Jedna od najzahtjevnijih škola u Austriji nalazi se u Beču, u gradskoj četvrti Brigittenau, gdje prema pisanju austrijskog magazina Profil gotovo svi učenici imaju migrantsko podrijetlo. Od ukupno 390 djece u velikoj srednjoj školi samo pet nema migrantsku pozadinu, dok je oko 60 posto učenika islamske vjeroispovijesti, a njemački jezik kod kuće govori tek manji broj njih.

Magazin je tjedan dana pratio rad školskog socijalnog radnika Sebastiana, koji se svakodnevno suočava s teškim izazovima, od međuvjerskih sukoba do problema s disciplinom i odbijanjem školskih obveza.

Podsmijeh zbog vjere i sukobi među učenicima

Prema izvještaju, jedan učenik prvog razreda jedini je kršćanin u razredu, zbog čega ga dio muslimanskih učenika ismijava i vrijeđa. Socijalni radnik morao je organizirati posredovanje između učenika kako bi se smirila situacija.

Dodatne poteškoće pojavljuju se tijekom ramazana, kada velik broj djece posti, iako su vrlo mladi. Neki učenici poste već od osme godine, a među njima postoji i međusobni pritisak da se post strogo poštuje. U izvještaju se navodi kako pojedini učenici odbijaju ići na nastavu plivanja jer se boje da bi voda mogla dotaknuti usne.

Zbog posta dio djece dolazi u školu umoran, žedan i iscrpljen, što dodatno otežava nastavu i koncentraciju.

Djeca bez školskog iskustva i otpor prema učenju

Velik problem predstavljaju i učenici koji su u Austriju došli kao izbjeglice, a prije toga nikada nisu pohađali školu. U nekim slučajevima otpor prema obrazovanju dolazi i od roditelja, ali i od same djece.

Profil navodi primjer 14-godišnjeg dječaka koji nikada nije išao u školu ni u domovini ni u izbjegličkom kampu u Turskoj. U novu školu premješten je nakon brojnih incidenata, uključujući vrijeđanje nastavnika i aktiviranje požarnog alarma.

U nastavi ne može mirno sjediti, teško se koncentrira i smatra da je učenje gubljenje vremena jer, kako kaže, odgovore može dobiti preko ChatGPT-a. Dnevno provodi i do 13 sati na mobitelu.

Socijalni radnik pokušava postići male pomake

Socijalni radnik s dječakom pokušava postaviti realne ciljeve, poput smanjenja problema u ponašanju i prelaska u viši razred. Iako napredak ide sporo, ističe da je i najmanja promjena važna.

Prema njegovim riječima, dječak je ranije iznuđivao novac od druge djece, ali je s tim prestao nakon što je njegov prijatelj u zatvoru teško pretučen, što ga je navelo na razmišljanje.

Socijalni radnik smatra da su takvi trenuci znak napretka, jer se mladić prvi put počeo ozbiljnije preispitivati.