Za iduću školsku godinu raspisano je 6.821 nastavno mjesto ili oko 4.500 ekvivalenata punog radnog vremena sa 100.000 nastavnih sati. Priopćilo je to u petak Ministarstvo obrazovanja. U međuvremenu, Revizorski sud kritizirao je rascjepkane nadležnosti u školskom sektoru i nedostatna sredstva za administraciju.

Ukupan broj nedostajućih nastavnika za narednu školsku godinu otprilike je isti kao i prošle godine. Tada je u školama bilo raspisano 6.846 radnih mjesta – na njih su, među ostalima, dolazili studenti pedagoškog studija i oni koji mijenjaju karijeru. Glavni poziv za dostavu prijedloga projekata završava 3. svibnja.

Oglasi za radna mjesta s punim i skraćenim radnim vremenom nisu ravnomjerno raspoređeni po pokrajinama. Daleko najviše mjesta popunjava se u Beču (2.164).

Drugi po broju oglasa oglašeni su u Donjoj Austriji (1.000) i u mnogo manjem Tirolu (1.016), a zatim u Gornjoj Austriji (749). Na petom mjestu je Vorarlberg (544), a slijede Štajerska (510), Salzburg (350), Gradišće (245) i Koruška (243).

Prijaviti se možete putem središnje platforme Klassejob.at. „Središnja platforma nudi kandidatima priliku da dobiju bolji i lakši pregled i da se prijave prema vremenu“, rekao je ÖVP ministar obrazovanja Martin Polaschek.

Također u petak, Revizorski sud (RH) kritizirao je fragmentaciju nadležnosti u školstvu. Ovoga puta fokus revizije bio je na području administrativnog pomoćnog osoblja poput tajničkog osoblja u obveznim općeobrazovnim školama – u državama je bilo nekoliko različitih modela financiranja. RH je tražila i veća sredstva za suvremeno opremanje administrativnog područja.

U saveznim školama (AHS i strukovne srednje i više škole) situacija je prilično jednostavna. Savezna vlada odgovorna je za financiranje cjelokupnog osoblja, što uključuje nastavnike i obrazovno pomoćno osoblje, kao i administrativno osoblje poput tajnika i administratora. Sukladno tome, praktički sve federalne škole opremljene su tajničkim osobljem.

Situacija je drugačija u obveznim školama (osnovne škole, srednje škole, specijalne škole, veleučilišta): tamo su nadležnosti raspodijeljene između federalnih, državnih i lokalnih vlasti – mnoge obvezne škole stoga moraju raditi bez tajništva. Razlog je, između ostalog, i to što zakonom nije jasno regulirano tko je odgovoran za plaću i vrstu radnog odnosa. Od ove školske godine postoji još jedna nacionalna konstrukcija: u modelu financijskog izravnanja federalna vlada pokriva dvije trećine troškova, ostatak dolazi od države ili općine.

Lena je prvi put imala sreće. Dvadesetogodišnjakinja je navečer bila vani s prijateljima u Beču i naručili su piće iz restorana u kojem su bili mnogo puta. Čak je i prvo piće mladoj ženi bilo neobično jako. “Odjednom smo svi bili totalno pijani”, prisjeća se ona u dokumentarcu “Reinlegen” (srijeda, ATV, 21.20). – Odjednom više nisam mogla normalno stajati i govoriti. Drugi poznanici koji nisu pili iste koktele odmah su primijetili da nešto nije u redu i odveli Lenu kući. To joj je bio spas.

Njoj i njezinim suputnicama netko je očito natočio kapi za nokaut u čaše kako bi iskoristio njihovu omamljenost. Samo nekoliko mjeseci kasnije ponovno im se isto dogodilo u drugom klubu u centru Beča. “Stavila sam čašu na šank, okrenula se i razgovarala s prijateljicom”, razmišlja ona, piše Heute.

