Dinamo je ovom pobjedom uzeo svoj sedmi Superkup, dok je Hajduk ostao na četiri trofeja.

Boljim izvođenjem 11-eraca, Dinamovi su nogometaši svladali Hajduk 4:1 (0:0) i po sedmi put osvojili hrvatski Superkup! Euforično su Plavi sa svojim bučnim navijačima proslavili osvajanje trofeja, do kojeg su mogli doći i prije raspucavanja 11-eraca, budući da su u drugom poluvremenu posve nadigrali goste iz Splita i imali su niz krasnih prigoda. Ali, Hajdukova je vrata začarao fantastični vratar Lovre Kalinić, branio je “i moguće i nemoguće” i spasio je svoju momčad čak i teškog poraza.

No, prilikom izvođenja 11-eraca, nije bio tako svemoćan, dirao je samo Oršićevu loptu. Ali je nije zaustavio, Petković, Oršić, Ljubičić i Ivanušec bili su precizni s bijele točke, Dinamov vratar Livaković obranio je udarac Vukovića, Mlakar je opalio na sjevernu tribinu i Superkup je ostao u Zagrebu!

Malo je uzbuđenja bilo u prvih 45 minuta, nakon kojih je Hajduk ipak ostavio bolji dojam. Poglavito zbog ideje, znali su gosti kako se postaviti da bi spriječili Dinamove napade. Čvrstim su blokom na sredini, naime, Splićani već u začetku zaustavljali gotovo sve pokušaje Plavih, koji su imali velikih problema u prenošenju lopte i organizaciji igre.

U početnih 15-ak minuta Moharrami je na desnom boku bio najslabija Dinamova karika. Nepotrebno je komplicirao kad je imao loptu, a u defenzivnom je postavljanju u dva navrata ostavio Biuka u situacijama kad je Hajdukov napadač mogao napraviti i više od ubacivanja lopte prema domaćem petercu. Kad je prestao sam sebi komplicirati život, kad je zaigrao jednostavno, Moharrami se polako vraćao na razinu na kojoj je od početka morao biti, pišu SN.

Prvo se uzbuđenje dogodilo u 10. minuti, Livaja je tukao sa 16 metara, no lopta je po travi prohujala pokraj desne Livakovićeve vratnice, odsjevši na “maloj mreži” s vanjske strane. Gosti su bili disciplinirani i nisu ostavljali Plavima prostor za okomito kretanje prema Kaliniću, pa su se Dinamovi “valovi” razbijali već na 30-ak metara od Hajdukovih vrata, ti pokušaji kroz gustu sredinu bili su osuđeni na propast. Nije bilo pravoga “maziva” za Dinamovu napadačku “osovinu” Petković – Drmić…

I prvi put kad je Dinamo otvorio bok, došao je do velike prilike! Bilo je to u 22. minuti, Špikić je s desne strane ubacio loptu u srce Hajdukova kaznenog prostora, natrčao je Petković i tukao od prve s desetak metara, no Kalinić je sjajno obranio tu loptu.

Bila je to prva velika zgoda, koja je Dinamu svakako dala psihološki poticaj, kad već nije ostvarena rezultatska prednost. No, Hajduk je koristio svaku priliku za dolazak pred Livakovića, pa je tako u 30. minuti bio najbliže pogotku, centimetri su goste dijelili od vodstva. Nakon gužve u Dinamovu kaznenom prostoru, lopta je došla do Mikanovića, koji je opalio s 15-ak metara iskosa s desne strane i uzdrmao je gredu! Livaković je bio nemoćan, sreća je pomazila Plave…

Do kraja poluvremena više nije bilo pravih uzbuđenja, ostala je upisana tek 34. minuta, kad je Špikić loše završio protunapad nakon lijepog proigravanja Ivanušeca, koji je ovaj put igrao na lijevom napadačkom boku. Treba izdvojiti i propust suca Pajača, koji je Livaji progledao kroz prste za nesportsko ponašanje u 27. minuti. Hajdukov je napadač, naime, pojurio za jednom loptom, pobjegla mu je u “gol-aut”, a ljutiti i nervozni Splićanin bijesno je nogom opalio stolac namijenjen foto-reporteru! Bio je to nesportski potez za žuti karton, ali Pajač to nije vidio. Ili “nije vidio”…

Kao i u prvom dijelu, opet je prvi Hajduk zaprijetio, opet je Livaja snažno opalio s 20-ak metara u 50. minuti i opet je lopta prošla pola metra pokraj Livakovićeve desne vratnice. A onda je Dinamo zagospodario travnjakom! Uslijedile su tri velike Dinamove prilike, tri prigode u samo 180 sekunda, od 51. do 54. minute! No, pogotka nije bilo, dvaput Ademi nije uspio matirati Kalinića (prvi mu je put Hajdukov čuvar mreže sjajno obranio udarac sa 17 metara), a potom je Ivanušec propustio najbolju šansu, opalivši iz čiste pozicije s 12 metara preko vrata. Više smo uzbuđenja pred vratima, eto, vidjeli u prvih devet minuta nastavka, nego u cijelom prvom dijelu…

A u 60. minuti Ivanušec je istaknuo kandidaturu za tragičara utakmice, dok je Hajdukov vratar Kalinić ispružio ruke prema nagradi za junaka dvoboja! Nakon prekrasnog primanja lopte prsima, naime, Ivanušec je opalio volej sa samo šest metara, “dinamovci” su se na tribinama već ljubili, no Kalinić je čudesnim refleksom obranio tu “bombu” i sačuvao je mrežu! Rasplamsao se Dinamo, većim uključivanjem Ivanušeca u sredinu pronašao je način za probijanje prvoga bloka gostiju i često je iskrilo ispred Kalinića. Dinamo je apsolutno preuzeo prevlast u nastavku, gosti su, pak, stidljivo prijetili u protunapadima…

Drmić je u 65. minuti iz vrlo slične pozicije kao i Ivanušec volejem pogodio malu mrežu s vanjske strane, bio je to još jedan “zicer” kojeg Plavi nisu iskoristili, ujedno i posljednji Drmićev pokušaj. Prepustio je svoje mjesto na travnjaku Mislavu Oršiću, svog je ljubimca Maksimir pozdravio burnim pljeskom.

Opet je Lovre Kalinić zabljesnuo u 67. minuti, obranio je neugodnu loptu nakon Špikićeva udarca glavom. A osam minuta kasnije, bacanjem u noge Ademiju opet je Kalinić spasio svoju momčad! Baš kao i u 82. minuti, kad je zaustavio udarac Oršića s 25 metara, pa minutu kasnije obranivši pokušaj Šikića glavom s pet metara! Kakva je to bila večer Hajdukova kapetana, sa sedam je vrhunskih obrana držao svoju momčad “iznad vode”. I odveo je do 11-eraca…