Sinjska alka bit će prvi put u 100 godina prezentirana izvan granica Hrvatske i to u Austriji (Badenu) na povijesnom kasačkom trkalištu/Badener Trabrennbahn i paradi u predvorju dvorca Schönbrunn/Ehrenhof.
Sinjska alka je hrvatska viteška igra koja se održava svako ljeto u nedjelju u prvoj trećini kolovoza u Sinju, na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima, 14. kolovoza 1715. godine. Na taj dan je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog vojskovođe Mehmed-paše Čelića koja je imala 60.000 vojnika.
Sinjska alka je 15. studenog 2010. upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.Tekst se nastavlja ispod oglasa
U ljeto 1818. godine na putu po Dalmaciji, Sinj je pohodio Franjo II. U čast njemu mještani su priredili svečanu alku. Car je dobitnika nagradio briljantnim prstenjem vrijednim 800 forinta. Od toga, za Alku vrlo značajnoga ljeta, Beč je slavodobitnika nagrađivao sa 100 forinta. To je vjerojatno bio glavni poticaj daljnjemu očuvanju te viteške igre.
Dolaskom na vlast cara Franje Josipa I. (1848.) utvrđena je nagrada Društva u iznosu od 100 forinta i to do 1901. godine. Od 1902. do 1914. nagrada je iznosila 4000 koruna, od 1914. do 1918. iznosila je 600 koruna.
Alka je pojedinačno viteško nadmetanje u kojem može sudjelovati najmanje 11 i najviše 17 alkara. Alkar, jahač na konju, u punom trku mora proći trkalištem dužine 160 m (tolerira se vrijeme do 12 sekunda) te kopljem pogoditi središte malog željeznoga kruga koji se zove alka. Visina alke je 3,32 m, mjerena od njenog središta do zemlje. O postavljanju i točnoj visini brinu ‘namještač alke’ i njegov pomoćnik: namještač alke štapom dužine 3,22 m umiruje alku i istovremeno kontrolira njenu visinu, dok pomoćnik zateže uže o koje je alka obješena, prenosi Dalmatinski portal.
Svaki pogodak ‘u sridu’ uz samoga alkara koji je pogodio slavi i cjelokupno gledateljstvo, jer smisao samoga nadmetanja nije samo pobijediti ostale natjecatelje, već zbog same težine zadaće, pogoditi čim veći broj srida uopće, što iziskuje veliku vještinu i umijeće alkara u rukovanju kopljem, upravljanju konjem i oštrom oku. Svaki pogodak ‘u sridu’ slavi se oglašavanjem limene glazbe i pucnjem iz ‘mačkula’ — starinskoga topa.
Trče se tri trke i bodovi se zbrajaju. Alkar s najvećim osvojenim brojem bodova postaje slavodobitnik. Ako poslije tri utrke dva ili više natjecatelja postignu isti broj bodova, oni međusobno nastavljaju natjecanje u dijelu koji se naziva ‘pripetavanje’ dokle jedan od njih ne postane pobjednik.
Sljedećih dana donijet ćemo nekoliko zanimljivih tekstova o Sinjskoj alci koja će se u lipnju održati u Beču, a taj događaj ćemo konkretno medijski najaviti i ispratiti.
