„Ne žele svi doista raditi.“ Tako otvoreno započinje razgovor jedan dugogodišnji AMS-savjetnik koji je za austrijski dnevnik Heute ispričao iskustva iz prve ruke. Od apsurdnih zahtjeva i neobičnih izgovora, pa sve do nasilnih ispada – svakodnevica u službi zapošljavanja daleko je od mirne uredske rutine.

Utopijska očekivanja

Posebno ga je šokirala pojava da pojedini klijenti, bez ikakvog radnog iskustva ili završene škole, traže plaće od 4.000 eura ili više. „Dolaze ravno iz škole i žele plaće kao direktori“, kaže. Uz to, mnogi odbijaju ponuđene poslove, prijavljuju se bolesnima ili daju lažne podatke kako ne bi morali početi raditi.

Nasilni ispadi i sigurnosne mjere

Osim apsurdnih zahtjeva, savjetnici se često suočavaju i s opasnim situacijama. „Bilo je slučajeva da su kolege gađani stolicama i stolovima, neki su čak i pretučeni“, otkriva zaposlenik. Zato u mnogim ispostavama AMS-a rade zaštitari, a u uredima postoje i alarmni gumbi. „Ako klijent postane agresivan, stisnemo tipku – i svi dolaze. Nekad moramo zvati i policiju.“

Jezična barijera kao izgovor

Veliki problem predstavljaju i jezične poteškoće. „Mnogi ne razumiju ni riječ njemačkog, a istodobno se protive pohađanju tečajeva. Znaju da, kad nauče jezik, više neće moći odbijati posao“, objašnjava savjetnik.

„Neki se srame, a neki jednostavno ne žele“

Prema njegovim riječima, postoje i ljudi koji se doista trude i osjećaju sram zbog nezaposlenosti. No kod drugih se jasno osjeti – „nemaju volje raditi“. Posebno teško zapošljivi su visokoobrazovani kandidati s jasnim očekivanjima: „Razumijem IT-stručnjaka koji ne želi sjediti za blagajnom u fast food lokalu“, kaže.

Zaključak savjetnika

„Radimo što možemo, ali ima onih kojima jednostavno ne možete pomoći“, rezimira AMS-insider. Unatoč brojnim mjerama, prijedlozima za poslove i podršci, dio tražitelja posla uvijek će pronaći način da izbjegne zapošljavanje.