Austrija
Pala odluka u najbitnijem suđenju u novijoj povijesti Austrije
Nakon 168 dana suđenja, u petak je u procesu oko privatizacije državnih stanova Bauen und Wohnen GmbH (BUWOG) bivši ministar financija Karl-Heinz Grasser (prije FPÖ/kasnije Nez.) dobio zatvorsku kaznu u visini od osam godina. Prema procjeni Suda, dokazano je kako je Grasser nanio štetu republici nepovjerenjem zbog uplata u privatizaciji BUWOG-a i Terminalnog tornja (Terminal Tower) u Linzu. I za druge suokrivljenike su izrečene zatvorske kazne, a presude nisu konačne.
Bivši ministar financija je zloupotrijebio svoju političku funkciju, kršio imovinske interese i nije ispunio svoje obveze, rekla je sutkinja Marion Hohenecker na presudi u Bečkom kaznenom sudu. Grasser je osuđen zbog pronevjere i prihvaćanja darova od strane dužnosnika, kao i zbog krivotvorenja dokaza. Njegov odvjetnik Manfred Ainedter je već najavio žalbu na presudu.
Također je Sud utvrdio kako su krivi bivši glavni tajnik Slobodarske stranke Walter Meischberger te lobist Peter Hochegger. Meischberger je djelovao kao posrednik Grassera, a s za njega postoji i optužba primanja mita. Osuđen je na sedam godina zatvora, a tijekom čitanja presude je napustio sobu.
Lobist Hochegger je također pomagao u pronevjeri i sud mu je odredio kaznu od šest godina zatvora. Na početku suđenja je upravo on dao iznenađujuće, istina djelomično, priznanje, te je tako inkriminirao svoje suoptuženike.
Zatvorske kazne su izrečene i protiv bivšeg šefa Immofinanza Karla Petrikovicsa (dvije godine) i bivšeg direktora banke Raiffeisen RLB-OÖ Georga Starzera (tri godine). Odvjednik Gerald Toifl je osuđen na dvije godine zatvora, a švicarski upravitelj imovine Norbert Wicki na 20 mjeseci. Uz ove zatvorske kazne, Grasser, Meischberger, Petrikovics i Starzer republici moraju platiti odštetu. Kako bi dobili odštetu od Hocheggera, republika mora dobiti pred Građanskim sudom.
Pobjednički ponuditelji Immofinanz/RLB OÖ su platili 9,6 milijuna eura, što je jedan posto kupoprodajne cijene, Meischbergeru i Hocheggeru u privatizaciji saveznih stanova. Ponuda od 961 milijuna eura je bila samo milijun eura viša od ponude tvrtke CA Immo. Ovaj novac je proslijeđen kao mito za Grassera i njegove partnere.
„Riječ je o prikrivenom dogovoru Grasera na račun Republike Austrije koju je oštetio“, izjavila je sutkinja za 9,6 milijuna eura. To je indirektno prebačeno na tri računa u Lihtenštjanu: „Oni koji pošteno posluju ne trebaju nikakve račune u Lihtenštajnu“, bila je opaska sutkinje, a za Grassera i njegov tim smatra kako su stvorili „infrastrukturom za prikrivanje“.
Kao dokaz da je dobio dio milijunske provizije govori i podatak iz optužnice prema kojoj je Grasser za vrijeme svoje ministarske funkcije pola milijuna eura u gotovini uplatio u Meinl banci te kasnije tvrdio da je novac od njegove punice u Švicarskoj. Novac se kasnije nalazio na lihtenštajnskom računu. Grasser je odbio ovu optužbu i izjavio kako nije zaradio, niti je imao saznanja o radu Hocheggera i Meischbergera za ponuditelje BUWOG-a.
Slično je bilo u slučaju najama porezne vlasti u poslovnoj zgradi Terminal Tower u Linzu, gdje je naplaćeno 200.000 eura provizicije. Prema optužnici je i ovaj novac proslijeđen Grasseru i partnerima, koji su zauzvrat proslijeđivali važne informacije pobjedničkom ponuditelju.
Još za vrijeme čitanja presude, Grasserov odvjetnik Ainedter je u dopisu medijima izjavio kako je presuda „očita pogrešna procjena“ te da će se pokrenuti svi pravni potezi. Njegov odvjetnik tvrdi kako sud „nije izdržao golem medijski pritisak, koji je bio jedinstven u Drugoj republici, s tisućama negativnih medijskih izvještaja i pogrešno osuđenog Karl-Heinz Grassera“.
BUWOG skandal datira još iz 2003. godine, a afera je sasvim slučajno otkrivena u rujnu 2009. godine, kada su istražitelji provjeravali slučaj propasti Constantia Privatbank (CPB). Istražitelji su otkrili neobične uplate provizije PR savjetniku Peteru Hocheggeru i njegovim poslovnim partnerima, lobijistima i bivšem FPÖ-ovom političaru Walteru Meischbergeru.
Karl-Heinz Grasser je 51-godišnji bivši austrijski političar koji je do 2003. godine bio član Slobodarske stranke. Od veljače 2000. do siječnja 2007. godine je bio austrijski ministar financija. Za njega su vezani skandali plaćenih putovanja, BUWOG-a, dobivanje Porschea za mjesto u Upravnom odboru, afere Terminal Tower, privatizacija austrijske pošte, Novomatica, Constantia Privatbank, Hypo Group Alpe Adria, ELAK i mnogi drugi.
