Medicinska sestra iz Sveučilišne bolnice St. Pölten za Heute je otvoreno progovorila o alarmantnim uvjetima rada u austrijskom zdravstvu. Govori o stalnom stresu, pisku monitora, premoru i sve češćim slomovima na kraju smjene.

„Nekad smo birali njegu srcem, sada jedva preživljavamo smjenu“

Monika V. (ime promijenjeno), koja radi na odjelu Unutarnje medicine 2, kaže da se njezin posao od pandemije drastično promijenio.
– Pacijenti su sve mlađi, posla je sve više, a osoblja sve manje. To se više ne može izdržati, priznaje Monika.

Tijekom noćnih smjena, na njezinu je odjelu samo dvoje medicinskih djelatnika za 26 kreveta. To je, kaže, „napredak“ – jer su prije dvije godine noćne smjene često radili potpuno sami. Ako bi neki pacijent pao, morali su tražiti pomoć od drugih odjela ili čak od bolničke vatrogasne službe.

Stalni zvukovi, stres i tinitus

Danas četiri monitora neprestano prate vitalne znakove pacijenata, ali taj sustav donosi i neprekidnu buku.
– Naravno da dobiješ tinitus. Nakon 12-satne smjene sjednem na kauč i još uvijek čujem to pištanje monitora. Ili mi se učini da čujem zvono pacijenta, pa se moram podsjetiti da sam kod kuće, priča Monika.

„Postale smo prazne ljuske“

Monika je ušla u medicinu da bi pomagala ljudima, no sada za to nema vremena.
– Više nismo sestre, nego strojevi. Samo se borimo da preživimo smjenu i da pacijenti dočekaju jutro sa stabilnim vrijednostima. To je sve što stignemo, kaže.

Dodaje da njezine kolegice često plaču na predaji smjene, a mnoge su već dale otkaz. Samo ove godine osam sestara napustilo je njihov odjel – neke su otišle u domove za starije, gdje je tempo rada „barem malo humaniji“.

Zatvoreni odjel i loša komunikacija

Zbog kroničnog manjka osoblja, jedna od tri bolnička postaje na odjelu trenutačno je zatvorena. Monika tvrdi da su mnogi zaposlenici o tome obaviješteni tek nekoliko dana unaprijed, što je dodatno pogoršalo situaciju.

„Vidite nas kako radimo uplakane – onda i učinite nešto!“

– Želim da nas se vidi i čuje. Da nam se stvarno pomogne. Ne tražimo luksuz, samo ravnotežu između posla i života – bez tinitusa i suza na kauču, poručuje Monika.

Odgovor bolničke uprave

Iz Landesgesundheitsagentur Niederösterreich (LGA), koja upravlja bolnicom, tvrde da su promjene osoblja u granicama austrijskog prosjeka, a odlazak djelatnika „nije ništa neuobičajeno u velikim klinikama“.
Za noćne smjene navode da je dvoje zaposlenih na 26 kreveta u skladu s propisima, uz mogućnost prilagodbe prema stanju pacijenata.

Šira slika: zdravstveni sustav pod pritiskom

Ova ispovijest samo je još jedan dokaz duboke krize austrijskog zdravstva. Nedavno je slučaj pacijentice iz Gornje Austrije, koja je umrla jer nijedna bolnica nije mogla primiti hitan slučaj, šokirao javnost.
Bolnice diljem zemlje bore se s prenapučenošću, manjkom osoblja i iscrpljenim medicinskim radnicima koji, poput Monike, sve češće upozoravaju:

„I mi smo samo ljudi. Ako puknemo mi, puknut će i sustav.“