U Austriji su žestoke rasprave o radnom vremenu. To se odnosi na gospodarstvo, a još više na politiku. Površno gledano, postoje dva kategorička stava koja se međusobno suprotstavljaju: s jedne strane, industrija poziva na povećanje radnog vremena, posebno u zahtjevu za 41-satnim tjednom. Na drugoj strani su brojne kampanje za četverodnevni ili 32-satni radni tjedan koje ponajprije čujemo iz SPÖ-a i organizacija zaposlenika.

Stvarnost je kompliciranija i raznolikija. Sljedeće činjenice stoje jedna uz drugu i jedna protiv druge: Zakonski maksimalno radno vrijeme je 40 sati tjedno, iako zakonske iznimke također dopuštaju 12-satni radni dan u ograničenom vremenskom razdoblju, ali mnogi kolektivni ugovori također propisuju radno vrijeme ispod standardnih 40 sati tjedno (obično za par sati manje, recimo 38, 38,5, 39).

Lokalna posebnost je visoka i sve veća kvota izvanrednog radnog vremena (nepunog radnog vremena). U 2023. godini, prema Statistici Austrije, to će biti 30,9 posto; Promatrano po spolu, 50,1 posto žena radi nepuno radno vrijeme, a 13,4 posto muškaraca. Broj dodatnih i prekovremenih sati također je visok, ali pada. Godine 2023. bilo ih je 181, a 2019. godine 261 milijun.

Austrija je također u vrhu kada je riječ o broju godišnjih odmora i državnih praznika s 25 odnosno 13. Švicarska i Njemačka, primjerice, imaju 20, odnosno 9, Francuska ima 25/11, a Češka 20/11.

Ono što sami ljudi žele je nešto drugo: prema anketi Statističkog ureda Austrije, svaki peti zaposlenik s punim radnim vremenom želi smanjiti svoje sate – a zauzvrat bi prihvatio niži prihod. Vlada i suprotno raspoloženje: prema podacima Gospodarske komore, dvije trećine ispitanih želi više raditi ako će dobiti više novca, pogotovo onog što se ne oporezuje.

Ekonomski gledano, obujam rada mora se povećati s obzirom na smanjenje radnih sati i produktivnosti. Visoka kvota za nepuno radno vrijeme pogubna je za financijsku održivost socijalne države i mirovina jer smanjuje uplate doprinosa. Gledano na ovaj način, trebalo bi uvesti poticaje za rad s punim radnim vremenom.

Suprotno tome, individualna otpornost sve više doseže svoje granice u sve užurbanijem i nejasnijem svijetu rada.