Ove godine već je ubijeno 19 žena, od toga šest u Beču.
Femicidi i pokušaji ubojstava žena tema su koja se stalno ponavlja. Brojna su mjesta koja nude pomoć. Ali pomoć ili pravne mjere opetovano se pokazuju bez efekta. Maria Rösslhumer iz Udruge autonomnih austrijskih skloništa za žene to uglavnom pripisuje činjenici da nema “bijesa” nad femicidima, kao što je rekla u “Wien heute”: “Nema negodovanja kada netko ubije ženu. Ništa ne čuješ. Postalo je tako normalno da se žene ubijaju.”
Uz 19 ubojstava žena do sada ove godine, već je bilo i 36 pokušaja ubojstava. To je ogroman broj, ne bi trebao postati norma: “Moramo učiniti sve što možemo da spriječimo femicide i nasilje nad ženama.” Postoji osjećaj mizoginije i prezira prema ženama u Austriji.
Rösslhumer, primjerice, kritizira činjenicu da u Austriji ne postoji sveobuhvatna strategija protiv nasilja nad ženama. Postojeće mjere su “površinska obrada”. Pravi problem, tj. nasilje muškaraca nad ženama, nije ozbiljno uhvaćen u korijenu i ne adresiran. Postoji Istanbulska konvencija gdje je sve regulirano i ženski odjel koji je zadužen za provedbu te konvencije. Savezna, državna i lokalna vlast bi ovdje morale surađivati.
13 država potpisalo je “Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama” 2011. godine. Države poput Austrije koje su ratificirale konvenciju obvezne su je provoditi.
Rösslhumer je rekla da je potrebno stvoriti ogromnu svijest i preispitati društvo. Često se još uvijek žene smatraju odgovornima za ono što im se događa. Ali teško da bi bilo ikakvih posljedica za počinitelje. Ako se, primjerice, dogodi femicid iako je muškarcu već zabranjen ulazak, nije dobro procijenjena opasnost počinitelja. Ovdje bi bile potrebne posebne mogućnosti kako bi se mogla ispravno procijeniti opasnost. Ono što još nedostaje je nacionalni akcijski plan.
Broj konferencija o slučajevima na kojima socijalni radnici s policijom i ostalima raspravljaju o pojedinačnim slučajevima i potrebnim mjerama lani se utrostručio na 170. To još uvijek nije dovoljno, rekla je Röslhumer, jer nema zamjetnog smanjenja. Pravi cilj trebao bi biti da svaka žena može sigurno živjeti kod kuće sa svojim djetetom, “a mi ne vidimo ozbiljan pristup tome.” Institucije za zaštitu žrtava, vlasti i civilno društvo moraju surađivati kako bi osigurali da se nešto – iz temelja – promijeni u društvu.
Da biste primijetili nasilje u vezama, morate gledati, djelovati preventivno i imati moralnu hrabrost. Susjedstva moraju biti senzibilizirana, a škole moraju biti u stanju prepoznati nasilje. U praksi to znači imati hrabrosti intervenirati kada stvari u susjedstvu postanu glasne.
Pomoć ženama i djeci
Telefon za pomoć ženama: 0800222555
24-satni broj za dežurne žene: 0171719
24-satni broj hitne pomoći za skloništa za žene u Beču: 057722
Savjeti: 147
Telefonsko savjetovanje: 142
Udruga bečkih skloništa za žene
Centri za zaštitu od nasilja u Austriji
Savjet za muškarce
Informacije za muškarce: 0720 704400
Muški savjeti: 0512 576644
Broj hitne pomoći za muškarce: 0800 246247
Muški savjeti Beč: 01 6032828
Caritasov muški savjet: 02742 353510 335
