Austrija
BEČKI IZBORI: Za koga će glasovati Hrvati kao i druge mnogobrojne iseljeničke skupine?
Godine 2015. održani su lokalni bečki izbori, gdje su Bečani birali Gradsko vijeće te načelnike i Vijeća svih 23. bečka kotara. Kako je Beč ujedno i posebna pokrajina, Gradsko vijeće upravlja Bečom i na razini savezne države. No, kako su i za koga birali mnogobrojni hrvatski iseljenici u Austriji?
Zašto su Hrvati u Austriji pasivni kada se bira zastupnike u Hrvatski sabor, predsjednika države, ali i za bečke ili bilo koje druge lokalne izbore u Austriji?
U Austriji su prošle godine održani izbori za austrijski Parlament. Nije poznato koliko je austrijskih državljana hrvatskog podrijetla uopće sudjelovalo na tim izborima. Sukladno izbornom zakonu, na tim su izborima mogli glasovati isključivo austrijski državljani. Dakle, mnogobrojni Hrvati koji nemaju austrijsko državljanstvo nisu mogli participirati u ovako značajnom političkom segmentu jedne zemlje. Međutim, poznato je kako pripadnici tzv. treće pa i četvrte generacije hrvatskih iseljenika u Austriji, osobe koje su mahom i rođene u Austriji, imaju već austrijsko državljanstvo, a ne treba zanemariti i velik broj onih koji su nakon više godina života u Austriji, sjajno se integrirajući, preuzeli austrijsko državljanstvo. Svi su oni značajno izborno tijelo, potencijalni birači, ali je pitanje njihove aktivnosti kao uostalom i upliva animiranja relevantnih političkih stranaka u ovo važno političko tkivo.
SPÖ, ÖVP ili…
Ove godine su jako važni bečki izbori. U Beču gdje od 1945. godine vladaju socijaldemokrati, ove se godine, barem ako je vjerovati istraživanjima, očekuju najneizvjesniji izbori u novijoj povijesti. Narodnjaci (ÖVP) osokoljeni nadasve popularnim novim-starim kancelarom Sebastianom Kurzom pušu za vrat socijalistima pa bi ovogodišnja politička jesen mogla biti dosta vruća. Sa značajno ojačane pozicije ministra financija, Narodnjaci će u Beču biti predvođeni mlađahnim Gernotom Blümelom, a konkurenti su, poznati favorit Michael Ludwig (SPÖ), dok su tu još u igri Dominik Nepp (FPÖ), Birgit Hebein (Zeleni) i Christoph Wiederkehr (NEOS).
Na političkoj se sceni slažu nove karte, socijalisti gube potporu, dok Narodnjaci i Zeleni, koji su na vlasti na nacionalnoj razini, značajno koriste te svoje pozicije, dok FPÖ plaća danak poznate afere Ibiza i sve ono što se kasnije dogodilo s njihovim sada već bivšim čelnikom Stracheom.
Tko će biti novi bečki gradonačelnik?
Istraživanja za bečke izbore bilježe pad SPÖ za 7,5 postotnih bodova, dok je ÖVP porastao za nevjerojatnih 12 postotnih poena, a opterećeni FPÖ, nekoć druga politička opcija u gradu, polako izgleda odlazi u mirovinu i nitko ne računa s njima u značajnijim izgledima. Takvim rezultatima može se očekivati za sada tek nešto veći broj SPÖ gradskih vijećnika nasuprot onima ÖVP-a. Dakako, to će imati onda izravnoga utjecaja na biranje bečkog gradonačelnika kojega po ovdašnjem izbornom zakonu bira Gradsko vijeće, koje je, kako smo prije naglasili, i Savezno vijeće koje upravlja Gradom, ali i Bečom kao pokrajinom. Analitičari daju prednost Ludwigu za mjesto starog-novog gradonačelnika, ali spominju kako vrijeme ide u prilog Blümelu koji je na samom početku imao skromnih 11% potpore, da bi već danas imao 22% s tendencijom stalnog rasta.
Prisjetimo se, socijaldemokrati su već 2015. bili u padu s -4,75%, ali su ipak s ukupnih 39,6% bili relativni pobjednici bečkih izbora. Vjerojatno bi već danas potpisali da mogu ponoviti taj rezultat, dok FPÖ može samo sanjati i reprizirati 30,8% što ih je pozicioniralo na drugu političku opciju austrijskog glavnog grada. Narodnjaci su tada osvojili svega 9,2%, dotaknuli dno, promijenili predsjednika stranke i onda uz sve popularnijeg Kurza, koji je redao uspjeh za uspjehom, došli nakon pet godina do realne pozicije i borbu za vlast u Beču. Vrijeme i date okolnosti što su konzervativci najvažniji čimbenik državne vlasti svakako se prelamaju i na lokalnu razinu i razvidna je njihova velika nakana ugroziti crveni Beč, tu neosvojivu tvrđavu rezerviranu već desetljećima za socijaliste.
