Sve češća praksa privremenog odjavljivanja radnika i njihova prijavljivanja na Austrijski zavod za zapošljavanje (AMS) između dva radna angažmana donosi financijsku korist poslodavcima, ali značajne gubitke zaposlenicima i visoke troškove državi. Na to upozorava nova studija Radničke komore Gornje Austrije (AK Oberösterreich) i Instituta za ekonomska istraživanja (WIFO).
Na prvi pogled riječ je o jednostavnom rješenju: kada poduzeća imaju manje posla, radnike privremeno prijave kao nezaposlene te ih kasnije ponovno zaposle. No, prema podacima studije, ova praksa, poznata kao „privremeni prekidi radnog odnosa“ ili „međupozicioniranje“ radnika, godišnje pogađa oko 200.000 radnih odnosa u Austriji.
Posljedice za radnike dugoročno su znatne. U deset godina nakon prvog prekida zaposlenja pogođeni radnici u prosjeku zarade više od 6.000 eura manje od usporedivih radnika koji su bili neprekidno zaposleni. Osim toga, oni su češće i dulje nezaposleni: u prvih pet godina bilježe u prosjeku 51 dan više nezaposlenosti, dok se u razdoblju od deset godina dodatni rizik nezaposlenosti povećava za oko tri mjeseca.
Takvi prekidi ne smanjuju samo trenutačne prihode, već imaju negativan učinak i na buduće mirovine, jer se smanjuju uplate u mirovinski sustav.
Prema Radničkoj komori, poslodavci za ovu praksu praktički ne snose dodatne troškove, budući da su doprinosi za osiguranje u slučaju nezaposlenosti jednaki za sve tvrtke, bez obzira zapošljavaju li radnike kontinuirano ili ih redovito privremeno odjavljuju. Predsjednik AK Gornje Austrije Andreas Stangl upozorava da to stvara pogrešne poticaje. „Ova praksa je socijalno nepravedna, ekonomski neučinkovita i iznimno skupa za državu“, istaknuo je.
Procjenjuje se da država zbog takvog prebacivanja troškova rada na sustav nezaposlenosti godišnje gubi do 700 milijuna eura. Prema izračunima Radničke komore, već s četvrtinom tog iznosa mogao bi se udvostručiti cjelokupni proračun za poticanje zapošljavanja u Gornjoj Austriji.
Prijedlozi mjera
Kako bi se smanjila ova praksa, Radnička komora predlaže nekoliko mjera. Prva je uvođenje sustava tzv. „experience ratinga“, prema kojem bi poduzeća koja često koriste privremene prekide zapošljavanja plaćala veće doprinose za osiguranje od nezaposlenosti, dok bi stabilni poslodavci bili rasterećeni.
Kao prijelazno rješenje predlaže se i obveza poslodavaca da sami isplaćuju naknadu za nezaposlenost za prvi mjesec nakon prekida radnog odnosa. Prema AK-u, takva mjera bila bi jednostavna za provedbu i imala bi izravan učinak.
Dodatno se traži stroži nadzor od strane AMS-a, poticanje skraćenog radnog vremena (Kurzarbeit) umjesto otpuštanja te jačanje aktivne politike zapošljavanja, osobito u razdobljima gospodarskih poteškoća.
Radnička komora zaključuje da je sadašnji sustav nepravedan prema zaposlenicima, dok istodobno opterećuje državni proračun i smanjuje prostor za mjere koje bi dugoročno mogle stabilizirati tržište rada.
