Prema Ustavnom sudu (VfGH), zabrana ulaska u kulturne ustanove povezana s koronom u jesen 2021. bila je nezakonita. No, razlog tome nije sama mjera, već su iznimke za crkve i vjerske zajednice od karantene bile “narušavanje ravnopravnosti”.
Peta Uredba o hitnim mjerama za koronavirus predviđala je karantenu u cijeloj zemlji za razdoblje od 22. studenog 2021. do 11. prosinca 2021. Ulazak u korisničke prostore kulturnih ustanova u tom je razdoblju bio bez iznimke zabranjen. S druge strane, sastanci za zajedničko prakticiranje vjere bili su isključeni iz područja primjene uredbe.
Bilo je protivno ravnopravnosti isključiti sastanke za prakticiranje vjere u bilo kojem obliku iz ograničenja ovog lockdowna, “bez obzira na to održavaju li se ti sastanci na otvorenom ili u zatvorenim prostorijama, radi li se o službama, pobožnostima ili drugim vjerskim obredima i također bez obzira na broj sudionika”, stoji u odluci suda koja je objavljena u utorak.
Za takvo nejednako postupanje prema vjeri i umjetnosti nema objektivnog opravdanja, smatra Ustavni sud. “U oba slučaja, ostvarivanje određenih temeljnih prava zajedno s drugim ljudima ili pred njima od suštinske je važnosti.”
U tom kontekstu, s obzirom na cilj sprječavanja gužvi koliko god je to moguće, “nema razlike koja bi opravdala praktičnu zabranu okupljanja u okviru članka 17.a Temeljnog zakona (posredovanje umjetnosti), koliko god je to moguće, dok okupljanja u okviru članka 9. Europske konvencije o ljudskim pravima (vjerska sloboda) su mogući.
Okidač za aktualnu odluku Ustavnog suda bila je prijava nekoliko kulturnih djelatnika protiv zabrane ulaska u kulturne ustanove. “Protiv zabrane ulaska u kulturne ustanove nema ustavnih primjedbi”, poručili su ustavni suci. Ova mjera bila je prikladna za suzbijanje širenja koronavirusa.
Tijekom lockdowna mnoge crkve i vjerske zajednice usvojile su vlastite zaštitne mjere – poput pravila o distanci i maski. U Rimokatoličkoj crkvi, primjerice, posebna su pravila vrijedila i za krštenje, prvu pričest i krizmu. U to je vrijeme, međutim, ponekad bilo oštrih kritika posebnog položaja religija. Uostalom, koncepti zaštite postojali su i u kulturnim ustanovama.
Međutim, vlada je branila pravilo iznimke za religije s obzirom na temeljna prava. Primjerice, tadašnji savezni kancelar Sebastian Kurz (ÖVP) govorio je o tome da temeljna prava treba odvagnuti i da je područje religije “posebno delikatno”. Ministrica Susanne Raab objasnila je tada da je “važno da je i dalje moguće prakticirati vjeru zajedno u obliku javnih službi” jer to također daje vjernicima “punu podršku” u ovim izazovnim vremenima.
VfGH je također poništio još jednu odredbu uredbe o koronavirusu kao nezakonitu. Riječ je o propisu u drugom lockdownu za necijepljene. Sud pravde je još jednom potvrdio prihvatljivost razlikovanja između ljudi s 2G dokazom i onih bez njega, a samim time i izolaciju za necijepljene.
Međutim, Zakon o mjerama za Covid-19 predviđa iznimke koje dopuštaju napuštanje vlastitog privatnog stambenog prostora unatoč ograničenjima izlaza – uključujući “pokrivanje nužnih osnovnih potreba svakodnevnog života”.
Ustavni sud ustvrdio je da ono što se smatra jednom od tih osnovnih potreba također ovisi o trajanju ograničenja. Naredbe su bile osmišljene za deset dana i produžavane su nekoliko puta, tako da je na kraju stupilo na snagu jedanaesto tjedno ograničenje izlaska. Naime, između ostalog su propisali da osobe bez 2G dokaza mogu kupiti namirnice ili ući u banku, ali ne smiju koristiti frizerske usluge.
Upravo je to, prema mišljenju sudaca, ono što je u suprotnosti sa Zakonom o mjerama protiv Covid-19, te je stoga protuzakonito. „Ako zakonodavac nizanjem takvih uredbi odredi ograničenje izlaska u trajanju od tjedana ili čak mjeseci (…), zakonska iznimka osnovnih životnih potreba ‘svakodnevnog’ života ima drugačije značenje od iznimke za samo nekoliko, najviše deset dana propisana izlazna regulativa.” U tom svjetlu, posjeti frizeru također bi se računali kao jedna od ovih osnovnih potreba.
