supermarket
hanson lu / Unsplash

Zašto su proizvodi iz Austrije skuplji u Austriji nego u Njemačkoj?

Usporedba cijena istih proizvoda u Austriji i Njemačkoj pokazuje velike razlike – i to često na štetu austrijskih potrošača. Iako je riječ o identičnim ili čak austrijskim proizvodima, cijene su u domaćim trgovinama znatno više nego kod susjeda.

Primjerice, pola litre Gösser Radlera u Njemačkoj stoji 1,09 eura, a na akciji čak samo 0,89 eura. U austrijskim trgovinama Billa i Spar ista boca košta 1,59 eura. Još je drastičniji primjer Garnier tonika za lice: dok je u njemačkom DM-u 2,75 eura, u Austriji je 5,95 eura – više nego dvostruko. Almdudler? U Njemačkoj 1,59 eura, u Austriji 1,99.

Zašto su cijene kod nas toliko više?

Proizvođači tvrde da nisu oni krivi, već trgovci. Iz Brau Uniona poručuju da oni ne određuju prodajne cijene – to rade trgovine. Slično navode i iz Manner-a i Almdudlera: cijene formira maloprodaja, a proizvođači na to nemaju utjecaj.

S druge strane, trgovci odgovaraju da oni sami često plaćaju veće cijene nego što se ti isti proizvodi prodaju u Njemačkoj. Tako iz Spar-a navode da neki artikli u Njemačkoj na tržište dolaze po nižoj cijeni nego što ih oni mogu uopće nabaviti. Također ističu da je profitna marža u austrijskoj trgovini hranom vrlo niska – između 1,5 i 2 posto.

Ekonomist Michael Böheim s Austrijskog instituta za ekonomska istraživanja (WIFO) pojašnjava širu sliku: cijene se formiraju prema spremnosti potrošača da plate. U Njemačkoj je tržište osjetljivije na cijene, konkurencija je veća, pa su i cijene niže. Austrijsko tržište je manje, s većim troškovima transporta i gušćom mrežom trgovina – sve to diže cijene.

Dodatni problem predstavljaju i tzv. teritorijalna ograničenja isporuke. Naime, proizvođači često dozvoljavaju distribuciju samo unutar nacionalnih granica, čime se sprječava slobodna trgovinska konkurencija unutar EU.

Ipak, ključnu ulogu igraju i sami potrošači. Dok god se „prigovara, ali ipak kupuje“, proizvođači i trgovci nemaju motiv mijenjati praksu.

Zaključak je jasan: nitko pojedinačno nije „krivac“, ali svi imaju koristi – osim samih potrošača. I dok se u teoriji svi brane malim maržama i velikim troškovima, činjenica ostaje: Austrijanci često plaćaju više – čak i za vlastite proizvode.

NE PROPUSTITE

LM