Religija
Uskrsna čestitka kardinala Josipa Bozanića

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je čestitku povodom najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa.
Poštovani gledatelji i slušatelji u domovini i inozemstvu,
draga braćo i sestre, Kristovi vjernici i svi ljudi dobre volje!
Neposredno prije svoje muke, smrti i uskrsnuća Isus je rekao svojim učenicima: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 14, 27). Svi mi u dubini svoga srca želimo mir. Tu čežnju osjećamo osobito u ovom vremenu, snažno obilježenu ratnim stradanjima i žrtvama u Ukrajini. Svjedoci smo kako se šire patnje zbog stvaranja, unošenja te podržavanja nemira i straha.
U toj zastrašujućoj buci rata svi govore da se zalažu za mir i da žele uspostaviti mir. Ali kako? Dok suosjećamo sa žrtvama rata, u kojem su ukrajinski narod i ukrajinski državljani prisiljeni braniti svoje živote i živote svojih bližnjih, slobodu i demokratsko pravo na samoodređenje, molimo za sve koji mogu i žele stvarno pomoći u uspostavi pravednoga mira.
Evanđeoska izvješća koja opisuju događaje nakon Isusova uskrsnuća govore o Kristovu daru mira, kao jednom od središnjih sadržaja. Uskrsli Isus često ponavlja riječi: „Mir vama“. Čitavo Evanđelje podcrtava vezu između Isusa i mira. Mir je tipičan dar Kristova uskrsnuća. Apostol Pavao nam poručuje: „Mir Kristov neka upravlja srcima vašim“ (Kol 3, 15).
Uskrsnuli Gospodin dolazi nas osloboditi strahova koji drže zaključana vrata našega srca za novost mira, ljubavi i nade. Zaista je neshvatljivo koliko je u čovjeku ukorijenjena navika da se zatvara u sebe, u vlastite interese, u vlastitu računicu. Onaj koji se zatvara ne želi prihvatiti istinu o stvarnosti i sudbinu ljudi onakvom kakva jest. Takav želi sve prilagoditi svojim željama.
Kako se uskrsli Isus odnosi prema našem zatvaranju? On ga svladava. Prolazi kroz zatvorena vrata našega razuma i srca. Ako Isusu dopustimo, On ih otvara, ozdravlja nas i spašava. Ulazi kako bi donio radost i vjeru, unatoč zatvorenosti naših srdaca. Isus nam prilazi kako bi nas otvorio za razumijevanje drugoga, za ljubav i povjerenje.
Uskrsni dar mira nutarnja je preobrazba našega srca, našega života. Ona se suprotstavlja strahu, nesigurnosti, uznemirenosti i tjeskobi. Isusov se mir uvijek tiče ljudskoga srca i dostojanstva čovjeka koje je ljudima darovano, a nisu ga sami postigli. Istinski mir pripada svima koji se odvaže ući u dubinu bića i pronaći Božju sliku na koju smo stvoreni, a koja je tako često unakažena ljudskom zloćom i mržnjom, grijehom.
Za kršćane je istinski smisao Uskrsa upravo prisutnost pravoga Boga i pravoga čovjeka, koji je pobijedio i tjelesnu i duhovnu smrt u koju vodi grijeh. Ta prisutnost čovjeku daruje takav odnos prema životu da u njegovoj dramatičnosti ne bude uništen, i da u trpljenjima ne prevlada neuspjeh.
Prvi je dar Otkupljenja upravo mir, kao plod Kristove pobjede nad grijehom i smrću. To je mir Spasiteljeve ljubavi od koje nas ništa ne može rastaviti. On je duboki osjećaj ljudskoga srca da smo u Božjim rukama. To je istinska radosna vijest koja mijenja svijet, obilježen sukobima koji razdiru čovječnost i čovječanstvo.
Bog nam u svom Sinu pokazuje put koji je jasno očitovan u otajstvu Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Upravo se tu nalazi poziv na nasljedovanje Krista, na življenje punine ljubavi objavljene u mudrosti Križa. Ona nikoga ne isključuje i svakoga prihvaća, jer je u Križu Božje oproštenje. Kristov je Uskrs u ljudsku povijest unio neslućene prostore pomirenja, konačnu mogućnost za čovječanstvo koje želi izaći iz vrtloga zla.
Braćo i sestre, dar mira kao jedan od svojih najizvrsnijih plodova ima radost. Nama kršćanima koji, kao i svi ljudi živimo osjećaje straha, razočaranja, nesigurnosti, na dnu je srca radost koja je darovana Kristovim pozdravom: Mir vama! Krist nam ostavlja svoj mir. Uskrsnuli Krist ostavlja nam sama sebe živoga i prisutnoga među nama. Krist nam daje svoj mir. Ne bilo kakav, nego mir koji izvanjskim nasiljem ne može biti oduzet. On je temelj Božjega dara nama i našega darovanja bližnjima.
Molimo stoga: Gospodine, ne uskrati nam milost da te vidimo u svom životu i jačaj nas svojim Duhom da drugima budemo i darujemo tvoj mir. S tim mislima i željama čestitam Uskrs vama, braćo i sestre, koji vjerujete u Isusovo uskrsnuće, i svim ljudima dobre volje. Sretan vam Uskrs!

