Roditelji koji ne surađuju trebali bi biti kažnjeni – s tim se slaže mnogo učitelja. Roditelji, s druge strane, smatraju: kazne su u redu, ali samo kao krajnje sredstvo!
Često se čuje da u austrijskim školama vlada kaos, a neki učenici su potpuno izvan kontrole. Kada i roditelji ostanu pasivni i odbijaju suradnju s učiteljima, problemi postaju još veći. Vlada sada radi na modelu u više faza koji bi trebao privesti roditelje odgovornosti. Posljednja mjera: visoke novčane kazne. Predstavnica roditelja Evelyn Kometter kritički gleda na taj pristup.
Kazne kao posljednje sredstvo
U Donjoj Austriji sličan model započinje već nakon ljeta u vrtićima. Roditelji koji ne surađuju tada bi mogli platiti do 2.500 eura kazne. U roditeljskim predstavništvima stavovi o kaznama su podijeljeni. No svi se slažu da bi se prvo trebalo djelovati na drugom području: obrazovanju roditelja. „I mi roditelji imamo obveze. Toga moramo biti svjesni“, kaže Kometter. Potrebno je stoga roditeljsko obrazovanje koje uključuje edukaciju, informacije, upute i podršku. „Mnogi jednostavno ne znaju što znači sudjelovati kao roditelj u školskom životu. To je izazov koji nema veze s jezičnim barijerama“, ističe ona.
Problem često ne leži u tome da se roditelji ne žele uključiti, jer „većina roditelja se ionako rado brine o svojoj djeci. To stalno vidimo u radu naših roditeljskih udruga“, objašnjava Kometter.
Djeca najviše pate
No, sve je više roditelja koji su na neki način preopterećeni. „Često više ni ne znaju kako doprijeti do svoje djece. To su uglavnom vrlo angažirani roditelji, ali od djece dobiju odgovore poput: ‘Ne obraćaj mi se!’ ili ‘Ostavi me na miru!’“
Kometter upozorava i na drugo: „Često školska uprava ublažava roditeljsku suradnju. Imamo škole gdje ravnatelji to ni ne žele.“ Ako bi se uz to uvele i kazne, to bi – osobito u slučaju jezičnih barijera – izazvalo još više zbunjenosti i osjećaja bespomoćnosti. A to bi se, kako naglašava Kometter, odrazilo i na djecu: „Djeca tada također pate, iako su najmanje kriva.“ Sve mjere koje se poduzimaju moraju biti prilagođene pojedinačnim slučajevima i pridonositi dobrobiti djece i razredne zajednice.
