Religija

Uskrs – blagdan svjetla i veselja, središnji i temeljni događaj vjere

Foto: Shutterstock

Isusova smrt na križu nije završetak života već prijelaz iz zemaljskog u vječni. Kao i nekad, tako i sad, nada ne umire.
Blagdan Uskrsa slavi se najsvečanije odvajkada. Uskrs je blagdan svjetla i veselja. Uskrsnuće je središnji i temeljni događaj vjere. Simbolizira ga posebna, velika uskrsna svijeća koja se pali na Uskrs i svih sedam uskrsnih nedjelja. Boja bogoslužja je bijela.

Uskrs je naš najveći i najljepši blagdan. Oda radosti života, pobjeda dobra nad zlim. Kao što sve tog dana odiše uzvišenošću i obiljem, od radosnog srca do svečanog stola, blagdan Uskrsa slavio se u najsvečanijoj narodnoj nošnji, punoj vrijednog nakita. Nošnja Podravine bogato je ukrašena i živahna, Srijema je izvezena svilom, u Baranji kiti sa
jaspricama, a u Slavoniji zlatom.

U rano uskrsno jutro, djevojke ili žene koje nose jelo na blagoslov, obući će lijepu odjeću. Hranu su nosile u svečano ukrašenim košarama, a s blagoslova su se u pojedinim krajevima žurno vraćale (pa i utrkujući se), ne bi li svojoj kući tako priskrbile boljitak i sreću u svemu, naročito u urodu, a njezina kuća najnaprednija u obavljanju
poslova; djevojkama se prognozira brza udaja. U kući ukućani ih već čekaju za stolom.

Od blagoslovljene hrane svaki ukućanin mora pojesti po komadić da bi bio zdrav i uspješan te godine, a mrvice s uskrsnog stola moraju se pažljivo sakupiti i bacale bi se u vatru ili, kako je zabilježeno u istarskom Sovinjaku u Buzeštini, ušivale bi se u vrećicu koja se nosila kao apotropej oko vrata. U Lici moraju prije blagoslovljene hrane pojesti pupoljak od drenka s grančice blagoslovljene na Cvjetnu nedjelju. Još ponegdje žive mnoga stara vjerovanja. Navest ćemo neka. Voda u kojoj se kuhaju jaja za blagoslov služila je za obranu od komaraca, a ljuske jajeta stavljale bi se na hrpu da bi se kasnije prosipale oko kuće kako u nju ne bi došle zmije. Blagoslovljena je hrana imala posebne moći i pazilo se da mrvice ne padnu na tlo pa su lupine od luka i jaja bacane u oganj.

Djevojka odjevena za Uskrs u svečanu slavonsku narodnu nošnju.
Foto: KUD Seljačka sloga Gradište I Facebook

Svoje udivljenje pred lijepo opravljenim ljudima koji hitaju na uskrsno bogoslužje zapisao je Luka llić Oriovčanin 1848. godine ovako: Čarobno mora doista za onoga biti, koji nigda na ovaj dan u Slavoniji bio nije, viditi, kako mlado i staro; veliko i malo, zaodjeveno u svečane oprave ide u crkvu, da se stvoritelju svome pomoli. – Lijepo je vidjeti malu djecu gdje uz baku ali majku krasno obučena u jednoj ruci šareno jajce a u drugoj kolač noseć poskakuju, ili u kući božjoj kleče.

Nekada se na svetenje nosila hrana u širokim okruglim košarama od guljene šibe. Jelo je zamotano u bijeli ručnik (peškir; otarak) ili je stavljeno u korpu u bijelu salvetu, a povrh svega bi došao najljepši ručnik ili stolnica. Jelo koje se nosi na blagoslov zove se svetenje, svećenje ili posvećenje (žegenj u Gorskom kotaru). To je uvijek kruh ili pogača, šunka, nekoliko kobasica, jaja, bijeli luk i hren, a nekada se nosilo mnogo toga više nego danas. U Slavoniji bi to bilo pečeno janje ili prase te čutura vina. Bilo je tu i kolača (osobito gužvara), a karakteristična su i osobita peciva

Na misi se okuplja cijelo mjesto, a rođacima i prijateljima čestita Uskrs. Nekad su se razmjenjivale pisanice, naročito među mladima, a povelo bi se i kolo uz pjesmu prvi put nakon korizmenog razdoblja šutnje.

Korišten materijal:
Josip Barlek: Uz križ stati; u: Podravski zbornik 2006. (Etnografski muzej Zagreb, Zagreb, 2006.), 279-302.


Povezane vijesti:

Pravoslavni vjernici danas slave najveći blagdan – Vaskrs

Antonio Šećerović

I Međugorje uvršteno u zajedničku molitvu s papom Franjom za kraj pandemije

Željko Batarilo

Slavlje prve svete pričesti u Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč odgođeno na dva tjedna

Željko Batarilo