Austrija
Radno vrijeme u Austriji: Radimo i previše i premalo u isto vrijeme
U Austriji su žestoke rasprave o radnom vremenu. To se odnosi na gospodarstvo, a još više na politiku. Površno gledano, postoje dva kategorička stava koja se međusobno suprotstavljaju: s jedne strane, industrija poziva na povećanje radnog vremena, posebno u zahtjevu za 41-satnim tjednom. Na drugoj strani su brojne kampanje za četverodnevni ili 32-satni radni tjedan koje ponajprije čujemo iz SPÖ-a i organizacija zaposlenika.
Stvarnost je kompliciranija i raznolikija. Sljedeće činjenice stoje jedna uz drugu i jedna protiv druge: Zakonski maksimalno radno vrijeme je 40 sati tjedno, iako zakonske iznimke također dopuštaju 12-satni radni dan u ograničenom vremenskom razdoblju, ali mnogi kolektivni ugovori također propisuju radno vrijeme ispod standardnih 40 sati tjedno (obično za par sati manje, recimo 38, 38,5, 39).
Lokalna posebnost je visoka i sve veća kvota izvanrednog radnog vremena (nepunog radnog vremena). U 2023. godini, prema Statistici Austrije, to će biti 30,9 posto; Promatrano po spolu, 50,1 posto žena radi nepuno radno vrijeme, a 13,4 posto muškaraca. Broj dodatnih i prekovremenih sati također je visok, ali pada. Godine 2023. bilo ih je 181, a 2019. godine 261 milijun.
Austrija je također u vrhu kada je riječ o broju godišnjih odmora i državnih praznika s 25 odnosno 13. Švicarska i Njemačka, primjerice, imaju 20, odnosno 9, Francuska ima 25/11, a Češka 20/11.
Ono što sami ljudi žele je nešto drugo: prema anketi Statističkog ureda Austrije, svaki peti zaposlenik s punim radnim vremenom želi smanjiti svoje sate – a zauzvrat bi prihvatio niži prihod. Vlada i suprotno raspoloženje: prema podacima Gospodarske komore, dvije trećine ispitanih želi više raditi ako će dobiti više novca, pogotovo onog što se ne oporezuje.
Ekonomski gledano, obujam rada mora se povećati s obzirom na smanjenje radnih sati i produktivnosti. Visoka kvota za nepuno radno vrijeme pogubna je za financijsku održivost socijalne države i mirovina jer smanjuje uplate doprinosa. Gledano na ovaj način, trebalo bi uvesti poticaje za rad s punim radnim vremenom.
Suprotno tome, individualna otpornost sve više doseže svoje granice u sve užurbanijem i nejasnijem svijetu rada.
Austrija
Novo istraživanje: Prosječna plaća u Austriji 49.121 bruto godišnje
U usporedbi saveznih pokrajina najviše zarađuju Bečani i stanovnici Vorarlberga. Razlika u primanjima muškaraca i žena vidljiva je i u sadašnjoj provjeri plaća.
Zaposleni stanovnici Austrije u prosjeku godišnje zarade 49.121 euro bruto, no plaće se razlikuju po saveznim državama. Rezultat je to procjene platforme za ocjenjivanje poslodavaca kununu koja je analizirala 181.000 podataka o plaćama iz 2023. i 2024. godine.
Prema studiji, najveće prosječne plaće imaju Bečani od 51.127 eura i stanovnici Vorarlberga 51.094 eura, dok Gradišćani primaju samo 45.019 eura.
Što se tiče 10 najvećih gradova u Austriji, Linz je sa 51.278 ispred Beča, Dornbirna, Graza i Welsa. St. Pölten, Salzburg i Villach su u sredini terena, dok su plaće u Innsbrucku i Klagenfurtu najniže u ovoj usporedbi.
U analizi postaje jasan i jaz između primanja muškaraca i žena. Prema studiji, žene u prosjeku godišnje zarade 43.599 eura, što je 8.839 eura manje od muških kolega koji zarade 52.438 eura. Razlika se potvrđuje i kad se pogledaju platne liste kadrovski odgovornih djelatnika: tu je razlika među spolovima čak i viših 24 posto. Sve u svemu, menadžeri zarađuju u prosjeku 58.818 eura godišnje.
