Connect with us

Religija

Pokopan o. Ilija Vrdoljak

Objavljeno

na

Sprovodne obrede za preminuloga člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda o. Iliju Vrdoljaka predvodio je u petak 7. siječnja na zagrebačkom groblju Mirogoj zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

Fra Ilija iznenada je preminuo u subotu 1. siječnja u Franjevačkom samostanu u Rovinju, u 73. godini života, 56. godini redovništva i 46. godini svećeništva. Na zagrebačkom Mirogoju okupili su se uz franjevačku subraću i obitelj pokojnika i željezanski biskup Egidije Živković i sisački biskup Vlado Košić.

Biskup Šaško istaknuo je molitveni usklik „Hvaljen budi Gospodine naš” koji povezuje redovničku subraću, svećenike u biskupskoj i prezbiterskoj službi o čemu svjedoči i prisutnost biskupa Živkovića i Košića. Hvaljen budi povezuje rodni zavičaj Bosne i Hercegovine, ljude s kojima je odrastao, koji su ga odgajali i poučavali, po kojima je osjetio i živo redovnički i svećenički poziv; povezuje sestre redovnice, vjernike u župama u kojima je djelovao, od zagrebačkoga Kozari Boka i Sigeta, preko Klanjca, Čakovca, Našica i Rovinja, preko austrijskoga St. Pöltena, Salzburga i Beča, kao i sve s kojima se susreo u službi provincijalnog ministra Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u domovini i inozemstvu. „Hvaljen budi Gospodine naš” molitveni je usklik sigurnosti da naše zajedništvo nije prestalo, nego ga dijelimo zahvaljujući Božjemu utjelovljenju i pritjelovljenosti vjernika u Kristu u kojemu živimo preporođeni za vječnost, rekao je biskup Šaško, dodajući da je u to uključeno i zajedništvo koje očituje zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Pročitana je zatim kardinalova sažalnica upućena provincijalu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milanu Krišti: “Primivši vijest o iznenadnoj smrti mnogopoštovanog fra Ilije Vrdoljaka, ožalošćena srca izražavam kršćansku sućut Vama, oče provincijale, svoj redovničkoj subraći naše Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, rodbini, prijateljima i znancima pokojnog fra Ilije. Plemenitu dušu dragog pokojnika odmah sam u svojim molitvama preporučio dobrom i milosrdnom Bogu. piše IKA.

Život fra Ilije nadahnut je evanđeljem po uzoru na sv. Franju Asiškog i ostvaren služenjem u svećeništvu i redovništvu. Pamtim ga kao redovnika odgovornog, jasnog, dakako i odlučnog kad je to bilo potrebno, ali diskretno prisutnog i susretljivog u vršenju dušobrižničke službe u domovini i inozemstvu te napose službe provincijalnog ministra. Pritisnut bolešću, koja ga je pratila, znao je sebe staviti u drugi plan u vršenju povjerene mu službe. Kao zagrebački nadbiskup zahvaljujem Bogu za njegovo zauzeto vršenje pastoralnih službi u Kozari Boku u Zagrebu, u Klanjcu, a posebno službe župnika i gvardijana u Zagrebu – Siget.

Često smo se susretali, posebno tijekom njegovoga mandata provincijalnog ministra, gdje je dolazila do istaknutog izražaja njegova crkvenost u analizi i suočavanjima s raznim pitanjima i problemima. Dakako da su posljedice zagrebačkog potresa, osobito ranjena crkva Sv. Franje Asiškog kao i središnje provincijalne ustanove na Kaptolu, bile poseban križ kojim je bio pritisnut pri kraju obnašanja službe provincijalnog ministra. I u tim je prigodama sve prihvaćao onom vjerničkom realnošću koja je nošena povjerenjem u Boga i kršćanskom odgovornošću da je potrebno u svim prilikama i neprilikama učiniti ono moguće.

