Ekonomsko-liberalni think tank Agenda Austria upozorava da visok udio zaposlenih koji dobrovoljno rade skraćeno radno vrijeme predstavlja ozbiljan financijski problem za austrijski socijalni sustav.
Prema najnovijim izračunima, država godišnje gubi oko 4,9 milijardi eura prihoda jer otprilike 320 tisuća zaposlenih ne želi raditi puno radno vrijeme, iako bi mogli. U brojku nisu uključeni studenti koji rade uz studij.
Gubici za mirovinski i porezni sustav
U 2024. godini u Austriji je bilo oko 1,34 milijuna ljudi u dobi od 15 do 64 godine zaposlenih na nepuno radno vrijeme, od čega je oko 24 posto izjavilo da svjesno ne traži puno radno vrijeme. Da ta skupina prijeđe na puno radno vrijeme i zarađuje medijalnu bruto godišnju plaću, dodatni doprinosi socijalnom osiguranju iznosili bi oko 3,1 milijardu eura, a ukupni državni prihodi – uključujući poreze i doprinose – dosegnuli bi spomenutih 4,9 milijardi eura.
Austrija druga u Europi po udjelu rada na pola radnog vremena
„Od 2009. godine nijedna druga zemlja EU-a nije zabilježila veći rast rada na nepuno radno vrijeme nego Austrija. U Švedskoj je, primjerice, taj udio pao“, izjavio je ekonomist Agende Austria Hanno Lorenz. Austrija je po udjelu zaposlenih na nepuno radno vrijeme druga u Europi, odmah iza Nizozemske.
Lorenz priznaje da za dio poslova poslodavci nude isključivo skraćeno radno vrijeme, ali naglašava: „Više od 80 posto oglašenih radnih mjesta ipak su poslovi s punim radnim vremenom.“ Think tank poziva na reforme, upozoravajući da će u protivnom doći do dugoročnog pritiska na mirovinski sustav i smanjenja javnih prihoda.
Porezni sustav i dječja skrb ključni faktori
Velik dio rasprave odnosi se na dostupnost dječjih vrtića i jaslica. „Ako želimo da žene rade puno radno vrijeme, nužno je osigurati kvalitetnu dječju skrb. No, istraživanja pokazuju da i ondje gdje su vrtići dostupni, mnoge žene i dalje radije ostaju u skraćenom radnom vremenu – bilo iz osobnih preferencija, bilo zato što porezni sustav ne potiče prelazak na puno radno vrijeme“, objašnjava Lorenz.
Razlike su vidljive i na primjeru Švedske: ako zaposlenik poveća radno vrijeme s 20 na 40 sati tjedno, prosječni neto dohodak raste za 87 posto. U Austriji taj rast iznosi tek 69 posto.