Austrija
Ovaj vikend pješačko hodočaste vjernika HKM Beč u Maria Gugging

Već tradicionalno hodočašće pješaka u Maria Gugging će biti sljedeće subote 23. 09.
Polazak je iz crkve am Hof u 8,30 h do tramvaja br. 41 na Schottentoru, s kojim se vozimo do zadnje stanice Pötzleinsdorf, odakle pješačimo.
Sv. misa u Maria Guggingu će biti u 16 h, poručuju iz HKM Bec.
Religija
Katolici danas slave blagdan Velike Gospe

Velika Gospa dan je svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj je dan i državni blagdan u Republici Hrvatskoj.
Na svetkovinu mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII. 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija stara gotovo kao i samo kršćanstvo. O Marijinom uznesenju pisali su, među ostalima, kršćanski autori sveti Bernard, sveti Antun Padovanski i drugi.
Blagdan se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Održavaju se procesije i festivali. Anglikanci i luterani slave blagdan, ali bez službenog spominjanja riječi “uznesenje”.
Vjernici se za Veliku Gospu pripremaju većinom na sličan način. Mnogi od Porcijunkule, odnosno Gospe od Anđela pa sve do uključujući i 14. kolovoza, poste i mole se Gospi. Neki to započnu devet dana prije Velike Gospe, a neki opet uzimaju trodnevnicu kroz koju se postom, molitvom i dobrim djelima pripremaju za slavlje Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nebo.
U Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč, kao priprava za Veliku Gospu, posljednja tri dana održavala se trodnevnica, trodnevna duhovna priprava koju predvode franjevci, sestre i vjernici ove Misije. Prije svete mise kao i u vrijeme svete mise, vjernici su imali priliku za svetu ispovijed. Molila se krunica, otajstva svjetla i litanije Blaženoj Djevici Mariji.
- Tuga nakon božićnog tuluma u Austriji – muškarac (57) se smrznuo i preminuo
- Hrvatska na Euru protiv Španjolske, Albanije i Italije
- Austrija: Hrvat skrivio nesreću, završio na krovu, navodno bio pijan pa ostao bez vozačke
- 50 eura – Beč povećava kazne za iznajmljivanje e-skutera
- A21 zatvorena za kompletan promet u Donjoj Austriji
Religija
Od Austrije do Međugorja biciklima prešli 670 km kako bi sudjelovali na 34. Mladifestu

