Pala odluka u najbitnijem suđenju u novijoj povijesti Austrije

Nakon 168 dana suđenja, u petak je u procesu oko privatizacije državnih stanova Bauen und Wohnen GmbH (BUWOG) bivši ministar financija Karl-Heinz Grasser (prije FPÖ/kasnije Nez.) dobio zatvorsku kaznu u visini od osam godina. Prema procjeni Suda, dokazano je kako je Grasser nanio štetu republici nepovjerenjem zbog uplata u privatizaciji BUWOG-a i Terminalnog tornja (Terminal Tower) u Linzu. I za druge suokrivljenike su izrečene zatvorske kazne, a presude nisu konačne.

Bivši ministar financija je zloupotrijebio svoju političku funkciju, kršio imovinske interese i nije ispunio svoje obveze, rekla je sutkinja Marion Hohenecker na presudi u Bečkom kaznenom sudu. Grasser je osuđen zbog pronevjere i prihvaćanja darova od strane dužnosnika, kao i zbog krivotvorenja dokaza. Njegov odvjetnik Manfred Ainedter je već najavio žalbu na presudu.

Također je Sud utvrdio kako su krivi bivši glavni tajnik Slobodarske stranke Walter Meischberger te lobist Peter Hochegger. Meischberger je djelovao kao posrednik Grassera, a s za njega postoji i optužba primanja mita. Osuđen je na sedam godina zatvora, a tijekom čitanja presude je napustio sobu.

Lobist Hochegger je također pomagao u pronevjeri i sud mu je odredio kaznu od šest godina zatvora. Na početku suđenja je upravo on dao iznenađujuće, istina djelomično, priznanje, te je tako inkriminirao svoje suoptuženike.

Zatvorske kazne su izrečene i protiv bivšeg šefa Immofinanza Karla Petrikovicsa (dvije godine) i bivšeg direktora banke Raiffeisen RLB-OÖ Georga Starzera (tri godine). Odvjednik Gerald Toifl je osuđen na dvije godine zatvora, a švicarski upravitelj imovine Norbert Wicki na 20 mjeseci. Uz ove zatvorske kazne, Grasser, Meischberger, Petrikovics i Starzer republici moraju platiti odštetu. Kako bi dobili odštetu od Hocheggera, republika mora dobiti pred Građanskim sudom.

Pobjednički ponuditelji Immofinanz/RLB OÖ su platili 9,6 milijuna eura, što je jedan posto kupoprodajne cijene, Meischbergeru i Hocheggeru u privatizaciji saveznih stanova. Ponuda od 961 milijuna eura je bila samo milijun eura viša od ponude tvrtke CA Immo. Ovaj novac je proslijeđen kao mito za Grassera i njegove partnere.

Riječ je o prikrivenom dogovoru Grasera na račun Republike Austrije koju je oštetio“, izjavila je sutkinja za 9,6 milijuna eura. To je indirektno prebačeno na tri računa u Lihtenštjanu: „Oni koji pošteno posluju ne trebaju nikakve račune u Lihtenštajnu“, bila je opaska sutkinje, a za Grassera i njegov tim smatra kako su stvorili „infrastrukturom za prikrivanje“.

Kao dokaz da je dobio dio milijunske provizije govori i podatak iz optužnice prema kojoj je Grasser za vrijeme svoje ministarske funkcije pola milijuna eura u gotovini uplatio u Meinl banci te kasnije tvrdio da je novac od njegove punice u Švicarskoj. Novac se kasnije nalazio na lihtenštajnskom računu. Grasser je odbio ovu optužbu i izjavio kako nije zaradio, niti je imao saznanja o radu Hocheggera i Meischbergera za ponuditelje BUWOG-a.

Slično je bilo u slučaju najama porezne vlasti u poslovnoj zgradi Terminal Tower u Linzu, gdje je naplaćeno 200.000 eura provizicije. Prema optužnici je i ovaj novac proslijeđen Grasseru i partnerima, koji su zauzvrat proslijeđivali važne informacije pobjedničkom ponuditelju.

Još za vrijeme čitanja presude, Grasserov odvjetnik Ainedter je u dopisu medijima izjavio kako je presuda „očita pogrešna procjena“ te da će se pokrenuti svi pravni potezi. Njegov odvjetnik tvrdi kako sud „nije izdržao golem medijski pritisak, koji je bio jedinstven u Drugoj republici, s tisućama negativnih medijskih izvještaja i pogrešno osuđenog Karl-Heinz Grassera“.

BUWOG skandal datira još iz 2003. godine, a afera je sasvim slučajno otkrivena u rujnu 2009. godine, kada su istražitelji provjeravali slučaj propasti Constantia Privatbank (CPB). Istražitelji su otkrili neobične uplate provizije PR savjetniku Peteru Hocheggeru i njegovim poslovnim partnerima, lobijistima i bivšem FPÖ-ovom političaru Walteru Meischbergeru.

Karl-Heinz Grasser je 51-godišnji bivši austrijski političar koji je do 2003. godine bio član Slobodarske stranke. Od veljače 2000. do siječnja 2007. godine je bio austrijski ministar financija. Za njega su vezani skandali plaćenih putovanja, BUWOG-a, dobivanje Porschea za mjesto u Upravnom odboru, afere Terminal Tower, privatizacija austrijske pošte, Novomatica, Constantia Privatbank, Hypo Group Alpe Adria, ELAK i mnogi drugi.

Antonio Šećerović
Foto: Arhiva, Karl-Heinz Grasser (d.) – Don Claudio | Flickr

NE PROPUSTITE

LM