Dok zahvaljujem za dar svećenika i redovnika fra Ilije Vrdoljaka u kršćanskoj nadi čvrsto vjerujem da se naš život ne zaustavlja u žalosti ovozemnog rastanka. Svoga brata u Kristu fra Iliju predajem Bogu kojemu sve živi te s puno povjerenja ponavljam riječi našega Gospodina: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost Gospodara svoga“ (Mt 25,23). Sve sudionike sprovoda na Mirogoju blagoslivljam i pozdravljam.”

Životopis fra Ilije predstavio je o. Željko Železnjak, OFM. Fra Ilija je rođen 20. ožujka 1949. u Kovačevcima (BiH), od oca Mijata i majke Lucije rođ. Stanić. Nakon djetinjstva i osnovne škole u rodnom mjestu, stupio je u Franjevačko sjemenište u Zagrebu. U novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda ušao je 21. kolovoza 1966. u Cerniku te 22. kolovoza 1967. položio prve redovničke zavjete. Studij teologije je završio u Zagrebu. Svečane redovničke zavjete položio je 2. prosinca 1973. u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 4. travnja 1976. godine u Zagrebu. Svećeničku službu obavljao je kao mladomisnik neko vrijeme u Kozari Boku u Zagrebu kao zamjenik upravitelja župe da bi zatim proveo sljedeće dvije godine kao župni vikar u franjevačkoj župi i samostanu u Klanjcu. Poslije toga, od 1978. do 1980., obnašao je službu župnog vikara u Čakovcu. Potom postaje voditeljem Hrvatske katoličke misije u St. Pöltenu (1980.-1983.) i u Salzburgu (1983.-1987.).

Vrativši se u domovinu u samostan u Zagrebu na Sigetu, gdje je bio gvardijan i župnik od 1987. do 1997. Zatim odlazi u Hrvatsku katoličku misiju, ovaj put u Beč kao njen voditelj, gdje je proveo najduži vijek svojeg redovničkog i svećeničkog služenja u pastoralu od 1997. do 2012. Potom biva premješten u Našice kao vikar samostana i župni vikar.

Godine 2014. izabran je na službu Provincijalnog ministra Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda koju je obavljao sve do 2020. nakon čega odlazi u Franjevački samostan u Rovinj gdje je bio predstojnik kuće i župni vikar sve do svoje smrti. Više puta je bio izabran za definitora Provincije. Godine 2014. je primio u Beču visoko odličje za zasluge Republike Austrije – Zlatni križ časti, kojim ga je odlikovao tadašnji austrijski predsjednik Heinz Fischer, zbog predanog dušobrižničkog rada na integraciji ljudi hrvatskog podrijetla u austrijsku sredinu, očuvanju vjere i materinskog jezika kao i očuvanju kulture i sakralne baštine, istaknuo je fra Željko.

Kod franjevačke grobnice od fra Ilije toplim riječima oprostio se biskup Živković. Nakon sprovoda u crkvi Svetog Križa u Sigetu slavljena je misa zadušnica.

Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Religija

Danas je Veliki petak, odnosno dan Muke gospodnje

Objavljeno

na

crkva

Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Slavi se u petak prije Uskrsa. Na ovaj se dan kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i same smrti.

Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva. Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu. Stoga Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu. Veliki petak zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje.

Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put.

U popodnevnim satima, puk se okuplja u crkvama na slavljenje obreda Velikog petka: čitanje Svetoga pisma i navještaj muke, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest. Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkiva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo se!”

Kod katolika, post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Također je za sve katolike starije od 14 godina obavezan i nemrs.

Obredi Velikog petka će se danas upriličiti i u crkvi Devet korova anđeoskih na Am Hofu, sjedištu Hrvatske katoličke misije Beč, u 18.30 sati. Sveta ispovijed moguća je od 17 sati.

