Komentar

Pregled tjedna: Otišao si Milane ostale su – hijene

Foto: Grad Zagreb - službena stranica / Lukas / unsplash.com - kroativ / ilustracija

Protekli tjedan bio je vjesnik da se zima polako bliži kraju i da je proljeće već na vratima. Svi se nekako osjećamo veselijim jer sunce je radost i zato je dobro da je veljača brzo prošla. Tjedan je obilovao zanimljivim vijestima, a završio je iznenadnom viješću o smrti zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, čovjeka koji je obilježio cijelu jednu epohu u hrvatskom političkom životu. Pored toga, čitav tjedan smo raspravljali i o zelenim covid putovnicama, koje su za mnoge diskriminatorne. Pa krenimo redom, dok nas sve nisu čipirali:

Piše: Robert Pandža

  1. veljače – Protivnik maski i mjera ima tvrtku koja prodaje maske

Tjedan je započeo viješću koja nas je sve nasmijala. Znamo koliko su neki političari dvolični, a austrijska politika obiluje takvim. Primjerice, nekadašnji vicekancelar H.C Strache protivnik je mjera u borbi protiv koronavirusa te je protivnik nošenja zaštitnih maski. To je njegovo političko djelovanje. U isto vrijeme mediji su otkrili da Strache u Srbiji ima tvornicu tkanina za zaštitne maske, a njegova tvrtka na svojoj web stranici reklamira zaštitne maske.

Nije to ništa novo, ali je samo još jedan dokaz da političari ne prezaju ni od čega kako bi dobili glasače i njihov naklon. Često se zato služe lažima. Strache je samo jedan od njih. Žalosno je da se danas na prste jedne ruke mogu prebrojati dosljedni političari te oni političari koji uistinu žive i vjeruju ono što govore.

  1. veljače – Svaki drugi tražitelj azila dolazi bez dokumenata

Sve osobe koje žele zatražiti azil u Njemačkoj moraju dati podatke o svom imenu i prezimenu, datumu rođenja i nacionalnosti. U mnogim slučajevima tražitelji azila nemaju dokaze za te podatke, budući da nemaju svoje dokumenate. U prošloj godini je postotak tražitelja azila bez dokumenata stariji od 18 godina bio 51,8 posto. Ovo pokazuju podatci koje je zatražila zastupnica FDP-a Linda Teuteberg.

Te iste podatke moguće je ekstrapolirati na EU pa je logično postaviti pitanje. Koga i u ime kojih razloga puštamo u Europu? Europa skupo plaća svoje greške iz prošlosti, a čini se da lekcije još nije ni naučila. Svaki drugi migrant koji uđe u Europu potpuna je nepoznanica. Čovjek bez prošlosti. Može biti bilo tko. I doktor medicine i serijski ubojica.

Vrijedi napomenuti da su glavni zagovornici neselektivnog primanja migranata u Europi stranke lijevih svjetonazora. Zato možda u budućnosti ne bi bilo loše njima i isporučiti račun za sve ono što proizilazi iz neselektivnog primanja ljudi o kojima ništa ne znamo.

Kao europski državljanin probajte u bilo koju drugu europsku zemlju ući bez ikakvih dokumenata. Javite mi posljedice.

  1. veljače – EU složna – dolaze “zelene covid putovnice”

Već nekoliko tjedana se priča o uvođenju zelenih covid putovnica koje mi mogle omogućiti lakše putovanje unutar EU. Kurz je bio jedan od glavnih zagovornika, a mnoge turističke zemlje podržale su njegovu ideju i u covid putovnicama vide olakšanje. Zato su sve oči ponovno bile uprte u “Mutti Merkel” koja je na koncu podržala ideju. Do ljeta bi se trebao razraditi koncept digitalnih putovnica koje bi sadržavale podatak o cijepljenju, testiranju na koronavirus te podatak da ste preboljeli koronavirus.

Neki covid putovnice smatraju diskriminacijom. U slučaju da covid putovnice budu uistinu sadržavale podatke o cijepljenju, testiranju ili možebitnom preboljenju koronavirusa onda tu ne vidim ništa sporno. Za putovanja će nam trebati test (koji će ovaj put biti digitalno pohranjen) jednako kao i sada što će biti alternativa cijepljenju. Za protivnike cijepljenja tu je testiranje. Za protivnike i cijepljenja i testiranja, tu je – šipak. Ništa. Ostanite kući i ne putujte. Na testiranju u vaš nosnice ubacuju mikročipove koji vam nakon toga učitavaju male mikrobombice koje se aktiviraju putem 5G odašiljača. Šala mala. Dok pandemija ne prođe to je jedina alternativa. Skeptika će uvijek biti. Jedini problem mogla bi biti zaštita osobnih podataka.

  1. veljače – Malo sportskih vijesti – Sjajni Dinamo Zagreb

Dinamo nastavlja pružati sjajne igre u Europi. Vijest sama po sebi i nije možda pretjerano čudo, ali Dinamo predstave u Europi svakako vrijedi izdvojiti. Dinamo je posljednjih godina nepresušan izvor talenata i poligon za brušenje reprezentativaca.

