Danas je svjetski dan krafni, jedne od najpoznatijih i najstarijih slastica u svijetu. Krafna je poslastica od prženog tijesta ispunjena voćnom, čokoladnom ili vanila kremom, a nastala u Austriji u 16. stoljeću. Popularnost joj je brzo rasla, pa su se varijacije recepta ubrzo proširile cijelim svijetom. Iako europskog porijekla, čuvena krafna postala je “doughnut” / “donut” i jedan je od najvećih simbola SAD-a, a u Europi se krafne te vrste nazivaju “berliners”.
Nacionalni dan krafni ustanovio je 1938. godine misionarski pokret Vojska spasa iz Chicaga, u čast žena koje su služile krafne vojnicima u Prvom svjetskom ratu. Prva automatizirana mašina za krafne također je nastala u SAD, još 1920. godine, koju je napravio Adolph Levitt. U Americi se godišnje proizvede čak bilijun krafni. Najveći svjetski konzument krafni je Kanada i u toj zemlji se krafne smatraju neslužbenom nacionalnom hranom. Drugi najveći konzument krafni po glavi stanovnika je Japan, a zatim SAD. Razlika između američkih i europskih krafni je to što se u sredini američke krafne na sredini nalazi rupa.
Krafne, krofne ili pokladnice hrvatski su nazivi i verzije onoga što u SAD-u i Kanadi zovu donut. Kod nas je to najdraža poslastica u vrijeme poklada, starom običaju maskiranja, po čemu su i dobile naziv pokladnice. Taj se naziv koristi u hrvatskom standardnom jeziku i u većini literature o kolačima. U Slavoniji i Baranji uobičajen naziv je krofna. U Zagorju, primorskoj Hrvatskoj i Međimurju koristi se naziv krafna. U narodu se zadržao prilagođeni njemački naziv, krafna ili krofna.
R.P
Foto: ilustracija