Votivkirche (Zavjetna crkva) poznata je i kao “Katedrala na Ringu” (Ringstraßendom), zahvaljujući tome što se nalazi uz Ringstraße, najpoznatiju bečku ulicu. Radi se o građevini nastaloj kao zahvala cara Franje Josipa nakon što je preživio atentat 18. veljače.1853. godine. Tako je ova impresivna crkva i dobila ime Zavjetna (njem. Votiv) crkva ili Crkva Zavjetnog Dara.
Atentat na Franju Josipa, austrijskog cara i ugarsko-hrvatskog i češkog kralja
Nakon što se u burnoj 1848. uspeo na austrijsko prijestolje i uz pomoć ruske vojske ugušio revoluciju u Mađarskoj, car Franjo Josip I. uveo je apsolutizam u Habsburškoj Monarhiji. Time su bili pritisnuti svi narodi, oni koji su se pobunili protiv vladara i oni koji su mu ostali vjerni. U Pešti se posprdno govorilo: Ono što su Mađari dobili kao kaznu, Hrvati su dobili za nagradu!
Nezadovoljstvo u pokorenoj Mađarskoj kulminiralo je 18. veljače 1853. kada je mladi mađarski krojački kalfa, bivši husar Janos Libényi, pokušao ubiti cara Franju Josipa I. dok je šetao bečkim zidinama nedaleko od Kranjskih vrata. Napao ga je nožem kojim ga je ubo u vrat, ali je čvrsti ovratnik careve odore spriječio dublju ranu. Samo zahvaljujući prisebnosti careva pobočnika, pukovnika Maksimilijana O’Donnella, i bečkog mesara Josipa Ettenreicha pokušaj atentata nije uspio. Prije nego što je atentator uspio zadati drugi udarac njih su ga dvojica zaskočila i svladala.
Libényi je uhićen i sljedeći dan pogubljen. Franjo Josip je bio samo lakše ranjen. Svog požrtvovnog pobočnika je nagradio, a bečkom mesaru podario je plemićki naslov. U znak zahvalnosti što je carev život spašen, njegov brat nadvojvoda Maksimilijan dao je 1855. nedaleko od mjesta atentata, na bečkome Ringu, izgraditi Zavjetnu crkvu Votivskirche, koja i danas postoji. Čuvši o obiteljskoj situaciji atentatora Franjo Josip mu je dao državnu mirovinu, odnosno njegovoj majci.
Votivkirche (Zavjetna crkva)
Kao što smo već naveli, povod za izgradnju bio je neuspjeli atentat na Franju Josipu koji je pokušao izvesti mađarski nacionalist János Libényi 18. siječnja 1853. Novac za gradnju skupljan je po cijelom Austrijskom Carstvu u čemu se osobito angažirao Maksimilijan, a novac za Votivkirche doniralo je čak 300.000 ljudi. Plan je bio da se izgradi crkva za dvor, ali je sam car pred kraj gradnje 1862. odlučio da Votivkirche ipak bude javna crkva, odnosno za sve vjernike.
Na natječaju za arhitekta nove crkve na pobijedio je Heinrich von Ferstel, arhitekt koji je u Beču ostavio velik trag (neka od njegovih poznatih djela jesu Palača Ferstel i glavna zgrada Bečkog sveučilišta). Gradnja je započela 1856., a svečano je posvećena 24. travnja 1879., na 25. obljetnicu vjenčanja cara Franje Josipa i carice Elizabete, poznatije po nadimku Sissi. Crkva je napravljena u neogotičkom stilu, po uzoru na francuske katedrale, a prepoznatljiva je po svojem krovu i dvama tornjevima. Pažljivi promatrači primijetit će da je izvedba krova vrlo slična onoj na Stephansdomu, iako su uzorci različiti. Radi se o klasičnoj gotičkoj crkvi, koja u sebi sadrži jako puno dekoracija. Posebno su privlačni vitraji i čak troje orgulja, čiji raskošan zvuk možete čuti tijekom misnih slavlja ili koncerata. Na opremanju i ukrašavanju interijera crkve sudjelovali su mnogi poznati umjetnici Tilgner, Gasser, Benk, Führich itd.
R. P I kroativ.at I Stadt Wien / wikipedia
foto: https://www.stadt-wien.at/ I Stadt Wien