U Dinamu danas igra nekoliko sjajnih igrača. Pored već dokazanog Livakovića, Petković bi mogao već na Euru biti udarna špica reprezentacije. Sve je bolji Lovro Majer, a Oršić pokazuje da se na njega može ozbiljno računati. No jedno ime posebno treba istaknuti. Joško Gvardiol je već potpisao za RB Leipzig, ali s 19 godina igra s takvom lakoćom da se usudim reći da Hrvatska odavno nije imala takvog braniča. Nastavi li se razvijati u ovom smjeru onda nema sumnje da će Hrvatsku obranu u budućnosti nositi upravo on.

Pred hrvatskim izbornikom Dalićem su slatke brige pred ovo prvenstvo jer svi hrvatski reprezentativci igraju u dobroj formi. Poželimo da do lipnja tako i ostane.

  1. veljače – Koliko je građana Austrije preboljelo koronavirus?

Koliko je građana Austrije do sada preboljelo koronavirus još je nejasno. Od posljednje reprezentativne studije koja je provedena prošle jeseni pojavilo se mnoštvo upitnika. Trenutne procjene o tome koliko je građana Austrije preboljelo koronavirus kreću se od sedam pa sve do 30 posto.

Ono što sigurno znamo je da je broj ljudi koji su službeno preboljeli koronavirus 425.786 što odgovara oko 4,88 posto stanovništva. Ono što stručnjacima predstavlja problem je broj ljudi koji su imali asimptomatsku zarazu pa oni službeno nisu ni evidentirani jer velika većina njih nije ni znala da ima koronavirus.

Prema procjenama nekih stručnjaka broj građana Austrije koji su preboljeli koronavirus mogao bi uistinu biti između 15 i 30 posto što su svakako dobre vijesti koje daju nadu da se kraj epidemije uistinu bliži. Ono što začuđuje je činjenica da Austrija nije provela široko serološko istraživanje koje bi trebalo utvrditi stvarni postotak onih koji su preboljeli koronavirus.

  1. veljače – Svaki četvrti Hrvat radi za državu

Prema podacima Europskog ureda za statistiku (Eurostat) svaki četvrti Hrvat radi za državu. Hrvatska je ujedno i među državama članicama EU koje bilježe najveći porast broja zaposlenih koji rade za državu. Nije to vijest koja iznenađuje jer Hrvatima je država sve. Svi pričaju protiv države i državnog aparata, a svi bi htjeli biti dio istog. Raditi za državu dođe kao ostvarenje sna za mnoge, para sigurna – a pos’o lak.

Podaci zapravo jasno pokazuju i do kraja otkrivaju da se hrvatski mentalni sklop nije ni stope odmaknuo od komunizma i socijalizma. Hrvatska je možda postala neovisna, ali građani Hrvatske još duboko njeguju ostavštine prošlih “sistema”. Zato Hrvatska i 30 godina poslije tapka u mraku. U isto vrijeme građani država kojima smo se smijali krajem 90-ih kupuju nekretnine u Hrvatskoj. Quo vadis Croatia?

  1. veljače – Preminuo je Milan Bandić

Vijest o smrti dugogodišnjeg gradonačelnika Zagreba sve je iznenadila. U izbornoj godini mnogi su očekivali da će Bandić napokon izgubiti izbore, a Milan je, baš onako kako je i obećao – otišao sam – kad je on to poželio. Milan Bandić je bio političar u punom smislu te riječi. Jedan od najvještijih u Hrvatskoj. O Hrvatima je znao jako puno, zato je i ostao tako dugovječan. Čovjek koji je obilježio jedno čitavo razdoblje, počivao u miru Božjem.

Neka igre počnu, otiš’o si Milane, ostale su – hijene

Za sve one koji iluzorno vjeruju kako će Bandićevim odlaskom stvari nekim automatizmom krenuti na bolje – varaju se. Bandićeva ostavština je ogromna i onaj tko računa na mjesto gradonačelnika mora računati na veliku borbu, možda čak i veću od one koja bi bila da je Bandić otišao na neki drugi način.

Mnogi građani Zagreba su u Bandiću vidjeli i sebe, običnog malog čovjeka koji je dogurao do neke pozicije. Bandić je dakako to jako dobro znao i to je vješto koristio. Sve ove godine. Bio je lukav, a za razliku od mnogih današnjih političara i pragmatičan.

Iza njega ostaje velika ostavština, dobrim dijelom duboko zagrezla u kriminal i korupciju. Osoba koja dolazi na njegovo mjesto mora računati na težak težak posao – prije bavljenja gradom, mora očistiti ostavštinu. Među dosad ponuđenim kandidatima ne vidim osobu koja bi to mogla napraviti. Više nije borba protiv Bandića, nego tisuću malih bandića koje je Bandić ostavio Zagrebu u amanet.

Ja vjerujem da se od Zagreba može napraviti vrhunski srednjoeuropski grad (bolja verzija Praga, Beča i Budimpešte). Isto tako vjerujem da to može napraviti samo osoba koja je prethodno upravljala nekim ozbiljnim stvarima. I ne, ne zazivam Tima Oreškovića.

* stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju stavove uredništva portala kroativ.at i isključivo su stav autora ovog članka




Povezane vijesti:

Pregled tjedna: Milanović i Mamić u “obračunu” protiv bivših “drugova”

Robert Pandža

Vjerujem u znanost, ali sve manje vjerujem znanstvenicima (i političarima)

KROATIV

Od otvaranja terasa kafića – ništa!

Željko Batarilo