U više smo navrata pisali o poteškoćama koje hrvatski državljani kao i oni drugih državljanstava, a hrvatskog podrijetla koji žive u Austriji imaju u ovdašnjem školskom sustavu, provedbi nastave materinskog jezika. Iako postoje sve zakonske pretpostavke te međunarodni ugovori i sporazumi o suradnji između Austrije i Hrvatske te mogućnost pohađanja nastave materinskog jezika dva do četiri sata tjedno za djecu koja se u obiteljima odgajaju dvojezično, austrijske vlasti uporno inzistiraju na provedbi nastave tzv. bosansko-hrvatsko-srpskog jezika, a ne, kako je to jedino i moguće, na nastavi samosvojnog i međunarodno priznatog hrvatskog jezika.
Hrvati u Austriji već dugo trpe ovu nanijetu im nepravdu pa su u više navrata pokušavali različitim inicijativama i projektima uvjeriti mjerodavne u apsurdnost njihova nastojanja, jer gotovo da djeca hrvatskog podrijetla uopće i ne idu na tzv. BKS, koji svake godine bilježi sve manje polaznika.
Najnovija akcija došla je iz Vorarlberga kada se hrabra učiteljica Lidija Mihalić odlučila pokrenuti građansku inicijativu te je Austrijskom parlamentu podastrla studiozne i kvalitetne razloge zašto je nužna reforma austrijskih ukorijenjenih stavova te da se u praksi jednostavno valja pridržavati europskog te austrijskog i hrvatskog zakonodavstva, kao i već gore spomenutih pozitivnih zakonskih rješenja. No, očito su politički dogovori jedno, a kada se stvari trebaju provesti u djelo, onda u praksi imamo sasvim nešto drugo.
ÖVP, Grüne i FPÖ da se nastava i dalje odvija kao BKS
Gotovo jednogodišnji postupak građanske inicijative ovih je dana došao do svoga pravorijeka te pokazao tragikomičnu situaciju. Dok vlade obaju zemalja tobože dogovaraju ugovorne obveze i sporazume koji se u velikom dijelu odnose na hrvatski jezik, poglavito u nastavi materinskog jezika u Austriji, vidimo da Austrijski parlament kao najveće zakonodavno tijelo to jednostavno poništi jednim, kratkim, rutinskim glasovanjem u kojem, doduše, poništava i svoje odluke pa tako nigdje nije bilo ni riječi o Ugovoru o suradnji u području kulture i obrazovanja između Vlade Republike Austrije i Republike Hrvatske potpisanog u Beču 5. listopada 2004. godine, da ne spominjemo i druge mnogobrojne ugovore od prije kao i poslije, te Programe suradnje u području kulture i obrazovanja, koji se svakih tri godine uredno potpisuju s najvišim predstavnicima mjerodavnih austrijskih i hrvatskih ministarstava.
– Parlamentarni odbor, u kojem većinu čine članovi vladajuće koalicije (ÖVP/Grüne) je međutim sva očitovanja naručivao uglavnom od institucija koje su protiv odvajanja tri jezika, dok je ostala nenaručena, a za nas korektna očitovanja u donošenju odluke ignorirao, naglašava učiteljica Mihalić.
Pokušali i pravnim putem, ali za tužbu nemaju novca
Od prisutnih stranačkih zastupnika na Odboru za građanske inicijative dana je podrška hrvatskom jeziku od NEOS-a i SPÖ-a, dok su predstavnici vladajuće stranke ÖVP i Grüne glasali protiv, kao i članovi FPÖ-a. Nekoliko dana kasnije na Nacionalnom vijeću samo je rutinski provedeno glasovanje te je tako ovo vrijedna inicijativa okončana.
– Bitku u parlamentu smo izgubili, ali je preostalo dostignuće tog djelovanja u kojem smo ukazali na neodrživost trenutnog stanja i pojačali temelj za možebitna druga nastojanja i inicijative, jer i poslije loše žetve treba ponovo sijati. Ovom inicijativom su hrvatski roditelji i općenito Hrvati Vorarlberga i Austrije postali primjer borbe za održanje hrvatskog jezika, a time i hrvatske kulture i identiteta u Austriji pa i općenito u svijetu, – kaže Lidija Mihalić.
Pokretači građanske inicijative za samosvojni hrvatski jezik u nastavi materinskog jezika u Austriji, nakon neuspjeha u Austrijskom parlamentu uzdaju se u pomoć Veleposlanstva i hrvatskih institucija
Začetnici su ove vrijedne inicijative utemeljili i udrugu te su pokušali i sudskim putem doći do svojih prava angažirajući odvjetnički ured, a skupljali su i novčane priloge koji su potrebni u ovom pravnom procesu
– Prikupili smo 4 000 eura te smo radi nedostatka financijskih sredstava u nemogućnosti poduzimati sljedeće pravne korake i, na žalost, bili prisiljeni zaustaviti daljnji tijek pravnog procesa, koji iziskuje puno više novca, – ističe Mihalić.
Inicijatori se, kako kažu, uzdaju sada u očekivanju pozitivnih ishoda kroz nastojanja Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Austriji i hrvatskih institucija, koji sa svoje strane također pokušavaju utjecati u rješavanju statusa hrvatskog jezika u Austriji.
