Žena iz Mühlviertela radila je u salonu deset sati tjedno. Redovito je radila prekovremene. Neki od tih sati smanjeni su kroz nadoknadu vremena.
Dotična žena nije prihvarila da to tako ostane i obratila se okružnom uredu Radničke komore Rohrbach.
No, prva odluka na sudu je bila u korist poslodavca. Žalba je također odbijena. Žalba Vrhovnom sudu naposljetku je potvrdila argument AK-a: vremenski dug nije bio nevažeći zbog nelikvidnosti, nego je nastavio postojati.
Zaposlnici je na kraju dodijeljeno 2.267 eura.