U vremenu corona krize tirkizno-zelena koalicija ima izvrsnu potporu građana, a Kurz je uvjerljivo najpopularniji političar što svakako ima značajna utjecaja i na bečke izbore.
Kako narodnjaci ne/mogu pobijediti socijaldemokrate u Beču?
SPÖ je u Beču, nema nikakve sumnje, u značajnoj prednosti, jer ima desetljećima izuzetno razgranatu mrežu aktivnosti i ogromna iskustva, 75 godina upravljanja i razvojne kapacitete te sve ono što Beč jest u svjetskim okvirima kao višenavratno proglašavan najboljim mjestom za život. Svakako to nije samo marketinški trik već ima svoje valjano i realno uporište. Tako, primjerice, bečki dug koji je iznimno velik nitko i ne potencira kao jako važno pitanje, jer je on ponajprije usmjeren na investicije, a ne za krpanje rupa, plaće i potrošnju, kako smo to navikli iz hrvatske perspektive. I ovim su izborima, odnosno u početku izborne kampanje, a prije pandemije corona virusa, kao u ostalom i na prošlim, nacionalnim i bečkim, opet nekim čudom dominiralei sveopće teme, ponajviše one oko emigranata, njihova ne/dolaska i sl., a tek se sporedno moglo ćuti nešto o nezaposlenima, cijeni stanova i svega onog što je izravnog utjecaja za život gotovo sada dvomilijunskog grada. Na krilima tih tema FPÖ je u dosta tvrdoj pa katkada čak i u doslovno rasistički nastrojenim stavovima uzletio do druge pozicije. Nakon njihova pada nitko od važnih stranaka ne može ni po svome profilu preuzeti baš takvu retoriku pa onda ni birače toga miljea. Nacionalni su izbori pokazali da su se glasovi uzdrmanog pa i pokleknutog FPÖ-a raspršili na nekoliko strana političkog spektra; dio ih je zasigurno preuzeo i ÖVP-a uzevši dio toga kolača zalažući se za uvođenje reda kod prihvata migranata i izbjeglica, dok su Zeleni ili pak NEOS isplivali na površinu i sami se iznenadivši koliko su uopće glasova osvojili.
Mišljenje je građana kako ÖVP i Zeleni dobro vode zemlju u ovoj kriznoj situaciji corona virusa pa im i ta činjenica poboljšava rejting. Oporba pokušava nešto tek kontrirati, ali bez značajnijeg utjecaja jer se i ona većinom mora složiti s mjerama Vlade odnosno njihovim prijedlozima koji onda u parlamentu bivaju bez poteškoća usvojeni
Crni konzervativci su promijenili imidž i u tirkiznoj kombinaciji na nacionalnim izborima osvojili sve austrijske pokrajine. Osim Beča, tu kost u grlu s kojom se ove jeseni kane uhvatiti u koštac. No, već su ti izbori za nacionalni parlament u Beču pokazali da ÖVP ima razloga nadati se dobromu, jer su osvojili velikih 24%, samo četiri posto manje od SPÖ-a. Što to onda narodnjaci trebaju načiniti da svrgnu s vlasti socijaldemokrate?
Ne treba biti neki prevelik politički analitičar kako bi se zaključilo da u Beču u kojem živi 40% stranaca te s pridodanim naturaliziranim Austrijancima dobivamo čistu računicu kako je ovdje više žitelja iseljeničkih korijena i da će sve pametne političke opcije raditi na tome da ih maksimalno animiraju i dokažu im kako su baš oni ti koji će ih štiti i biti njihovi zagovaratelji. Barem dok ne prođu izbori!
Naturalizirani Austrijanci kao i iseljenici presudit će izbore u Beču?!
Upravo je u tom animiranju do sada SPÖ bio bolji ili je njihov program bio njima prihvatljiviji, jer dok ÖVP pobjeđuje u prvom, devetom, trinaestom bečkom okrugu, kako bi Bečani rekli – Nobelbezirke, SPÖ je nadmoćan u radničkim četvrtima, desetom ili petnaestom, šesnaestom, koji su napučeni najviše iseljenicima. Samo 10. bečki okrug s 200 000 stanovnika veći je od svih Nobelbezirka zajedno. Stvar je jasna, ne može se ÖVP nadati pobjedi ako baš u tim iseljeničkim radničkim krajevima Beča osvaja 6%, glasova, a suparnički SPÖ 46%.
