Bečka učiteljica Susanne Wiesinger opisala je probleme s kojima se, prema njezinu iskustvu, svakodnevno susreće u jednoj školi u problematičnom dijelu grada. Govori o jezičnim poteškoćama, nasilju, sukobima među učenicima i vjerskim nesuglasicama, ali istodobno upozorava da se djecu s problemima u integraciji ne smije otpisati.

U razgovoru za Kleine Zeitung Wiesinger navodi da se u pojedinim situacijama velik dio nastavnog vremena troši na smirivanje sukoba, umjesto na osnovno obrazovanje poput čitanja, pisanja i matematike.

I do 70 posto vremena odlazi na smirivanje sukoba

Prema njezinoj procjeni, u nekim razredima čak 70 posto nastavnog vremena može biti izgubljeno zbog sukoba i pokušaja njihove deeskalacije.

Kako tvrdi, i naizgled sitnice mogu izazvati ozbiljne reakcije među učenicima. Kao primjer navodi situacije kada netko slučajno dotakne tuđu pernicu ili pogleda drugog učenika.

Dodatni problem, prema njezinim riječima, predstavljaju sukobi između različitih etničkih skupina koji se iz obiteljskog i društvenog okruženja prenose u školu.

„Frustracijski prag vrlo je nizak“, rekla je Wiesinger, dodajući da škola pokušava poboljšati situaciju, ali da vrijeme potrošeno na sukobe nedostaje za učenje čitanja, pisanja i računanja.

Jezične poteškoće otežavaju nastavu

Poseban izazov predstavljaju učenici koji nemaju dovoljno znanja njemačkog jezika.

Wiesinger navodi da zbog toga u nastavi često koristi slike i geste kako bi djeci objasnila gradivo. Neki učenici, kako kaže, tehnički mogu pročitati riječ, ali ne razumiju njezino značenje.

Učiteljica zato smatra da bi se s učenjem njemačkog trebalo početi znatno ranije.

Testiranje njemačkog jezika već s tri godine

Wiesinger podržava obveznu provjeru znanja njemačkog jezika kod trogodišnje djece, uz mogućnost sankcija ako se utvrdi da dijete nije dovoljno pripremljeno za školu.

Istodobno traži veća ulaganja u predškolski odgoj. Smatra da su odgojitelji u vrtićima često loše plaćeni, rade u velikim skupinama i imaju teške radne uvjete.

Prema njezinu mišljenju, vrtić treba promatrati kao prvu obrazovnu ustanovu i upravo tamo osigurati više resursa za ranu integraciju i jezični razvoj djece.

U školi primjećuje i patrijarhalne obrasce

Wiesinger tvrdi da u svakodnevnom radu primjećuje i patrijarhalne strukture. Prema njezinu iskustvu, u fizičkim sukobima i teškim verbalnim napadima uglavnom sudjeluju dječaci.

Kao žena, kaže, ponekad mora posebno čvrsto postaviti autoritet kako bi zadobila poštovanje učenika.

„Austrija je za njih zemlja nevjernika“

Posebno zahtjevni, prema njezinim riječima, mogu biti razgovori s roditeljima. Osim jezične barijere, ona uočava i različite poglede na pitanje integracije.

Wiesinger tvrdi da dio obitelji strahuje da će njihova djeca izgubiti vlastiti identitet ako se previše približe austrijskom društvu. Prema njezinoj interpretaciji, neke strogo religiozne muslimanske obitelji Austriju doživljavaju kao „zemlju i kulturu nevjernika“ te kao neprijateljsku kršćansku zemlju.

Učiteljica pritom naglašava da je riječ o njezinoj procjeni koja proizlazi iz iskustva rada u školi, a ne o općoj tvrdnji o muslimanima ili migrantima.

Podržava zabranu marama za djevojčice mlađe od 14 godina

Wiesinger podržava zabranu nošenja marama za djevojčice mlađe od 14 godina u školama.

Prema njezinu iskustvu, neke učenice koje su prestale nositi maramu postale su samopouzdanije, drugačije su se ponašale i djelovale više u skladu sa svojom dobi.

Ipak, smatra da zabrana marame ne može biti jedina mjera.

Istodobno bi, prema njezinu mišljenju, i nastavnici trebali izbjegavati izrazito vidljive vjerske simbole. Zalaže se za što neutralnije školsko okruženje, ne samo kada je riječ o hidžabu, nego i o drugim snažno istaknutim vjerskim obilježjima.

„Integracija ne smije biti zabranjena djeci“

Od roditelja migrantskog podrijetla očekuje da aktivno podrže integraciju svoje djece.

Prema njezinu stajalištu, odnos prema državi treba podrazumijevati i određenu odgovornost. Ako obitelj koristi mogućnosti koje pruža austrijski sustav, trebala bi istodobno pomoći djeci da se uključe u društvo i obrazovni sustav.

Učiteljica ipak ne smatra da je situacija izgubljena

Unatoč kritikama, Wiesinger ne smatra da je integracija u Austriji osuđena na neuspjeh.

Upozorava da bi odustajanje od integracije moglo dovesti do sve veće društvene segregacije i stvaranja izoliranih četvrti.

Zbog toga smatra da Austriji treba dugoročan plan za funkcioniranje zemlje kao imigracijskog društva, koji bi imao široku političku potporu i ne bi ovisio samo o jednoj stranci ili trenutačnoj političkoj vlasti.