Komentar

Pregled tjedna: Milanović i Mamić u “obračunu” protiv bivših “drugova”

Foto: Zoran Milanović | Facebook

U tjednu iza nas nešto se posebno nismo radovali. Pandemija ne jenjava, problemi rastu, a ljudi su sve nestrpljiviji. Rastu i političke napetosti, a u Hrvatskoj nikad nije dosadno. Barem otkad je predsjednik Zoran Milanović. Neobično izravan, britak i jasan, Milanović u posljednje vrijeme izaziva “političke potrese”, a u njegovim istupima uživaju mnogi. Milanović se u posljednje vrijeme prometnuo u političara kakvog više žele glasači skloniji desnim opcijama. To mu uvelike zamjeraju na ljevici, jer je Milanović, nominalno – bio njihov. U isto vrijeme, pratimo i “live blog” Zorana Mamića koji se, kobajagi – bori za pošteno hrvatsko pravosuđe. Niti je Milanović desničar, niti se Mamić bori za pošteno pravosuđe. Obojica jedno – vješto znaju – Hrvatima prodati ono što žele čuti.

Piše: Robert Pandža

  1. ožujka – Cijepljeno gotovo milijun građana Austrije

Prema službenim podacima Ministarstva zdravstva početkom tjedna je u Austriji jednu dozu cjepiva protiv koronavirusa primilo barem 976.948 ljudi.

Bez obzira kako gledate na cijepljenje činjenica da se sve veći broj ljudi cijepi daje nam nadu da će pandemija koronavirusa, bar u Austriji, biti okončana do ljeta. To su dobre vijesti jer nas je godinu dana zdravstvene, ali i mentalne borbe protiv koronavirusa jako iscrpilo.

Svijetlo na kraju tunela, bez obzira na to što Kurz kaže – zbilja se vidi.

  1. ožujka – Istočne pokrajine pooštravaju mjere

Predstavnici tri austrijske savezne pokrajine (na istoku) i Ministarstvo zdravstva donijeli su odluku o zatvaranju trgovina (osim supermarketa, apoteka i drogerija) te uslužnih djelatnosti (frizerski saloni i sl.) od 1. do 6. travnja. Obavezno je nošenje zaštitne FFP2 maske kod većeg okupljanja ljudi na otvorenom, a prekogranični radnici (tzv. ‘pendler’) iz susjednih zemalja moraju prikazati dva negativna testa tjedno, umjesto jednog.

Tri pokrajine odlučile su se pooštriti mjere na Uskrs kako bi obuzdale širenje koronavirusa i kako bi smanjile pritisak na zdravstveni sustav. Legitiman potez austrijskih pokrajina i toplo se nadam zadnji ovakav korak jer je tzv. “borba s koronavirusom” svima došla preko glave. Političari nikako ne mogu shvatit da je lockdown nije rješenje, ali opet posežu za istim.

U istom tjednu se dogodila katarza hrvatskih, ali i europskih medija koji se godinu dana kasnije pitaju kako je moguće da je smrtnost u Švedskoj u granicama prosjeka EU, a Švedska nije uvela lockdown niti je imala ikakva ograničenja (samo preporuke).

  1. ožujka – Poraz Hrvatske od Slovenije

Hrvatska je kvalifikacije za Svjetsko prevenstveno otvorila porazom od Slovenije. Poraz sam po sebi ne mora da znači nešto katastrofalno, ali Hrvatska je danas miljama daleko od reprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu 2018. godine bila druga. Od prvenstva pa sve do danas, Hrvatska nije spojila dvije dobre utakmice, štoviše, usudio bih se reći da Hrvatska od Rusije strmoglavo pada. Čini mi se da Dalić gubi čaroliju koja ga je krasila. Hrvatska ima ozbiljnih problema, prije svega sa svojom igrom, a posljedično i rezultatima. Za reprezentaciju koja i dalje posjeduje opipljivu kvalitetu, loše igre u posljednje dvije godine trebaju biti znak za ozbiljan alarm. U Hrvatskoj se alarm još nije upalio, iako gotovo čitava nacija vidi da nešto ozbiljno – ne štima.

  1. ožujka – Pripreme za turističku sezonu u punom jeku

„Turisti koji dolaze u Hrvatsku, a koji su ili cijepljeni, ili su preboljeli COVID ili imaju negativan PCR odnosno antigenski test s liste testova EU, moći će ući u Republiku Hrvatsku“, rekao je Božinović, naglasivši kako će Hrvatska ove uvjete implementirati u svoje odluke i prije donošenja konačnog rješenja o digitalnim zelenim propusnicama na nivou EU.

