Johannes Kopf, dugogodišnji čelnik austrijskog AMS-a (Zavoda za zapošljavanje), u intervjuu za Heute bez uljepšavanja progovara o najvećim izazovima na tržištu rada: sve manjoj spremnosti na puno radno vrijeme, porastu rada na pola radnog vremena i diskriminaciji starijih osoba.
Radimo premalo, a starenje stanovništva sustav čini neodrživim
Kopf upozorava na dvije ključne prijetnje:
- Sve više starijih osoba i umirovljenika.
- Opći pad broja radnih sati – radnici u prosjeku rade manje nego prije.
Ta kombinacija, kaže, ugrožava održivost socijalnog sustava. Vlada već razmatra mjere koje bi promijenile ponašanje radne snage.
Sve više ljudi želi raditi samo pola radnog vremena
Premda dvije trećine otvorenih pozicija u Austriji i dalje zahtijevaju puno radno vrijeme, sve je više radnika koji žele raditi manje. Zanimljivo je da su to sve češće muškarci – posebno mlađi očevi, koji žele više vremena provoditi s obitelji.
Ali Kopf ističe i tamnu stranu toga: “Mnogi si jednostavno ne mogu priuštiti rad na pola radnog vremena. To funkcionira samo za visokoobrazovane – ili ako imate naslijeđeni stan od bake.”
Rad s punim radnim vremenom se (više) ne isplati
Kopf smatra da država treba učiniti puno radno vrijeme privlačnijim: “Ako osoba radi 10 do 20 sati više tjedno, a za to dobije samo trećinu više neto plaće, jasno je da to neće motivirati.” Upozorava i na nelogičnosti u doprinosima – primjerice, dvije osobe koje dobiju istu zdravstvenu uslugu mogu plaćati duplo različite doprinose, ovisno o broju radnih sati.
Sankcije za one koji odbijaju posao s više sati
Radna mjesta koja su „razumno prihvatljiva“ ne smiju se olako odbiti. Ako netko ima mogućnost raditi 30 sati, ali želi raditi samo 20 – može izgubiti pravo na naknadu za nezaposlene na šest tjedana. Ako u međuvremenu ipak prihvati drugi posao, isplata se može retroaktivno obnoviti.
Stariji radnici i dalje su “nevidljivi” za poslodavce
Veliki problem je i diskriminacija starijih radnika. Kopf opisuje fenomen “instant starenja”: dok su stariji zaposlenici (50+) visoko cijenjeni u firmama, ako izgube posao – iznenada postaju “prestari” za nove prilike.
AMS je to dokazao eksperimentom: poslali su 800 identičnih prijava za posao, razlikovala se samo dob kandidata (32 i 52 godine). Mlađi kandidati su uvijek prvi dobivali poziv.
Riječ je, kaže Kopf, o nesvjesnoj diskriminaciji, a ne o stvarnim troškovima ili zloj namjeri – jer u testiranim sektorima (trgovina i elektroinstalacije) nije bilo razlika u plaći.
Nova subvencija za zapošljavanje starijih – od 2026.
Kako bi se stanje popravilo, od 2026. planira se subvencioniranje ne samo zadržavanja, već i zapošljavanja starijih radnika. Time se želi potaknuti tvrtke da daju priliku i onima iznad 50.
Kopf otvoreno progovara o tome da puno radno vrijeme više nije isplativo, da tržište rada potiče neravnoteže, te da je dobna diskriminacija još uvijek prisutna. Bez reformi, sustav će teško ostati održi
