Tradicionalno tetoviranje Hrvata u Bosni i Hercegovini, poznato kao “bocanje” ili “sicanje”, privuklo je pozornost javnosti nakon nastupa grupe Lelek na Eurosongu.
Istraživanja etnologa Marija Petrića iz 1973. godine detaljno dokumentiraju ovaj običaj koji je bio ključan za očuvanje vjerskog i kulturnog identiteta.
Nazivi i rasprostranjenost običaja
Običaj je zabilježen u gotovo svim dijelovima Bosne i Hercegovine naseljenim Hrvatima, dok se u Hrvatskoj zadržao isključivo kod žena u Dalmatinskoj zagori te u okolici Stona i Osijeka.
Najrašireniji naziv je “bocanje“, koji dominira u srednjoj Bosni, dok se u Duvnu i Hercegovini koristi termin “sicanje“.
Razlike u tehnici i vremenu izvođenja
Tehnika se razlikuje ovisno o regiji. U srednjoj Bosni se boja nanosi na kožu prije samog bockanja iglom. U zapadnoj Hercegovini postupak je obrnut: koža se prvo zasijeca pomoću kalupa od mlade jasenove kore, a boja se tek naknadno utrljava u nastalu ranu.
Običaj se najčešće prakticirao na blagdan svetog Josipa (19. ožujka), posebno u srednjoj Bosni, no u nekim su se krajevima koristili i drugi vjerski blagdani.
Dobne granice i tradicija
Tetoviranje se smatralo svojevrsnim činom inicijacije, a provodilo se većinom na djeci starosti od 5 do 15 godina.
Ipak, povijesni izvori bilježe da se u nekim zajednicama taj proces odvijao i kasnije, između 16. i 25. godine života.
Obred su obično predvodile starije žene koje su čuvale znanje o simbolima i prirodnim bojama.
