Deset godina nakon velike izbjegličke krize 2015. godine, šef austrijskog zavoda za zapošljavanje (AMS), Johannes Kopf, gostovao je u emisiji “ZiB2” gdje je govorio o izazovima i uspjesima integracije izbjeglica, posebice iz Sirije i Afganistana.

Prema podacima koje je iznio, trenutno je zaposleno 35 % Sirijaca i 46 % Afganistanaca u Austriji – brojke koje smatra nedovoljnima. Kopf ističe kako migracije još nisu završile te da stalno dolaze novi ljudi. Predlaže da se izbjeglice promatraju u skupinama prema godini dolaska, jer se pokazalo da je za zapošljavanje polovice jedne skupine potrebno oko dvije godine.

Problem koji dodatno otežava integraciju je porast udjela osoba s vrlo niskim obrazovanjem. Dok je 2015. samo 16 % izbjeglica imalo najviše četiri razreda škole, danas taj broj iznosi 38 %, a mnogi uopće nisu pismeni. Novi val izbjeglica često dolazi iz dugotrajnog boravka u izbjegličkim kampovima, za razliku od ranijih migranata koji su dolazili iz “uređenijeg života”.

Ipak, postoje i pozitivni pomaci – danas u Austriji radi oko 60.000 ljudi iz Sirije, Irana i Iraka, a tisuće su već dobile državljanstvo. No, postoje i oni kod kojih integracija uopće nije uspjela. Za njih Kopf koristi upečatljivu metaforu: “Još uvijek stoje na kolodvoru.”

Kopf ukazuje na tri ključne pogreške u austrijskom pristupu:

1. Predugi azilni postupci – Ljudi su postali dugotrajno nezaposleni još prije nego što su smjeli raditi.
2. Ukinuta sredstva za integraciju – Početkom 2018. tadašnja vlada (ÖVP/FPÖ) potpuno je ukinula financiranje integracijskih programa.
3. Loša raspodjela izbjeglica – Čak 75 % izbjeglica smješteno je u Beču, što otežava ravnomjernu integraciju. Uz to, 30 % njih ni nakon 18 mjeseci ne govori njemački.

Kopf naglašava da integracija mora biti dvosmjerna – ne samo da se izbjeglice prilagode društvu, već i da društvo napravi korak prema njima. Predlaže da se zbog demografskih razloga izbjeglice ravnomjernije rasporede po austrijskim pokrajinama. Protivi se ideji smanjenja socijalnih naknada kao pritiska za zapošljavanje, jer bi to prvenstveno pogodilo djecu i povećalo siromaštvo.