Tijekom cijele godine tisuće hodočasnika dolaze u Međugorje na različite načine, automobilima, autobusima, pješice… Tako smo ispred crkve sv. Jakova u Međugorju dočekali hodočasnike koji su od Austrije do Međugorja biciklima prešli 670 kilometara kako bi sudjelovali na skorašnjem 34. Mladifestu koji će u Međugorju započeti 26. srpnja. Oni su prema Međugorju krenuli u ponedjeljak, 17. srpnja od samostana zajednice “Marija Kraljica Mira” koji se nalazi na jugu Austrije, te su do Međugorja putovali šest dana prešavši ukupno 670 kilometara.
U Međugorje su, pjevajući pjesmu „Došli smo ti, Majko draga”, stigli danas oko 11:30 sati, te su se odmah uputili do kipa Kraljice Mira ispred crkve sv. Jakova. Nakon što su u podne sa zvucima međugorskih zvona pozdravili Gospu, te se kratko odmorili, razgovarali smo s njima. Hodočašće nam je predstavio Franz Gollowitsch koji je i organizator ovog posebnog hodočašća.
„Ovdje smo došli ja, sestra Kerstin, fra Clemens, te brat i sestra Ferdinand i Veronika. Željeli smo ovo hodočašće napraviti povodom Festivala Mladih i Bogu hvala uspjeli smo iako je bilo jako vruće. Bogu hvala bilo je sve u svemu dobro vrijeme, suho ali vruće, no ono što je posebno bilo jest što je ovoga puta bila manja grupa biciklista, pa se ovo putovanje može i na duhovni način proživljavati. Na početku je bila ravnica, pa su zatim došla brda, ali brda su baš nešto posebno, jer je potreban napor da se pređe preko njih, no to je i jedan proces u nutrini koji se događa i kada je fizički napor velik onda i grupa nekako sraste zajedno, svatko svakome želi biti na pomoć i to je baš ono lijepo što se dogodi.
Ovo je bilo i molitveno hodočašće, posebno jer smo tu imali sreću da su s nama krenuli i sestra Kerstin, kao i fra Clemens i to se baš osjetilo da je ovo bilo posebno duhovno hodočašće. Hodočašće je trajalo šest dana, te smo svakoga dana prelazili između 120 i 130 kilometara, tako da smo ukupno prešli oko 670 kilometara do Međugorja”, kazao je Franz Gollowitsch, a svoje dojmove s nama je podijelio i fra Clemens Brecher, koji je inače trajni đakon.
„Bilo je jako vruće, ali lijepo. Ona dolina između Banja Luke i Bugojna je stvarno nešto prelijepo, već sam tamo prolazio autobusom, no ovo je nešto posebno kada se prolazi biciklom. Tamo sam rekao ljudima kako je taj kraj sličan našem kraju u Austriji, kao u brdima u Alpima. Ovo mi nije prvi dolazak u Međugorje biciklom, jer sam i prije dolazio, no išli smo tada preko Plitvičkih Jezera, pa smo tek pred kraj puta išli kroz Hercegovinu, a ovo je prvi put da smo išli kroz Bosnu. Onaj dio kroz Jablanicu i kroz cijeli kanjon Neretve je nešto predivno. Prije 17 godina, dakle 2006. godine sam u Međugorju dobio poziv za posvećeni život. Dolazak ovdje je svaki put kao dolazak kući, ja češće dolazim u Međugorje, tu i naša zajednica ima kuću, ali ovo je svaki put kao dolazak doma. To je jedan osjećaj kao da dolaziš na jedno zaštićeno i blagoslovljeno mjesto i toga si potpuno svjestan kada dolaziš tu”, kazao je fra Clemens Brecher. Svoje dojmove, također su s nama podijelili i sestra i brat Veronika i Ferdinand.
„Prva dva dana su mi bila dosta teška, no poslije je uvijek bilo lakše. Sada kada pomislim na ovo uspinjanje od Mostara prema Međugorju kako je prošlo odlično, prvoga dana sam mislila da to nikako neću moći. Osjećaj kada smo ušli u Međugorje je bio super, to je nešto lijepo i jednostavno još nisam svjesna da sam to uspjela i da smo sada u Međugorju, još mi treba vremena”, kazala je Veronika Schreitter, a u Međugorje je došao i njezin brat Ferdinand.
„Ovo hodočašće sam nekako lijepo doživio. Kada si cijeli dan na biciklu, to je kao mogućnost da možeš cijeli dan biti i u molitvi i promišljanju. Posebna vrsta molitve je i tada kada se cijeli dan boriš protiv vjetra ili na primjer kada te pretječe onaj veliki kamion, a ti pomisliš ‘Bože moj, hoću li ovo preživjeti?’. Mogu reći da je ovo hodočašće biciklom kao jedna velika škola molitve i povjerenja u Boga. Ovo mi je prvi put da sam došao u Međugorje biciklom, ali mi je i prvi put da sam se zaputio biciklom na neko hodočašće. Ako bi mi se u budućnosti opet pružila prilika i kada bi se formirala ovako jedna skupina tada bih opet ponovio ovo hodočašće”, kazao je Ferdinand Schreitter, inače kandidat za red franjevaca kapucina. Za kraj nekoliko riječi je s nama podijelila i sestra Kerstin Oswald koja je i prošle godine u Međugorje stigla biciklom.
„Prošle godine, krajem kolovoza mi je prvi put bilo da sam došla biciklom na hodočašće u Međugorje i s Franzom Gollowitschem se rodila ideja, pričali smo o tome kako bi došli biciklima i za Festival Mladih, po mogućnosti bi to s mladima organizirali. Ali pošto je u Lisabonu Svjetski dan mladih bilo je manje prijava za dolazak s biciklima, no naša mala grupa se odlučila to učiniti. Pošto ja nisam imala vremena trenirati, jer sam časna sestra, pomislila sam hoću li ovoga puta uspjeti, ali svaki dan sam imala više snage i bilo je bolje. Možda je najljepše iskustvo bilo jedan dan kad je bilo baš teško, bio je jak vjetar koji je puhao u nas, borili smo se protiv vjetra. Pomislila sam ‘Bože moj, što sada hoćeš od nas?’, pa sam molila i sv. Franju da nam ovoga brata vjetra skloni s puta. No sve se to zaboravi kada se dođe ovdje. Kada se ulazi u Međugorje to je nešto posebno, radujemo se ovom trenutku kada ćemo doći u Međugorje. Jednostavno je lijepo i predivno ovdje biti”, kazala je sestra Kerstin Oswald.
Ovi hodočasnici biciklisti će u Međugorju ostati više dana, a također će sudjelovati i na cjelokupnom programu Mladifesta koji će se u Međugorju održati od 26. do 30. srpnja, piše Mateo Ivanković za Radio Mir Međugorje.
You must be logged in to post a comment Login