Religija
Rodio se da bi umro
Piše: fra. Ivica Janjić
Prikazi Isusovog rođenja na ikonama kršćanskog istoka kriju zanimljive detalje. Špilja u kojoj je Isus rođen oslikana je tako da aludira na grob ili euharistiju. Tako slika već teološki tumači razlog i posljedice Isusova utjelovljenja za nas ljude. Isus je na ikonama često prikazan povijen u povoje baš na onaj način kako će biti kasnije povijen kada ga budu polagali u grob. Kolijevka je na pojedinim ikonama oslikana kao grob, a na nekim drugima kao oltar. Tumačeći jaslice, crkveni oci u njima vide ponajprije sliku oltara. To je još zanimljivije ako znamo da riječ Betlehem prevedena s hebrejskog doslovno znači “kuća kruha”. Dakle, rođenje Isusovo upućuje na muku i smrt Isusovu, a potom i na posljedice toga – kruh života koji će nam ostati. On je ono zrno pšenice koje je pavši na zemlju umrlo, a potom donijelo obilne plodove.
U naše vrijeme u opasnosti smo da razvodnimo Božić i napravimo od ovog slavlja ono što nije. Svakako, treba se radovati jer je Isus došao unatoč grijehu i bijedi u kojoj se nalazimo. Ta pomisao uvijek iznova oduševi – kako se Bog nije ustručavao kročiti u blatnu kaljužu čovjeka, kako se nije ustručavao uzeti naše ljudsko tijelo koje je ograničeno sa svim potrebama, kako se nije ustručavao biti dijete jedno vrijeme svojega života i tako potpuno ovisiti o nama ljudima. Sve to govori o Bogu puno više nego što se na prvu čini.
Odemo li nešto dublje i zapitamo se – a zašto si Isuse uopće došao na zemlju? – dolazimo do odgovora: radi golgote. Radi toga jer je čovjek slab sam sebi zaslužiti spasenje. Isus se rodio da bi umro, da bi nama dao život, da se zapravo mi možemo roditi kako bi živjeli vječno. Kakve li čudesne razmjene! Bog silazi s neba podnijeti muku i smrt da bi čovjek koji je na zemlji mogao dospjeti u nebeske i božanske visine! Ti si, Isuse, postao hrana nama ljudima koji smo na zemlji kako bi mi hraneći se Tobom postali slični Tebi koji si na nebu!
Sjetimo se ovog Božića da je On došao na zemlju znajući da ga na njoj ne čeka veseli provod, znajući da će ga mnogi već od trenutka rođenja htjeti ubiti (čitaj: Herod), znajući da će njegova obitelj puno zbog toga propatiti, znajući da će za života biti proganjan, da će ga pred kraj života čekati bičevi, trnova kruna, poruge, pljuvanja i križ. Radi toga svega se On rodio na Božić – i zanimljivo – nije odustao od te nakane. Može li onda netko prigovoriti Isusu da nas ne ljubi dovoljno? Uđimo ovog Božića dublje u otajstvo Božje ljubavi, dublje u jaslice špilje rođenja.
Kao što dolikuje svakom rođendanskom slavlju da je u središtu onaj čiji se rođendan slavi, tako i mi provedimo ovaj Božić tako da ne zanemarimo onoga tko ima rođendan, radi kojega su ovi dani zapravo posebno istaknuti, sveti i blagoslovljeni! Hvala Ti, Isuse, što si se rodio i došao na ovaj svijet te si nam na svoj rođendan dao poklon, ne bilo kakav, nego samoga sebe, a da je to istina znamo svaki dan na svetoj misi kada možemo primiti taj poklon – pričest – Tebe!
Religija
Vjernici islamske vjeroispovijesti danas slave svoj najveći praznik – Bajram
Vjernici islamske vjeroispovijesti danas širom svijeta slave svoj najveći praznik – Bajram.
Inače, Bajram se kod vjernika islamske vjeroispovijesti čestita riječima “Bajram šerif mubarek olsun”.
Tijekom bajramskih praznika vjernici islamske vjeroispovijesti obilaze svoje prijatelje, rodbinu i susjede te jedni drugima čestitaju Bajram. Posjeti bližnjima su obvezani dio bajramskih blagdana vjernika islamske vjeroispovijesti.
Religija
Danas je Veliki petak, odnosno dan Muke gospodnje
Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Slavi se u petak prije Uskrsa. Na ovaj se dan kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i same smrti.
Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva. Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu. Stoga Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu. Veliki petak zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje.
Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put.
U popodnevnim satima, puk se okuplja u crkvama na slavljenje obreda Velikog petka: čitanje Svetoga pisma i navještaj muke, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest. Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkiva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo se!”
Kod katolika, post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Također je za sve katolike starije od 14 godina obavezan i nemrs.
Obredi Velikog petka će se danas upriličiti i u crkvi Devet korova anđeoskih na Am Hofu, sjedištu Hrvatske katoličke misije Beč, u 18.30 sati. Sveta ispovijed moguća je od 17 sati.
Religija
Katolici danas obilježavaju Veliki četvrtak – Misu večere Gospodnje
Velikim četvrtkom završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Dakle, ono što mnoge zbunjuje, treba znati da vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak, a tri dana liturgijskih slavlja koja slijede predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija.
Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenuci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje.
Na misi posveta ulja znak je crkvenog zajedništva, koji ističe dar svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.
Velikim četvrtkom završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Dakle, ono što mnoge zbunjuje, treba znati da vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak, a tri dana liturgijskih slavlja koja slijede predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija.
Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenuci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje.
Na misi posveta ulja znak je crkvenog zajedništva, koji ističe dar svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.
Na misi večere Gospodnje, Crkva se spominje ustanovljenja euharistije, ministerijalnog svećeništva i zapovijedi ljubavi, koju je Isus ostavio svojim učenicima.
Na posljednjoj večeri Isus je sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu: predao se u smrt radi spasenja ljudi, ispunivši Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo i krv umjesto jaganjca i tako zapečatio konačni i vječni savez. Pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegova muka na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Isusove muke.
Gestu pranja nogu susrećemo na Zapadu već u 4. stoljeću, a ovaj je izraz gostoljubivosti prisutan još u Starom zavjetu, ali i u prvim kršćanskim vremenima.
Slavlje Mise večere Gospodnje sastoji se od pet dijelova: uvodnog obreda i službe riječi, obreda pranja nogu, euharistijske službe i prijenosa Svetootajstva.
U uvodnom obredu govori se ili se pjeva Slava, a dok se pjeva ili govori zvone zvona, a zatim šute do Vazmenog bdjenja. Zatim slijedi služba riječi koja svojim sadržajem uokviruje sadržaj cjelokupnog dana.
Obred pranja nogu pripada među najstarije obrede budući da su apostoli i njihovi nasljednici nastojali izvršavati sve ono što im je Gospodin rekao tijekom posljednje večere. Tim činom očituje se ljubav, poniznost i spremnost služenja, po Isusovom primjeru, u zajednicama vjernika koji su im povjereni.
Nakon obreda pranja nogu slijedi euharistijska služba, a slavlje Velikoga četvrtka završava prijenosom Svetootajstva do mjesta pohrane, pripravljenog u nekoj kapeli dolično urešenoj.
You must be logged in to post a comment Login