Radnička komora (AK) i sindikat pozivaju na znatno bolje uvjete rada, minimalnu plaću od 1.700 eura neto te veću zahvalnost zaposlenicima u industriji čišćenja, a sve to povodom 15. lipnja – Međunarodnog dana čišćenja zgrada.
“Čišćenje zgrada se često gura na marginu u dvostrukom smislu: posao se odvija u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima kako se ne bi ometao ostale zaposlenike,” – rekla je predsjednica Radničke komore (AK) Renate Anderl na održanoj tiskovnoj konferenciji, prenosi APA. To rad osoblja za čišćenje čini nevidljivim i dovodi do manjeg uvažavanja. Međutim, posao čišćenja zahtijeva specifična znanja i važna je i vrijedna aktivnost, koja se posebice očituje i postaje jako relevantna u doba korona krize i “vrlo je važna i vrijedna aktivnost koja je postala sistemski relevantna nakon krize s koronom”, kaže sindikalistica Monika Rosensteiner.
Rad u domaćoj industriji čišćenja reguliran je kolektivnim ugovorima, “ali i dalje ima nesigurne radne uvjete”, naglašava Karin Sardadvar s Instituta za sociologiju i empirijska društvena istraživanja bečkog Sveučilišta za ekonomiju. Radno vrijeme je posebno teško i utječe na kvalitetu života zaposlenika i “slabo je kompatibilno s obiteljskim i privatnim životom”. U industriji čišćenja pretežno su žene zaposlene na pola radnog vremena.
“Danas je u Norveškoj normalno da čistačice rade kada i većina ostalih zaposlenika radi svoj posao – tijekom radnog vremena”, rekla je Sardadvar. Za zaposlenike to povećava kvalitetu života, može se izravno komunicirati s osobljem za čišćenje, a tvrtkama za čišćenje bilo bi lakše s radnom organizacijom.
Kolektivni ugovor određuje rok od 14 dana za prethodnu obavijest o rasporedu dežurstava, ali u praksi uvijek postoje kratkoročni zadaci. Također bi se pokušalo izbjeći plaćanje dodatnog radnog vremena s dugim obračunskim razdobljima od tri mjeseca do jedne godine za honorarne zaposlenike. U prosjeku zaposlenik u industriji čišćenja zarađuje 1.400 eura neto mjesečno, uključujući bonuse za godišnji odmor i božićnicu.
Uvjete rada u industriji čišćenja karakteriziraju “niske plaće i netipična zaposlenost”, kaže Sardavar u svojoj analizi. Zastupljenost zaposlenika otežava činjenica da mnoge čistačice rade skraćeno radno vrijeme i na različitim mjestima rada.
Zaposlenici također često imaju honorarna primanja, izloženi su zdravstvenim i sigurnosnim rizicima, a izgledi za razvoj i napredovanje su ograničeni. Predstavnici zaposlenika ističu da osoblje za čišćenje češće ovisi o pravnim savjetima zbog uvjeta rada. Uglavnom se radi o pogrešnim izračunima prava na plaću u slučaju otkaza, o otkazima na bolovanju, čestim neplaćenim prekovremenim satima kao i čestim promjenama radnog vremena radi uštede bonusa pa sukladno tome često je zadovoljštinu potrebno tražiti na sudu.
Prema podacima AK-a i WU-a, u Austriji je u 2019. godini bilo 75.900 osoba zaposleno u djelatnostima čišćenja. Otprilike dvije trećine njih su bile žene, a jedna trećina muškarci. Mnogi od njih imaju iseljeničku pozadinu, a oko 40 posto zaposlenih (32 posto žena i 51 posto muškaraca) rođeno je u Austriji. Kvota s nepunim radnim vremenom relativno je visoka i iznosi 46 posto (ukupno 29 posto svih zaposlenih u Austriji radi na pola radnog vremena).
- Državljanin Hrvatske u Austriji nasjeo na prevaru, izgubio 5230 eura
- U Austriji možete vratiti neke naknade od kredita koje su bile nezakonite
- Austrija u vrhu EU po visini plaća, prosjek 58.600 bruto godišnje
- Salmonela u kebabu iz Poljske: Kontaminirano meso stiglo i u Beč
- Policija u Linzu usmrtila 27-godišnjaka: objavljena snimka koja otkriva što je prethodilo tragediji
