Zapisi o Mostaru postoje stoljećima, ali gotovo najljepši opis Mostara dao je Ivo Andrić. Za početi priču o Mostaru, možda se i najbolje poslužiti njegovim riječima, jer grad na Neretvi i ljude, ponekad je, ruku na srce – teško opisati.
“Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego svjetlost. To znam iz iskustva. Svjetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vrijeme mog boravka od jutra do večeri, a dočnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sjećanja na Mostar. Uvijek mi se činilo da je to što sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, i što prožima sve u njemu, neka naročita svjetlost, izuzetna po jačini i kakvoći. Uvijek sam mislio da s njom mora da ulaze u čovjeka ljubav za život, hrabrost i vedrina, smisao za mjeru i stvaralački rad. Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svjetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u osmijehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i djevojaka u predvečernjoj šetnji. Ona se prelama kao zlatan, nemiran odbljesak u čaši mostarske žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i trešnjama. Ona se krije u sjenovitoj, hladnoj vodi Radobolje. Po njoj je Neretva naša najsvjetlija rijeka, po njoj i sam goli krš okolnih brda ima neku stihijsku veličinu. Po toj svjetlosti se najbolje sjećam Mostara.”, Ivo Andrić o Mostaru.
Svibnji su u Mostaru topli, topliji nego što bi čovjek očekivao. Vedri, svijetli, baš kao što Andrić pripovijeda. I ljudi su odmah vedriji, a u zraku se osjeti i dolazak ljeta. Nekih boljih, mostarskih dana – rekli bi. Dani su dugi, sunce je jače, a osmijesi sve veći. Proljeće i ljeto su mostarski stil života, ono što Mostarci vole i u čemu Mostarci uživaju. I ovaj svibanj je započeo suncem. Ni Mostar nije ostao imun na pandemiju, ali optimizma ne manjka.
Kamen i nesretna vremena navikli su Mostarce i Hercegovce i na puno gore. O pandemiji se puno priča, tek se u kuloarima spomenu imena mrtvih. Tek toliko da im se oda počast. Uspomene. One ostaju. Vremena nema, a živjeti se mora, hercegovački kamen ne prašta puno. Od pamtivijeka su tu ljudi naučili da se samo radom može naprijed.
U neka bolja, mirnodopska vremena, Mostar bi u svibnju bio pun turista. Iz svih dijelova svijeta. Sada, tek nešto Talijana, Poljaka i Arapa. Tišina na kakvu nismo navikli. No, preživio je Mostar i teža vremena. Preživjet će i pandemiju. Preživjet će je i građani grada, ionako navikli na puno teže nedaće.
… nastavak donosi priču o Međugorju, Brotnju, vinima i nekim drugim lijepim stvarima.
- Stroža AMS pravila mijenjaju tržište rada u Austriji
- U Austriji škola htjela razdvajati učenike po vjeri, ministarstvo stopiralo plan, sada na pomolu skandal
- Policija intervenirala u dva ozbiljna incidenta u Austriji, u oba umješani državljani Sirije
- OECD: Austrija među državama s najvišim porezima na rad u svijetu
- U Austriji se zatvara poznata firma, 330 radnika ostaje bez posla
