Zaposleni građani Austrije u 2024. godini proveli su u prosjeku 15,1 kalendarski dan na bolovanju, što je gotovo jednako kao i prethodne godine, uz blagu tendenciju pada. Prema izvješću o izostancima s posla koje je u srijedu objavio Austrijski institut za ekonomska istraživanja (WIFO), primjetna je izražena polarizacija: 43,2 % svih slučajeva bolovanja trajalo je kraće od četiri dana, dok istovremeno udio dugotrajnih bolovanja (trajanja 43 dana ili više) neprestano raste.
Izvješće, naručeno od strane krovne organizacije socijalnih osiguravatelja te Gospodarske i Radničke komore, ove se godine posebno fokusira na slučajeve dugotrajnog bolovanja. Takvi se slučajevi dokumentiraju od 1990. godine i definiraju kao radna nesposobnost koja traje dulje od sedam tjedana, odnosno 43 dana ili više. U tom se razdoblju bilježi značajan porast: 1990. godine dugotrajna bolovanja činila su 31,6 % ukupnih dana bolovanja, dok je taj udio 2024. godine iznosio 39,2 %. S druge strane, udio samih slučajeva dugotrajnog bolovanja u ukupnom broju bolovanja je u padu – s 4,3 % u 1990. na 2,9 % u 2024.
Malo slučajeva – puno dana
Slučajevi s kontinuiranim izostankom od najmanje 40 dana činili su 3,1 % svih bolovanja, ali su uzrokovali čak 40 % svih dana bolovanja. Kada se uključe i kumulativni slučajevi s ukupno 40 dana bolovanja tijekom godine, tada se pokazuje da je 18,3 % svih slučajeva odgovorno za više od polovice (54 %) ukupnih dana bolovanja.
Prema podacima krovne organizacije socijalnih osiguravatelja i WIFO-a, grafikon koji prikazuje udio dugotrajnih bolovanja (od najmanje 43 dana) u ukupnom broju dana bolovanja u Austriji od 1990. do 2024. jasno pokazuje rastući trend. Poseban skok zabilježen je od 2015. godine, s vrhuncem iznad 40 % oko 2021. godine.
Najčešći uzroci dugotrajnih bolovanja
Većina dana izgubljenih zbog dugotrajnih bolovanja koncentrirana je na tri dijagnoze: ozljede, bolesti mišićno-koštanog sustava i psihičke smetnje. Prema analizi WIFO-a, smanjenjem broja dugotrajnih bolovanja za 10 % moglo bi se dobiti dodatnih 2,6 milijuna radnih dana godišnje, što odgovara oko 7.000 radnika s punim radnim vremenom.
U prosjeku, broj dana bolovanja po zaposlenoj osobi u desetljeću prije pandemije iznosio je oko 13 dana. Od 2022. godine bilježi se značajan porast (godine 2020. i 2021. teško je uspoređivati jer pandemijski izostanci nisu uvijek bilježeni kao bolovanja). Troškovi izostanaka s posla zbog bolesti – izravni i neizravni – u 2024. godini iznosili su oko 5,8 milijardi eura, što predstavlja približno 1,2 % BDP-a.
“Ne možemo si priuštiti nečinjenje”
Tijekom predstavljanja izvješća u srijedu, zamjenica ravnatelja WIFO-a Christine Mayrhuber naglasila je važnost prevencije: “Ne možemo si priuštiti da ništa ne poduzimamo”, izjavila je, istaknuvši kako to osobito u zdravstvu izaziva velike troškove.
Peter McDonald, aktualni predsjednik krovne organizacije socijalnih osiguravatelja, naglasio je važnost zadržavanja ljudi dulje u svijetu rada. Smatra da se treba poticati odgovorno ponašanje prema vlastitom zdravlju, ali i uložiti dodatne napore u prevenciju raka. Također, važno je obraćati pažnju i na zloupotrebe bolovanja.
Wolfgang Panhölzl iz Radničke komore također je pozvao na veći fokus na prevenciju i prilagodbu radnih mjesta starijim radnicima, osobito s obzirom na vladin cilj povećanja zaposlenosti u starijoj dobi. Potrebna su veća ulaganja, bez sitničarenja. Rolf Gleißner iz Gospodarske komore naglasio je da jedan dan bolovanja poslodavca prosječno stoji 250 eura. Zaključio je kako treba ulagati u očuvanje zdravlja i jače uključiti Zavod za zapošljavanje u proces povratka radnika na posao.
