Connect with us

Zanimljivosti

MAJKA TEREZIJA: Svjetski uzor dobrote i borbe za najsiromašnije

Objavljeno

na

Na današnji dan, prije 110 godina rođena je blažena Majka Terezija. Rođena je kao Anjezë Gonxhe Bojaxhiu, (Skoplje, 27. 8. 1910. — Calcutta, 5. 9. 1997.), pravim imenom Agnesa Gongea Boiagiu. Rođena je u Skoplju u albanskoj katoličkoj porodici, koja je osnovala red Misionarke milosrđa i dobila Nobelovu nagradu za mir 1979. za svoj humanitarni rad. Majka Tereza je zbrinjavala siromašne, bolesne, siročiće i umiruće Kalkute. Preko 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima. Misionarke ljubavi od početne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5 000 redovnica u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. 10. 2003. godine.

Od 1970. godine, međunarodno je prepoznata kao humanitarka i pomoćnica siromašnih i nemoćnih. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979., te mnogih drugih međunarodnih nagrada, među kojima se ističu najviše indijsko civilno odličje “Bharat ratna” iz 1980. za njen humanitarni rad, počasno državljanstvo SAD-a, Nagrada Albert Schweitzer itd. Misionarke ljubavi nastavljaju pomagati siromašnima i potrebnima širom svijeta pa tako djeluju i u Hrvatskoj. Majka Terezija više puta boravila je u Hrvatskoj, prvi put još 1928. godine. Župnik njene župe u rodnom Skoplju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je utjecao na nju, a u Indiji je surađivala s hrvatskim svećenikom Antom Gabrićem. Skupština grada Zagreba 19. 7. 1990. proglasila ju je počasnom građankom grada Zagreba.

Misionarski i humanitarni rad

Počela je misionarski rad sa siromašnima 1948. godine, zamijenivši svoju tradicionalnu redovničku haljinu s jednostavnim bijelim pamučnim sarijem ukrašenim plavim obrubom. Dobila je indijsko državljanstvo i otputovala izvan Kalkute u predgrađe i brinule za ljude u potrebi. Njezino djelovanje ubrzo su primijetili i indijski dužnosnici, uključujući i premijera, koji je izrazio zahvalnost. Terezija je napisala u svoj dnevnik, da joj je prva godina bila ispunjena teškoćama. Nije imala prihoda, prosila je za hranu i potrepštine. Prvih nekoliko mjeseci, suočila se sa samoćom i napasti, da se vrati u udobnost samostana.

Dobila je dozvolu iz Vatikana 7. 10. 1950., za osnivanje redovničke zajednice na području biskupije, što je bio početak kasnije redovničke zajednice Misionarki ljubavi. Misija je prema njenim vlastitim riječima bila briga za: “gladne, gole, beskućnike, osakaćene, slijepe, gubavce, sve one ljude koji se osjećaju neželjenima, nevoljenima, zanemarenima od društva i koji su postali teret društvu”. Redovnička zajednica počela je rad s 13 redovnica u Kalkuti, a danas ima više od 4 000 redovnica i dobrotvorne centre širom svijeta. Brinu se za izbjeglice, slijepe, oboljele od side, invalide, alkoholičare, siromašne, beskućnike, ali i žrtve poplava, epidemija i gladi.

Majka Terezija otvorila je prvi Dom za umiruće 1952. godine u prostoru dobivenom od grada Kalkute. Uz pomoć indijskih dužnosnika napušteni hinduistički hram, pretvoren je u besplatni hospicij za siromašne. Ona ga je nazvala Dom čista srca (“Nirmal Hriday”). U tom hospiciju bili su neizlječivi bolesnici, kojima je pružena medicinska skrb i prilika, da preminu dostojanstveno, a ne napušteni na ulici. Prije smrti prema ritualima njihove vjere, muslimanima su se čitali odlomci Kurana, hindusi su dobivali svetu vodu iz Gangesa, a katolici sakrament bolesničkog pomazanja. Uskoro je Majka Terezija otvorila dom “Shanti Nagar” (Grad mira) za one koji pate od gubavosti. Misionarke ljubavi uspostavile su niz domova u Kalkuti, gdje su dijelile lijekove, zavoje i hranu. Godine 1955., otvoren je dom “Nirmala Shishu Bhavan” (Dječji dom Bezgrješnog Srca), kao utočište za siročad i mlade beskućnike.