Isto tako, za ÖVP su više glasovali obrazovaniji građani, poduzetnici, ali i najstariji žitelji pa je jasno da se narodnjaci još bolje moraju približiti mladima. I dok su se Kurz i Blümel značajno njima približili, očito su još vrlo tanki u komunikaciji s iseljenicima, ili pak Austrijancima iseljeničkog podrijetla pa tu još nemaju, čini se, jasnu strategiju, a vremena je sve manja.
Za koga je srbijanska zajednica kao značajna iseljenička populacija u Austriji?
Bilo je na austrijskoj političkoj sceni i pokušaja utemeljenja nekakvih iseljeničkih lista, ponajprije onih srpskih ili turskih, a nije nikakva tajna da je krajnje desna Slobodarska stranka (FPÖ) imala i dogovor s mnogobrojnom srbijanskom zajednicom u Austriji, posebice u Beču. Imali smo paradoks da stranka koja naglasak svoga djelovanja ima u borbi protiv iseljenika, ima deal s najbrojnijom iseljeničkom zajednicom u Austriji, a ne treba smetnuti ni s uma kako i više od 100 000 Srba ima austrijsko državljanstvo. Srpska zajednica je to tumačila tako da FPÖ nema ništa protiv njih osobno kao iseljenika, već se zalaže i štiti kršćansku Europu i Austriju od doseljenika koji se ne mogu ili ne žele prilagoditi europskim i austrijskim standardima. Srbima je realno bilo ugodno uhu čuti kako će se Strache zauzimati za reviziju austrijskog priznanja Kosova i sl. No, kada je u koalicijskoj vlasti Strache zasjeo na mjesto vicekancelara i njegov FPÖ bio dio vlasti, predizborna retorika se brzo zaboravila pa su se mnogobrojni Srbi osjećali iskorištenima.
S druge strane nije poznato je li koja politička opcija u bilo kojem trenutku razgovarala s također mnogobrojnom hrvatskom zajednicom u Austriji. Njih nije nitko ni komunicirao niti su se oni nudili za bilo kakvu suradnju. Hrvati u Austriji i posebice u Beču su i u ovom preslagivanju ostali po strani pa su praktično u sličnoj poziciji poput 400 000 osoba koji u ovim bečkim izborima neće ni imati pravo glasa.
Što se bira i tko ima gdje pravo glasa?
Bečki izbori označavaju izbore za bečko Gradsko vijeće, te predstavničke izbore za 23. bečka okruga koja se provode istovremeno. Kao što je već napomenuto, budući da je glavni grad Beč i zasebna savezna država, njeni organi također obavljaju zakonodavnu i administrativnu funkciju na državnoj razini.
Hrvatski državljani za bečke izbore (Wiener Landtagswahl) mogu birati predstavnike u Kotarska vijeća 23. bečka kotara (Wiener Bezirksvetretungswahlen), ali ne i Gradsko vijeće Grada Beča (Gemeideratswahl), jer to mogu birati samo austrijski državljani
Birati predstavnike svoga kotara odnosno mjesta prebivališta mogu svi državljani Europske unije koji imaju prebivalište u Beču, a mogu glasovati i državljani koji nisu članovi Europske unije, ali se moraju za izbore prijaviti i biti upisani posebno u birački popis.
U svakom slučaju, bit će zanimljivo!
T.N. I Kroativ
Foto: Kroativ I Ilustracija
Austrija
Hoće li radnici u Austriji raditi više: Sve više poziva
Ministrica za ustav Karoline Edtstadler (ÖVP) razumije želju industrije za 41-satnim tjednom. “Ako želimo održati svoj prosperitet, moramo raditi više umjesto manje”, rekla je u utorak. “Ljevičarski snovi” o smanjenju radnog vremena “neće uspjeti”.
“Bit će potrebno raditi više nego manje”, rekla je Edtstadler na događaju u Haus der Industrie. Poslijepodne je iz njezinog ureda za “Krone” rečeno da je ministrica “jasno protiv smanjenja radnog vremena”, ali da to ne treba shvatiti kao obvezu na 41-satni radni tjedan. Potrebno je stvoriti više poticaja kako bi se ljudi “uopće zaposlili, a također i potpuno zaposlili, a radni učinak napokon ponovno postao isplativ”.