“Naše brojke pokazuju da još uvijek nema jednakosti plaća na austrijskom tržištu rada. To se odnosi na usporedbu među spolovima, ali i na regionalnu usporedbu. Ključni razlog za to je stalni nedostatak transparentnosti plaća, što značajno košta zaposlenik”, izjavila je šefica kununua Nina Zimmermann u priopćenju za javnost u ponedjeljak.
Također postoje jasne razlike između profesija i industrija. Najviše zarađuju ljudi s titulom “profesor” – 90.027 eura bruto godišnje, a slijede ih voditelji poslovnih jedinica (84.439 eura) i liječnici (84.352 eura). Ostali koji najviše zarađuju uključuju softverske arhitekte, privatne bankare i porezne savjetnike. Sektorski gledano, prednjače IT sektor i bankarski sektor.
Studija je uzela u obzir podatke o plaćama stalno zaposlenih. U ocjenjivanje nisu uključeni zaposlenici na određeno vrijeme ili pripravnici.
Austrija
Potres jučer pogodio Tirol: “Bilo je tutnjave”
U ponedjeljak ujutro, 20. siječnja 2025., u tirolskoj nizini dogodio se lagani potres. Potres, magnitude 1,9, osjetio se u općini Terfens istočno od Wattensa.
Tirolsku nizinu u ponedjeljak ujutro zatresao je slabiji potres. Epicentar potresa bio je u općini Terfens, koja se nalazi istočno od Wattensa u okrugu Schwaz. Prema podacima austrijske seizmološke službe, potres je bio jačine 1,9 stupnjeva po Richteru i bio je osjetan, ali nije imao ozbiljnijih posljedica. U 9:12 ujutro stanovnici su osjetili “jasan udar” popraćen “grmljavinom i tutnjavom sa zemlje”. Srećom, nije bilo štete na objektima, pa stanovništvo više nije bilo zabrinuto za sigurnost.
Austrija
Na operaciju koljena u Beču se čeka i više od 230 dana
Kako bi skratili ponekad iznimno duga čekanja na operacije, sve više bečkih bolnica odbija pacijente iz susjednih saveznih pokrajina.
Vrijeme čekanja na operacije u bečkim bolnicama ponekad je vrlo dugo. Na primjer, pacijenti u Ortopedskoj bolnici u Speisingu (Hietzing) čekaju u prosjeku 152 dana na operaciju kuka i 234 dana na operaciju koljena, kako bolnica, koja pripada grupi Vinzenz, objavljuje na svojoj početnoj stranici.
Na bolničkoj listi čekanja za operaciju kuka trenutačno je 1310 pacijenata, a za operaciju koljena 2511 pacijenata. Međutim, više od 40 posto njih ne dolazi iz Beča. To je problem i u drugim velikim bečkim bolnicama. Stoga postoje gornje granice za takozvane “gost pacijente”.
No, regulacija gostujućih pacijenata kod mnogih izaziva nezadovoljstvo, ali i pritužbe bečkog branitelja pacijenata Gerharda Jelineka (68). U posljednje vrijeme bilo je pet ili šest slučajeva, objasnila je Jelinek za ORF Radio, od kojih je većina pogodila Ortopedsku bolnicu u Speisingu (OSS). Međutim, zastupnica pacijenata pretpostavlja da je slučajeva puno više.
Iako je OSS vjerska bolnica, sufinancira je Grad Beč. Stoga, kao iu općinskim klinikama, također vrijedi zahtjev za smanjenjem broja posjeta pacijenata za planirane zahvate. „Grad Beč ima zadaću i odgovornost osigurati zdravstvenu zaštitu bečkog stanovništva te stoga propisuje da se pacijenti koji nemaju glavno prebivalište u Beču, ako je moguće, trebaju liječiti u matičnoj pokrajini“, kažu u Vinzenz grupi. na ORF.
Za Jelinek je taj strogi pristup neshvatljiv. Mogući razlog dosljednog odbijanja također bi mogao biti taj što obostrano naplaćivanje vjerojatno neće funkcionirati za pacijente koji dolaze u posjetu. Za bečkog zagovornika pacijenata, nadregionalno planiranje potražnje bilo bi rješenje: “Ja bih željela da su ove tri savezne pokrajine (Beč, Donja Austrija, Gradišće) jedan planski bazen i da moraju planirati i financirati njihovu zajedničku brigu.”