Otvorili su se domovi i izvan Kalkute u drugim indijskom gradovima. Prva kuća izvan Indije otvorena je u Venecueli 1965. godine s pet redovnica. Slijedile su kuće u Rimu, Tanzaniji i Austriji 1968. godine, a tijekom 1970.-ih i u desecima drugih država u Aziji, Africi, Europi i SAD-u. U Zagrebu djeluju od 1979. godine. S njom je surađivao u Indiji hrvatski misionar Ante Gabrić. Njezin humanitarni rad ponekad se suočavao s kritikama. Kritizirana je kvaliteta njege, jer su korištene zastarjele metode liječenja poput hladne kupke i korištenja potkožne igle te nije pružena sva potrebna medicinska pomoć, jer nije bilo dovoljno liječnika. Ponekad se bolesnici sa zaraznim i prenosivim bolestima nisu odvajali u karantene, jer redovnice koje su brinule za njih, nisu bile svijesne da je to potrebno, jer nisu bile dovoljno medicinski obrazovane.

Muški ogranak redovničke zajednice osnovan je 1963., a kontemplativni ogranak redovnica 1976. godine. Pridružili su se i brojni vjernici laici. Na zahtjev brojnih svećenika, Majka Terezija osnovala je 1981., Pokret za svećenike “Corpus Christi” (hrv. Tijelo Kristovo),a 1984. godine osnovala je s franjevcem Josipom Langfordom redovničku zajednicu za svećenike (eng. “Missionaries of Charity Fathers”). Do 2007. godine, redovnička zajednica imala je oko 450 redovnika i 5 000 redovnica, oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta.

Godine 1982., u jeku opsade Bejruta, Majka Terezija sudjelovala je u spašavanju 37 djece zarobljene u bolnici na prvoj crti bojišta. Dogoveren je privremeni prekid vatre između izraelske vojske i palestinskih gerilaca.[21] U pratnji djelatnika Crvenog križa, putovala je kroz ratnu zonu u devastiranu bolnicu, kako bi se odveli na sigurno pacijente. Nakon što su se dogodile promjene u istočnoj Europi krajem 1980.-ih, pokrenula je niz projekata, što prije nije bilo moguće, jer vlasti nisu dopuštale. Imala je čvrsti stav protiv pobačaja i razvoda, zbog čega su je kritizirali. Putovala je u posjet i pomoć gladnima u Etiopiji, žrtava zračenja u Černobilu te žrtvama potresa u Armeniji. Godine 1991., Majka Terezija došla je u Tiranu i uspostavila novu kuću svoje redovničke zajednice. To je bio susret s njenim sunarodnjacima. Do 1996. godine, bila je u 517 radnih misija u više od 100 država.Više puta posjetila je i Hrvatsku.

Smrt i beatifikacija

Umrla je u Kalkuti, 5. 9. 1997. godine. Pokopana je uz državne počasti odobrene od indijske Vlade u znak zahvalnosti za njenu pomoć siromašnima svih religija u Indiji.

Njezina je smrt primljena s tugom u svjetovnim i vjerskim krugovima. Nawaz Sharif, tadašnji premijer Pakistana, rekao je tom prilikom da je bila jedna od rijetkih i jedinstvenih osoba koje žive za više ciljeve te da je njezino zauzimanje za siromašne i bolesne jedan od najljepših primjera služenja društvu. Za života i nakon njezine smrti, Majka Terezija bila je prema anketama Gallupa vrlo cijenjena u SAD-u, a 1999. godine bila je rangirana kao “najcijenjenija osoba 20. vijeka” po anketi u SAD-u.

U spomen na Majku Tereziju otvoreno je nekoliko muzeja. Također je nekoliko crkvi i župa nazvano po njoj, poput crkve bl. Majke Terezije u Koprivnici posvećene 22. 2. 2009. godine.Po Majci Tereziji imenovane su ceste, a Indijske željeznice uvode novi vlak “Majka Express”, nazvan po Majci Tereziji, koji počinje voziti 26. 8. 2010. u povodu 100. obljetnice njezina rođenja.

Nakon smrti Majke Terezije 1997. godine, Sveta Stolica započela je proces beatifikacije, korak prema mogućoj kanonizaciji. Ovaj proces zahtijeva dokumentaciju o životu i radu Majke Terezije te dokumentaciju o čudu po zagovoru Majke Terezije.

Sveta Stolica je kao čudo prepoznala iscjeljenje tumora u abdomenu Indijke Monice Besre 2002., nakon što je kraj sebe imala medaljon sa slikom Majke Terezije. Besra je izjavila, da je snop svjetlosti došao sa slike nakon čega je ozdravila od tumora. Bilo je kritičara, koji su tvrdili, da je moguće da je ozdravila i zbog lijekova koje je uzimala, no komisija Svete Stolice potvrdila je čudo kao autentično.Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. 10. 2003. godine. Vodi se postupak, da se proglasi svetom, za što je potrebno još jedno čudo. Majka Tereza je postala poznata po svom humanitarnom radu u naše doba, kao što su to bili u svoje doba Vincent Paulski, Ivan Bosco ili Howard Kelly.

