako malo pastorala, ali kojega je više puta i biskup znao podsjetiti da je i tom malom stadu potreban pastir, da i to malo stado zaslužuje sv. misu i brigu.

Još dok je studirao u Rijeci, vrlo rado i često dolazio je na Trsat. Kako mu je sestra od 1987. godine u Beču, dolazi joj često u posjet i u tim vremenima pastoralno pomagaše franjevcima Hrvatske katoličke misije.

Kada je nakon bolesti bio na oporavku kod svojih u Beču, upoznao je pobliže franjevce, među koje je uvijek bio dobrodošao, od njih rado viđen i pomognut kako duhovno tako i materijalno. Poznavanje i ljubav prema franjevcima i njihovom načinu života sve su više rasli. Presudnu ulogu je odigrao fra Josip Koren, voditelj Misije. On mu je pomogao prepoznati redovnički i franjevački poziv te prikladnost za život u zajednici. U dogovoru s njim i provincijalnim ministrom fra Ilijom Vrdoljakom, opredijelio se za franjevački red kojemu se uvijek divio, kao i sv. Franji pa je konačno tu i završio.

Kad je došao u franjevački red, poglavari su odlučili da prvu godinu formacije (postulaturu) obavi na Trsatu, iako je redovita postulatura u Samoboru. Na Trsatu je, naime, kao svećenik najkorisniji, a potreba je velika pa dosta vremena pomogne ispovijedajući. Uz to redovito slavi svetu misu i priprema se za novi način života. Zajednica ga je jako lijepo primila i jako je zadovoljan.

Godine 2015., u Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč proslavio je 25. godišnjicu svoje Mlade mise, koja je bila daleke 1990. u rodnom Otoku.

U nadahnutoj je propovijedi Marko naglasio kako je njegov svećenički poziv krajnje neuobičajen, a uvelike je obilježen nesvakidašnjom tragedijom kojega je ovog Otočanina pratila cijeli život.

I usprkos teškom križu, ovaj je skromni svećenik ustrajao u svome pozivu te se prisjetio tih dana, teških devedesetih, kada su mu više od svega nedostajali roditelji pa je kod mnogih vjernika u prepunoj bečkoj crkvi opravdano izmamio suze na oči.

Kao najstariji morao je zamijeniti i oca i majku pa je sve padove svojih bližnjih teško proživljavao, a radovao se i raduje kao malo dijete svačijem uspjehu.

– Zahvaljujem svima i molim da mi oproste, sestra i braća poglavito. Možda sam katkada bio strog, a puno puta sam trebao biti strožiji. Hvala mome biskupu Janjiću te fra Josipu koji je ‘kriv’ za sadašnje moje stanje. Sada ću biti bliži svojima što mi je neopisivo drago – rekao je tada don Marko u propovijedi.


U petak, 26. kolovoza 2016. u svetištu Majke Božje Trsatske u kapelici zavjetnih darova održan je svečani obred oblačenja franjevačkog redovničkog odijela i to za osmoricu mladića koji su završili godinu postulature, a među njima i Marko. Novi je franjevac ovim činom oblačenja započeo svoju novicijatsku godinu i simboličnim oblačenjem habita ostavljaju starog čovjeka i započinje put ka dubljem nasljedovanju Isusa Krista po primjeru sv. Franje Asiškoga.

Obred oblačenja predvodio je fra Ilija Vrdoljak, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, a s njim je bio i fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Podsjetimo, fra Ilija je dugo godina bio i voditelj Hrvatske katoličke misije u Beču. U svom je nagovoru fra Ilija naglasio kako smo sada i na vidljiv način dobili ono što smo duboko u sebi najprije prepoznali, a onda i živjeli u protekloj postulantskoj godini, a to je pripadnost franjevačkoj obitelji te želja da slijedimo Isusa Krista. Krista smo primili najprije krštenjem kada su nas znakovito obukli u bijelu haljinu, a sada oblačenjem franjevačkoga habita odgovaramo na Božji poziv da ga još snažnije i radikalnije slijedimo stalno se ugledajući na primjer sv. Franje i njegovo radosno naviještanje evanđelja.

Polaganjem prvih zavjeta, u subotu 26. kolovoza 2017., fra Marko je završio godinu Novicijata. Obred je bio u bazilici Majke Božje Trsatske zajedno s Euharistijskim slavljem, a u nazočnosti brojnih svećenika, bogoslova, obitelji, rodbine te župljana. Svečano misno slavlje predvodio je fra Ilija Vrdoljak, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda uz provincijalnog ministra zadarske Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Andriju Bilokapića.


Fra Marko sada i kao franjevac pristupio je do provincijalnog ministra svoje provincije i polaganjem svojih sklopljenih ruku u provincijalove, izrekao svoje zavjete, obećavajući Bogu da će živjeti u poslušnosti, čista srca i bez vlasništva. Provincijal je prihvatio zavjete te u Božje Ime obećao zavjetovanicima život vječni, ako vjerno budu živjeli zavjete. Potom su uslijedile čestitke braće iz provincija te je nastavljeno sa slavljem svete mise. Po završetku je upriličen svečani ručak u blagovaonici trsatskog samostana, za obitelj, rodbinu i prisutnu braću.

Nakon nekoliko godina djelovanja u Svetištu Majke Božje Trsatske kao i ono posljednje u Borovu Naselju pokraj Vukovara, Odlukom Definitorija Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Marko Vuković će svoje djelovanje nastaviti kao dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč.


Povezane vijesti:

Slovenija uvodi obvezu cijepljenja za sve državne službenike koji nisu preboljeli koronavirus

Pero Bačić

Kardinal Bozanić: Prošlih se dana u Mađarskoj dogodilo nešto što se više ne može izbrisati

Robert Pandža

Italija uvela jedne od najstrožih mjera u svijetu, građani bijesni

Robert Pandža