EU-ministri unutarnjih poslova usvojili su u Bruxellesu zajedničke pozicije o ključnim dijelovima novog paketa o azilu i migracijama. Donijete su tri uredbe kojima se postupci azila i povratka trebaju ubrzati i pojednostaviti u cijeloj Europskoj uniji. Time se pravno otvara put i za osnivanje spornih „povratnih centara“ (Return hubs) izvan Europe.
Austrijski ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner još je jednom naglasio da podržava uspostavu takvih centara i vođenje dijela postupaka izvan EU-a. Istaknuo je da će novi sustav, koji bi trebao vrijediti od sredine 2026., funkcionirati samo ako se dio procesa premjesti izvan europskog teritorija. Kada će se Austrija konkretno uključiti, još nije jasno — prvo se moraju donijeti detaljni pravni okviri.
Return hubs: nova osnova EU politike
Europska komisija predložila je zakon koji dopušta osnivanje povratnih centara u trećim državama. U njima bi boravile isključivo osobe za koje već postoji pravomoćan nalog za povratak. Cilj je spriječiti višestruka podnošenja zahtjeva za azil u različitim državama članicama te uvesti EU-wide odluke o povratku.
Povratak će biti moguć samo u zemlje koje poštuju standarde ljudskih prava. Osobe obvezne na suradnju s vlastima u slučaju opstrukcije riskiraju smanjenje naknada, zabranu ulaska ili pritvor.
Solidarnost među državama članicama
Ministri su se politički usuglasili i o stvaranju „solidarnog fonda“ za pravedniju raspodjelu tražitelja azila. Države mogu sudjelovati prihvatom ljudi ili financijskim doprinosom. Za 2026. predviđeno je 21.000 premještanja ili 420 milijuna eura potpore.
Austrija traži izuzeće od obveze sudjelovanja, uz pozivanje na višegodišnji jak migracijski pritisak. Europska komisija priznaje da je situacija u Austriji „značajan izazov“.
Epilog ove odluke očekuje se do 31. prosinca 2025., nakon službene pravne provjere i prevođenja.
Svi novi „sigurni“ države
EU je dodatno dogovorila nove kriterije za sigurne zemlje podrijetla i treće države. Kao sigurni izvori sada se navode Kosovo, Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Indija, Maroko i Tunis. Zahtjevi osoba iz tih zemalja trebali bi se obrađivati brže jer se smatraju malo izglednima.
Državama članicama ubuduće će biti jednostavnije vraćati odbijene tražitelje azila u treće države, čak i ako oni nemaju osobnu vezu s tom zemljom — jer se ukida dosadašnji zahtjev za „povezanost“.
Sve postignute pozicije služe kao temelj za pregovore s Europskim parlamentom, u kojima bi se trebala oblikovati konačna verzija novog EU zakonodavstva o azilu.