Recepti koje ima na umu su smanjenje troškova izvan plaće, bonus za puno radno vrijeme i neoporezivi prekovremeni rad.
Drugi problem Edtstadler vidi u “ugovorima o visokim plaćama”. Radi se o tome da ne stavljamo dodatno opterećenje na gospodarstvo. Zbog toga je povukla i nacionalni klimatski plan kolegice Leonore Gewessler (Zeleni). To nije bilo koordinirano i sadržavalo je jednostrane mjere, od kojih neke ne bi bile u interesu Austrije.
Raspravu o produljenju radnog vremena pokrenulo je industrijsko udruženje. Glavni tajnik Christoph Neumayer također je u ponedjeljak govorio o “bezbrojnom broju državnih praznika” u Austriji – problemu koji treba riješiti.
Kritike su odmah stigle iz sindikata i SPÖ-a. Ovo je “uvreda za zaposlenike koji su svojom spremnošću da rade učinili našu zemlju jednom od najbogatijih u Europi”, rekla je predsjednica GPA Barbara Teiber. S njihove strane, kraće radno vrijeme bilo bi pošteno.
Savezni direktor SPÖ-a Klaus Seltenheim dao je sličnu izjavu, rekavši da vidi “sljedeći napad na radnike”. Tvrtke su imale velike koristi od povećane produktivnosti proteklih desetljeća, a zaposlenici moraju “konačno dobiti dio kolača”.
Savezna izvršna direktorica ÖGB-a Ingrid Reischl reagirala je “užasnuto” na izjave Edtstadler: “Činjenica da se savezna vlada sada pridružuje zboru predvođenom industrijskom udrugom i također poziva na produljenje radnog vremena potpuno je apsurdna. Moto mora biti smanjiti radno vrijeme, a ne povećati ga.”
Austrija
Ćevapi od jedan euro stvorili veliku gužvu u Beču
U 10. bečkom okrugu u utorak u 15 sati svoj treći lokal otvorio je jedan balkanski restoran. 300 porcija ćevapčića bilo je na promotivnoj akciju po jedan euro.
Balkanska kompanija je otvaranje u 10. okrugu najavila na društvenim mrežama poput Instagrama i Tiktoka, a istaknuta je i promotivna cijena. Stotine Bečana nisu propustile ovu ponudu – u samo 90 minuta kupcima je isporučeno preko 300 porcija od 1 euro.
Velika gužva vladala je na otvaranju.
Austrija
U Beču sobu od 12 kvadrata iznajmljivali za 1000 eura, sve je otkriveno
Ekipa ORF-a otkriva nove slučajeve bečke iznajmljivačke mafije koja sirotinjskim četvrtima naplaćuje stravične iznose.
U prošlosti su već otkriveni slučajevi u kojima su sumnjivi stanodavci od izbjeglica tražili stotine eura – a zauzvrat su im davali zapuštene sobe u kojima su pogođeni zapravo morali preživjeti umjesto da žive. Opsežne racije u Brigittenau otkrile su nevjerojatne uvjete: dvije stare zgrade vlasnici su iznajmljivali po iznimno visokim cijenama ratnim izbjeglicama iz Sirije, Iraka ili Afganistana – s plijesni posvuda, neovlaštenim sanitarnim čvorovima i priključkom na struju.
Financijska policija pokrenula je izvide zbog sumnje u osnivanje lažnih tvrtki, a istražuje se i utaja poreza. Sada postoje novi slučajevi sirotinjskih četvrti “bečke rent-mafije”, kako ih je u utorak navečer razotkrio i nazvao ORF-ov “Report”. Mnogi od stanova u tri kuće u Vienna-Favoritenu dizajnirani su “kao stanovi puni madraca”.
Novinar ORF-a Yilmaz Gülüm izvješćuje o lokalnoj inspekciji ORF-a: “Nijedan od stanova nema funkcionalno grijanje, plijesan i smeće su sveprisutni problemi. Mnogi su stanovi dizajnirani: do četiri mlada Sirijca spavaju u sobi koja je jedva veća od 12 kvadratnih metara naplaćuje se 250 eura po osobi mjesečno.” To znači za sobu od 12 četvornih metara s ne više od jednog madraca, stanodavac je inkasirao 1000 eura.
Prema riječima Gülüma, snimanje je prijetilo da postane opasno, a situacija je eskalirala zbog lokalne inspekcije: “Odgovorni su nas pokušali otjerati tijekom snimanja. Nisu uspjeli.
You must be logged in to post a comment Login