Antonio Šećerović
Foto: Arhiva, Karl-Heinz Grasser (d.) – Don Claudio | Flickr
Austrija
Bečki Casanova zavodio žene pa im ostavljao dugove
Zaslijepio je žene iz bečkog društva svojim besprijekornim izgledom: Alexander (ime promijenjeno) izgledao je svjetski čovjek, bio je šarmantan, djelovao je velikodušno, poduzetno i pristupačno – sve dok nije počeo govoriti o svojim navodnim financijskim problemima i zatražio pomoć. U dokumentarcu ATV-a “Insinuated” hrabre žrtve poput Bečanki Margreth i Anne pričaju kako su upale u mrežu 55-godišnjaka.
Nakon priloga “Heutea” o spretnom bečkom varalici, sada se javilo još žrtava. Iris H. vodi trgovinu cvijećem u centru grada. Alexander se nije pretvarao da gaji neke velike osjećaje ili prijateljstvo prema njoj. No, kupovao je skupo cvijeće u elitnoj cvjećari za brojne dame iz društva, koje je želio osvojiti, ali nikada nije platio.
“Jednom mi je dao najljepše cvijeće u mom životu”, kaže Margreth, kojoj Aleksander duguje navodno 40.000 eura.. 55-godišnjak je navodno naručio isti taj buket od Iris H. “Imao je stalne narudžbe kod nas: jednom tjedno slao je cvjetne aranžmane, bilo je i buketa za razne dame”, rekla je cvjećarka u intervjuu za “Today”. “Plaćao je prvi mjesec, a onda više nije. Dužan mi je između 3000 i 4000 eura”, ljutito kaže Bečanka.
Kad je pitala Alexandera o tome, on se ispričao navodeći navodnu pogrešku svog poreznog savjetnika. “Čak me pozvao na večeru da razjasni nesporazum i obećao da će brzo podmiriti njegov preostali račun.” Ali to se nikada nije dogodilo. Cvjećar je tada angažirao agenciju za naplatu potraživanja, no Alexander u tom trenutku više nije bio dovoljno financijski likvidan. Dobila je samo 50 eura natrag.
“Ne razumijem kako se možeš tako ponašati i izvući. Znam za još tri cvjećarnice u kojima je napravio isto”, užasnuto kaže Iris H. Privatno se nikad nije spetljala s Aleksandrom. Ali može razumjeti da je svojim urbanim ponašanjem uspio prevariti svoje žrtve.
“Trenutno je na Tinderu, to znam od prijatelja. Željela bih snažno upozoriti druge žene na njega. On je trenirao NLP kao životni trener, točno zna kako se prodati.”, govori oštećena žena.
Austrija
Telekom u Austriji ‘dijeli’ na tisuće PlayStation 5 konzola da postanete njihov korisnik
Nekoliko lijepih tehničkih naprava koje se poklanjaju kako bi se privukle nove mušterije – to je uobičajenije u Austriji. U ovom slučaju, međutim, A1 ide korak dalje te je organizirao cijeli kontingent igraćih konzola za besplatnu distribuciju.
Model je PlayStation 5 Slim Digital Edition dio je velike “nagradne igre” A1. Inače, preporučena maloprodajna cijena od proizvođača Sony: 449,99 eura.
A1 govori o “stotinama” konzola, ali prema izvješćima ima ih gotovo 2000, a promotivna akcija trebala bi početi danas. Detalje promotivne akcije možete pronaći na njihovim stranicama.
Austrija
Zbog pripravljanja ove juhe u Austriji možete dobiti 5 godina zatvora
Juha od peraja morskog psa u Austriji je povijest. Kako bi se to osiguralo, trgovci proizvodima od morskih pasa sada se suočavaju s oštrim kaznama.
Već 14. prosinca 2022. sve stranke u Nacionalnom vijeću izjasnile su se za jaču zaštitu morskih pasa, a konkretna provedba potrebne nacionalne zabrane uvoza proizvoda od morskih pasa od tada se razrađuje u Ministarstvu zaštite okoliša. Nacrt odgovarajuće uredbe predstavljen je dobrih godinu dana kasnije i sada je gotova stvar – više o tome ovdje.
Od 1997. postoji uredba na razini EU-a za zaštitu određenih životinjskih vrsta i protiv trgovine njima, iako su državama članicama dostupna stroža pravila. To je upravo ono što Austrija sada koristi. Vrste morskih pasa koje su zapravo navedene u Dodatku B, C ili D sada će se u Austriji tretirati kao primjerci koji su navedeni u Dodatku A.
Poseban cilj Pravilnika o trgovini vrstama je, s jedne strane, ojačati nacionalnu kontrolu trgovine određenim vrstama morskih pasa, a s druge strane smanjiti uvoz kako bi se osigurala učinkovitija zaštita vrsta. Carinski ured će to provjeravti.
Moguće drastične kazne
Uz to idu i strože kazne spomenute u Zakonu o trgovini divljim životinjama. Osnovno pravilo glasi: Svatko tko uvozi, izvozi ili transportira pogođene morske pse bez dozvole kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine ili novčanom kaznom do 360 dnevnih stopa. Isto se odnosi na svakoga tko kupuje, izlaže, skladišti, prevozi, prodaje ili pokuša to učiniti bilo koju stavku iz Dodatka A. Čak i uz grubu nepažnju moguća je godina zatvora.
Stvari postaju još gore za povratnike. Tko je već dva puta osuđivan, a postupa s namjerom trajnog ostvarivanja prihoda, može dobiti kaznu do pet godina zatvora.