U tom trenutku stranac je iskoristio Leinu nepažnju i u piće joj ulio kapi za nokaut. Prijatelj ju je nakon toga vidio kako razgovara s nepoznatim muškarcem s kojim je potom i otišla plesati. “Otišli smo plesati na trenutak, a onda sam primijetila da se nešto stvarno pokreće. Potpuno sam imala vrtoglavicu.” 20-godišnjakinja je potom izašla iz restorana i samo je htjela otići kući. “Spustila sam se u podzemnu željeznicu, ali ne sjećam se što se nakon toga dogodilo. Probudila sam se tri sata kasnije na peronu podzemne,”, govori pogođeno.

Još uvijek omamljena, nazvala je prijateljicu kojoj je rekla da ide kući. Bilo je već 9 sati ujutro kada je mlada žena ušla u podzemnu i pokušala se orijentirati. “Mogli ste vidjeti da se ne osjećam dobro. Nisam imao nikakvu tjelesnu napetost i nisam mogao sjediti uspravno.”

Neki je muškarac shvatio da je Lena zbunjena i bespomoćna te je želio iskoristiti situaciju. “Sjedio je sa mnom i pokušao mi nešto učiniti. Stalno sam ga udarao. Ne razumijem zašto nitko nije pomogao.” Srećom, Lena se uspjela “otarasiti” čovjeka, unatoč svom stanju. No, dan danas joj nedostaju tri sata njezina života kada je ležala na zemlji pokraj podzemne željeznice i nikoga nije bilo briga. Bečanka je jedna od tisuću Austrijanaca koji se svake godine drogiraju kapima za nokaut kako bi ih opljačkali ili zlostavljali. Bila je velika sreća da joj se nije dogodilo ni jedno ni drugo.

Jamal Al-Wazzan jedan je od najpoznatijih igrača na bečkoj sceni nekretnina. Njegov novi projekt: udahnuti novi život telefonskim govornicama. Osigurao je da svih 5000 govornica diljem zemlje dobije novo ruho i već je dobio pozitivne signale od grada Beča za pretvorbu prvih pedeset.

Do sada su bile poznate samo kutije u bečkim parkovima koje su od telefonskih govornica pretvorene u knjižnice. Gradonačelnik Michael Ludwig sada je bio oduševljen svojim ambicioznim novim projektom, priča multimilijunaš Jamal Al-Wazzan za “Krone”. Prvih 50 novih telefonskih govornica služit će, između ostalog, kao bankomati, punionice za električne automobile ili WiFi stupovi. Neki će također postati “multifunkcionalni centri za pomoć” s defibrilatorima i telefonima za hitne slučajeve.

Zadržavaju svoju prethodnu svrhu telefoniranja. U drugom koraku, novi uslužni otoci omogućit će i kupovinu, posebno u saveznim državama. “Plan je imati automate koje trgovci mješovitom robom pune svojom robom.”, objašnjava on.

U svakom slučaju, Al-Wazzan želi spasiti telefonske govornice od rušenja. “Moramo se pobrinuti da napravimo nešto pametno s ovim telefonskim govornicama”, rekao je nekretninski tajkun koji je prije više godina, 2008., preuzeo 50 poslovnica Schöpsa i pronašao nove stanare.

Kao podstanar trenutno ima oko 5000 telefonskih govornica diljem Austrije. No, realizacija njegovog projekta mogla bi potrajati. Jer telefonske govornice pripadaju općinama, zbog čega on zapravo mora razgovarati s 500 gradonačelnika, kako naglašava Al-Wazzan. U svakom slučaju, Michael Ludwig je “pozitivno impresioniran” projektom, posebno kada je riječ o lokalnoj opskrbi i bankomatima, a “kao predsjednik udruge gradova razmišlja i o drugim zajednicama”, navodi se u uredu gradonačelnika na Petak popodne.

Trenutno se vode rasprave u gradskoj vijećnici i ispituje se projekt. Datum otvaranja prvih pedeset višenamjenskih telefonskih govornica Al-Wazzana u Beču još se čeka. Ludwigov interes se tek treba očitovati u relevantnim dozvolama.