Nastavi čitati

Religija

Katolici danas obilježavaju Veliki četvrtak – Misu večere Gospodnje

Objavljeno

na

Velikim četvrtkom završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Dakle, ono što mnoge zbunjuje, treba znati da vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak, a tri dana liturgijskih slavlja koja slijede predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija.

Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenuci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje.

Na misi posveta ulja znak je crkvenog zajedništva, koji ističe dar svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.

Velikim četvrtkom završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Dakle, ono što mnoge zbunjuje, treba znati da vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak, a tri dana liturgijskih slavlja koja slijede predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija.

Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenuci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje.

Na misi posveta ulja znak je crkvenog zajedništva, koji ističe dar svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.

Na misi večere Gospodnje, Crkva se spominje ustanovljenja euharistije, ministerijalnog svećeništva i zapovijedi ljubavi, koju je Isus ostavio svojim učenicima.

Na posljednjoj večeri Isus je sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu: predao se u smrt radi spasenja ljudi, ispunivši Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo i krv umjesto jaganjca i tako zapečatio konačni i vječni savez. Pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegova muka na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Isusove muke.

Gestu pranja nogu susrećemo na Zapadu već u 4. stoljeću, a ovaj je izraz gostoljubivosti prisutan još u Starom zavjetu, ali i u prvim kršćanskim vremenima.

Slavlje Mise večere Gospodnje sastoji se od pet dijelova: uvodnog obreda i službe riječi, obreda pranja nogu, euharistijske službe i prijenosa Svetootajstva.

U uvodnom obredu govori se ili se pjeva Slava, a dok se pjeva ili govori zvone zvona, a zatim šute do Vazmenog bdjenja. Zatim slijedi služba riječi koja svojim sadržajem uokviruje sadržaj cjelokupnog dana.

Obred pranja nogu pripada među najstarije obrede budući da su apostoli i njihovi nasljednici nastojali izvršavati sve ono što im je Gospodin rekao tijekom posljednje večere. Tim činom očituje se ljubav, poniznost i spremnost služenja, po Isusovom primjeru, u zajednicama vjernika koji su im povjereni.

Nakon obreda pranja nogu slijedi euharistijska služba, a slavlje Velikoga četvrtka završava prijenosom Svetootajstva do mjesta pohrane, pripravljenog u nekoj kapeli dolično urešenoj.

Nastavi čitati

Austrija

Raspored za Sveto trodnevlje u HKM Beč

Objavljeno

na

Dragi naši župljani,

donosimo Vam raspored za Sveto trodnevlje kao i raspored misa za Uskrs i Uskrsni ponedjeljak.

Na Veliki četvrtak imat ćemo i ove godine Getsemansku uru – klanjanje. Getsemanska ura je priprava za sve dublje ulaženje u tajnu Isusove muke koja je započela na Veliki četvrtak u večernjim satima u skrovitosti Getsemanija.

Foto: HKM Beč

Blagoslovljeni Vam veliki dani pred nama; a svima Vama koji putujete ili ste već otputovali: sretno stignite, odmorite se i još sretnije nam se vratite!

𝐁𝐥𝐚𝐠𝐨𝐬𝐥𝐨𝐯 𝐡𝐫𝐚𝐧𝐞 𝐣𝐞 𝐮 𝐬𝐮𝐛𝐨𝐭𝐮 𝐳𝐚 𝐯𝐫𝐢𝐣𝐞𝐦𝐞 𝐯𝐚𝐳𝐦𝐞𝐧𝐨𝐠 𝐛𝐝𝐣𝐞𝐧𝐣𝐚 𝐢 𝐮 𝐧𝐞𝐝𝐣𝐞𝐥𝐣𝐮 𝐧𝐚 𝐩𝐫𝐢𝐣𝐞𝐩𝐨𝐝𝐧𝐞𝐯𝐧𝐢𝐦 𝐦𝐢𝐬𝐚𝐦𝐚, poručuju iz HKM Beč.

Nastavi čitati
LM