Čini se da ćemo napokon imati normalno ljeto. Dobro. Uvjeti za putovanja bit će nešto stroži, ali bar ćemo moći putovati bez velike gnjavaže i misli hoće li granice biti zatvorene ili otvorene, ili hoće li opet virus dolaziti autom. Svjestan sam da mnoge “ljuti” što se će se morati testirati (u slučaju da nisu preboljeli virus ili se cijepili) ali to je minimum na koji će svi morati pristati.

  1. ožujka – Zoran Mamić ponovno otputovao iz Hrvatske

Priča oko braće Mamić, odnosno Zorana Mamića dobila je svoj novi epilog. Naime, Zoran Mamić, bivši trener Dinama i brata Zdravka Mamića, pravomoćno osuđen na četiri godine i osam mjeseci zatvora, nakon BiH otputovao je u Dubai. To je drugi put da je mlađi od braće Mamić otputovao iz Hrvatske. Čitava farsa oko braće Mamić potvrda je samo da se oni čitavo vrijeme igraju s hrvatskim pravosuđem i da je čitav igrokaz zapravo vješto isplaniran od strane Zdravka Mamića. Bez obzira što se čini da Mamić prokazuje sve slabosti i korumpiranost hrvatskog pravosuđa, činjenica je da je Mamić godinama vješto šutio iako je u sve očito bio dobro upućen. Jednom kad su mu njegovi jataci okrenuli leđa, Mamić je krenuo u protunapad. Za to ima potpuno pravo, ali ne radi se tu o borbi za bolju i pravedniju Hrvatsku, kako sam Mamić voli reći, nego o borbi za vlastito “dupe”.

  1. ožujka – Luka Modrić postao rekorder po broju nastupa za Hrvatsku

Iako su subotu obilježile i važnije vijesti, Lukino dostignuće važno je iz više razloga. Luka je već dugo godina najbolji igrač Hrvatske, a srebro iz Rusije ostat će zlatnim slovima upisano u hrvatsku nogometnu povijest. Srebro iz Rusije je zapravo Modrićevo zlato jer je u toj godini osvojio sva moguća priznanja koja jedan nogometaš može osvojiti. Biti najbolji u eri Messia i Ronalda mogu samo posebni, a Modrić to zaista jeste (u nogometnom smislu). Luka je sada rekorder i po broju nastupa za Hrvatsku. Koliko mu to znači vidjelo se i prilikom primanja čestitki od igrača. Veliki Luka Modrić, po mnogima najbolji igrač u povijesti hrvatskog nogometa. Modrićev oproštaj od reprezentacije značit će i oproštaj čitave jedne generacije hrvatskog nogometa. Generacije koja je naciju učinila ponosnom i sretnom, generacije koja nas je ponovno natjerala da zavolimo nogomet.

  1. ožujka – Milanović se nastavio obrušavati na političke neistomišljenike

Zoran Milanović je po mnogočemu neobičan predsjednik Republike Hrvatske. Može mu se zamjeriti štošta toga, ali na njegovom direktnom izričaju kojeg njeguje u posljednje vrijeme može mu se samo čestiti. Jer mnogo puta u hrvatskoj javnosti nedostaje baš iskrenosti, izravnosti i, ako ćete već – kuražnosti. Ovaj put je stradao Milorad Pupovac. Da ne ulazim u meritum stvari, vrijedi samo istaknuti da Milanović svojim istupima u narativ hrvatskog postkomunističkog medijskog sustava unosi neke druge elemente koji dosad nisu bili dopušteni, odnosno nisu bili mogući jer su brzo bili marginalizirani i uklonjeni sa scene. Hoće li se to dogoditi Milanoviću, ostaje tek da se vidi. Petica za hrabrost, a o njegovim namjerama je teško govoriti.

* Stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju stavove uredništva portala kroativ.at i isključivo su osobni stav autora


Povezane vijesti:

Lokalni izbori u Hrvatskoj: Posebno zanimljivo u četiri velika grada

Robert Pandža

Pregled tjedna: Tko dijeli BiH ili kako podijeliti već podijeljeno

Robert Pandža

Vjerujem u znanost, ali sve manje vjerujem znanstvenicima (i političarima)

KROATIV