R.P I izvor: wikipedia
Foto: Getty images / wikimedia / pixabay.com / CBS / jutarnji.hr


Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Panorama

Usne iz snova: Kako hijaluronski fileri transformiraju izgled

Objavljeno

na

By


No, prije svega treba znati i da su pune, senzualne usne odlika mladolikog i svježeg izgleda. No, kako starimo, koža postaje opuštenija i to utječe na naše usne, osobitu gornju. Gornja usna se tako kod mnogih prirodno stanjuje, smanjuje i spušta. No za taj i sve druge estetske probleme rješenje imaju u Poliklinici Kvaternik.

No, prije nego što pretražite njihove usluge na umu vrijedi imati i činjenice iz teksta koji slijedi.

Što su hijaluronski fileri?


Hijaluronski fileri su gelovi temeljeni na hijaluronskoj kiselini – prirodnoj tvari koja se nalazi u našoj koži, zglobovima i vezivnim tkivima. Hijaluronska kiselina ima sposobnost vezivanja vode, što omogućuje održavanje volumena i hidratacije u koži. Kada se koristi u estetskim tretmanima, hijaluronski fileri pružaju instantni volumen i glatkoću, čineći kožu čvršćom i pomlađenijoj.

Za usne, hijaluronski fileri dolaze u različitim vrstama i gustoćama, ovisno o željama klijenta i potrebama kože. Tako se mogu postići različiti efekti, od blage hidratacije do dramatičnog volumena i punine.


Zašto ljudi biraju hijaluronske filere za usne?

Prirodni izgled
Jedna od glavnih prednosti hijaluronskih filera za usne je sposobnost stvaranja prirodnog, nenametljivog izgleda. Filer se može precizno ubrizgati u različite dijelove usne, čime se postigla ravnoteža i simetrija bez drastičnih promjena. Tretman je prilagodljiv i omogućuje precizno oblikovanje prema željama klijenta.

Instantni rezultati
Već nakon prvog tretmana, klijent može primijetiti poboljšanja u obliku i volumenu usana. Rezultati su odmah vidljivi, a oporavak je minimalan – većina ljudi se može vratiti svojim dnevnim aktivnostima odmah nakon tretmana. Usne mogu izgledati punije, mladolikije i definirane, što doprinosi samopouzdanju.

Sigurnost i minimalni rizici
Hijaluronski fileri su siguran tretman kada ih izvodi stručna osoba. Budući da je hijaluronska kiselina prirodni sastojak koji se već nalazi u ljudskom organizmu, rizik od alergijskih reakcija i komplikacija je minimalan. Osim toga, ako klijent nije zadovoljan rezultatima, filer se može otopiti enzimom, čime se vraća prethodni izgled.

Prilagodljivost
Jedna od ključnih prednosti hijaluronskih filera je njihova prilagodljivost. Estetski liječnici mogu prilagoditi količinu filera potrebnu za postizanje željenog rezultata, bilo da se radi o blago povećanim usnama ili dramatičnijem volumenu. Uz to, tretman se može ponovno ponoviti prema potrebi kako bi se održali rezultati.

Poboljšanje simetrije i kontura
Mnogo ljudi ima prirodne nesimetričnosti u obliku usana. Hijaluronski fileri omogućuju ispravljanje tih nesimetrija, što rezultira uravnoteženijim i harmoničnijim izgledom lica. Korištenjem filera može se precizno oblikovati linija usana, a naročito gornja usna, koja je često podložnija starenju i gubitku volumena.

Foto: Freepik

Kako izgleda postupak?

Postupak apliciranja hijaluronskih filera za usne obično traje između 20 i 30 minuta. Prvo se na usne nanosi lokalni anestetik kako bi se smanjila nelagoda tijekom tretmana. Zatim, estetski liječnik precizno ubrizgava hijaluronski filer u usne, prateći konture i oblik prema željama pacijenta. Tretman je relativno bezbolan, a minimalni otoci i crvenilo obično nestaju unutar nekoliko sati do jednog dana.

Kako održati rezultate?

Iako rezultati hijaluronskih filera za usne mogu trajati od 6 do 12 mjeseci, ovisno o tipu filera, vrsti kože i načinu života, važno je održavati hidrataciju usana. Preporučuje se izbjegavanje pretjeranog izlaganja suncu i korištenje proizvoda za usne koji hidratiziraju i štite kožu. Ako želite dugoročne rezultate, povremeno ponavljanje tretmana održat će usne punima i glatkima.

