Ekološka poljoprivreda u Austriji suočava se s ozbiljnim izazovima. U Gradišću je broj članova udruge Bio Austria prošle godine pao s otprilike 800 na 760. Razlozi su različiti – neki prestaju zbog starosti, dok drugi navode niske otkupne cijene i smanjenje poticaja kao glavne probleme.

Holzschuster: Cijene ekoloških proizvoda na najnižoj razini

Markus Holzschuster bavi se ekološkim ratarenjem u mjestu Unterkohlstätten. Obiteljsko gospodarstvo preuzeo je 2019. sa samo 16 godina, no prošla mu je godina donijela veliku ekonomsku krizu. Loše vremenske prilike rezultirale su slabim urodom.

„Cijene su već godinama iznimno niske“, ističe Holzschuster. U nekim je razdobljima ekolozobanj bio jeftiniji od konvencionalnog. „Pretpostavljam da ljudi štede i na hrani, pa su police s ekološkim proizvodima pune, dok se jeftinija konvencionalna roba brzo rasproda“, kaže ovaj ekološki poljoprivrednik. Ipak, prijelaz na konvencionalnu poljoprivredu za njega nije opcija, jer bi ga u tome ograničavao kamenit teren.

Unatoč teškoćama, Holzschuster ne odustaje. Zahvaljujući dodatnom poslu, ne ovisi isključivo o poljoprivredi i nastavlja raditi iz uvjerenja. „Ne želim da nestane. Moj otac vodio je gospodarstvo 50 godina i predao mi ga bez dugova, a ja ga želim jednako tako ostaviti svojoj djeci“, naglašava.

Trettler: Ekološka poljoprivreda zakinuta u poticajima

Mnogi se ipak odlučuju na prestanak bavljenja poljoprivredom. Ernst Trettler, direktor Bio Austria Burgenland, upozorava da se dodatni trud ekoloških poljoprivrednika ne nadoknađuje u potpunosti. „Tržišne cijene padaju već dvije godine, a u aktualnim poticajnim programima na razini države i EU ekološka poljoprivreda nije dovoljno podržana u odnosu na konvencionalnu“, objašnjava. Prihodi više ne pokrivaju troškove proizvodnje, što dovodi do sve većeg odustajanja od ekološkog uzgoja.

Ipak, situacija u Gradišću još je relativno povoljna. Kada jedan ekološki poljoprivrednik odustane, njegova zemljišta obično preuzimaju kolege. Udio ekološki obrađenih površina u regiji porastao je na oko 41 posto.

Direktna prodaja i suradnja s ugostiteljima kao rješenje

Silvia Fruhmann iz Karla pronašla je način kako se održati na tržištu – svoje ekološko povrće ne prodaje veletrgovcima, već izravno kupcima i ugostiteljima. Time si osigurava veću neovisnost i bolje cijene. „Mogu reći da su kupci spremni platiti nešto više kada znaju kakvu kvalitetu ovdje dobivaju“, ističe.

Osim povrtlarstva, uz pomoć obitelji bavi se i ratarstvom. Surađuje s partnerom koji uzgaja stoku – ona mu isporučuje žitarice i djetelinu, a zauzvrat dobiva gnojivo. „Ekonomičnije je kada svaki od nas ne mora imati tri traktora. Mi koristimo jedan manji, on veći, a sijačica nam treba samo jedna za oba gospodarstva“, objašnjava Fruhmann.

Ipak, unatoč dobro osmišljenom poslovanju, samo ona može živjeti isključivo od ekološke poljoprivrede. Obiteljski budžet ne bi bio održiv bez suprugove plaće.