Hijaluronski fileri za usne omogućuju transformaciju izgleda uz minimalnu invazivnost i brz oporavak. Bilo da želite punije usne, poboljšanje simetrije ili jednostavno hidrataciju, hijaluronski fileri nude siguran, učinkovit i personaliziran način za postizanje željenog rezultata. Uz ovu tehnologiju, “usne iz snova” više nisu samo san – postale su dostupne svima koji žele unaprijediti svoj izgled i samopouzdanje.

Za sve informacije i savjete najbolje je prvo posjetiti lječnike i stručnjake iz Poliklinike kvaternik.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

Dobre ocjene za dječja sjedala u ÖAMTC testu

Objavljeno

na

By

Dvanaest od 15 dječjih sjedalica dobilo je ocjenu “Dobar” na ÖAMTC testu. To znači da postoji širok izbor sjedala koja se preporučuju “gotovo bez rezervacije”, stoji u priopćenju kluba. Najviša ocjena izostala je samo zbog “malih mogućnosti za poboljšanje na raznim područjima”. Ispitani kriteriji bili su sigurnost, rukovanje, ergonomija i sadržaj štetnih tvari.

Jedan model nije dobio ocjenu “nedovoljno”: tijekom testa zagađivača, “pronađena je značajna količina formaldehida” u materijalu pokrova Snuglite i-Size iz Graza, prema ÖAMTC-u. Sumnja se da je tvar kancerogena. Žalostan rezultat, prema ÖAMTC-u, lagana i sigurna dječja sjedalica inače se dobro pokazala.

Najbolji model na testu dolazi iz Thulea: kombinacija dječje sjedalice Maple i Alfi Base je promašila ocjenu “vrlo dobro”. Međutim, razlike između dvanaest sjedala ocijenjenih s “dobrim” bile su ograničene na detalje.

Na primjer, model Besafe Beyond bio je jedan od najsigurnijih na testu, ali je morao pristati na kompromise u pogledu ergonomije, posebno kada se koristi s Isofix bazom. Dva sjedala iz Britax Römera (Baby-Safe Core + Basis) i Joie (i-Bold) koja su ocijenjena kao “zadovoljavajuća” pokazala su slabosti u frontalnim udarima.

Proizvođač Doona slijedi novi koncept s modelom “i”, koji se može koristiti i s i bez baze i dobio je ocjenu “Dobar”: Ova sjedalica za bebe ima šasiju na rasklapanje, tako da se ne mora nositi izvan auta. Prema ÖAMTC-u, to je prihvatljivo rješenje ako u prtljažniku nema mjesta za dječja kolica.

To što to nije bilo dovoljno za bolju ukupnu ocjenu uglavnom je posljedica donekle kompliciranog rukovanja. ÖAMTC preporučuje da se prije kupnje informirate o ponudi i kupujete u specijaliziranim trgovinama, a ne putem interneta. Pri kupnji treba imati i auto i dijete: ne odgovara svako sjedalo svakom autu i ne staje svako dijete dobro u svako sjedalo.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

Hrvati i Austrijanci među najljubaznijim ljudima u Europi

Objavljeno

na

By

Magazin za putovanja Condé Nast Traveler objavio je listu europskih država s najljubaznijim ljudima za 2024. godinu, a o tome su odlučivali glasovi čitatelja. “Mnogo je čimbenika koje treba uzeti u obzir kada rezervirate odmor iz snova: smještaj, klima i kuhinja. Ipak, u konačnici, ljudi su ti koji čine neko mjesto posebnim ili ga uništavaju”, piše poznati magazin.

Prvo mjesto zauzela je Austrija s 98.33 posto glasova te tako prestigla prošlogodišnju pobjednicu Irsku koja je ove godine zauzela drugo mjesto. 

Hrvatska se također nalazi na popisu, i to na visokom trećem mjestu sa skoro 93 posto glasova čitatelja. 

“Ova zemlja je možda mala, ali je bogata nacionalnim parkovima, UNESCO-ovom svjetskom baštinom i šljunčanim plažama. Šetajte kamenim uličicama dubrovačkog starog grada, okruženog srednjovjekovnim zidinama ili se sunčajte na prekrasnoj plaži na otoku Braču poznatoj kao Zlatni rat”, pisalo je u magazinu. 

Nakon Hrvatske svoje mjesto na listi našli su Portugal i Grčka. Prema njihovim riječima, Portugal je ostavio snažan dojam na njihove čitatelje, a smatraju da će pri svakom dolasku u Grčku biti zagrljeni i dočekani “poput rođaka koji se vraća kući nakon dugog puta”.

10 europskih zemalja u kojima žive najljubazniji ljudi: 

  1. Austrija
  2. Irska
  3. Hrvatska
  4. Portugal
  5. Grčka
  6. Island
  7. Švicarska
  8. Turska
  9. Španjolska
  10. Francuska
Nastavi čitati
LM