Connect with us

Hrvati u Austriji

OTKAZ NASTAVNICI HRVATSKOG JEZIKA JER NE ŽELI PREDAVATI BKS!?: Od nove školske godine u Vorarlbergu nema hrvatskog jezika?!

Objavljeno

na

Već smo na našem portalu u više navrata s pravom problematizirali poteškoće s kojima se susreću roditelji hrvatskog podrijetla u Austriji, kao u ostalom i oni srpskog podrijetla, čija djeca po austrijskom zakonu imaju pravo na nastavu materinskog jezika, a u okviru austrijskog obrazovnog sustava.

Iako postoje sve zakonske pretpostavke, a između hrvatske i austrijske strane potpisani i mnogobrojni međudržavni ugovori i sporazumi o suradnji u obrazovanju, austrijske školske vlasti uporno inzistiraju na nastavi tzv. BKS-a (Bosnisch – Kroatisch – Serbisch), a nikako, kako je jedino i moguće, na hrvatskom jeziku, priznatom međunarodnom jeziku i, uostalom, službenom jeziku Europske unije.

Nema nikakve sumnje kako su srpski, bosanski i hrvatski jezik slični i govornici se međusobno razumiju, ali to nije izgovor da bi se oni zajedno stavili u nastavni obrazovni proces. Razumiju se još i slovenski i makedonski i mnogi drugi pa zašto se onda poradi pojeftinjenja sve njih ne stavi u istu grupu? Zašto se to onda ne prakticira i sa Česima i Slovacima jer i oni su nekada imali nametnuti češkoslovački jezik. Zašto se samo s Hrvatima čini ovaj neslavni eksperiment?

I dok samo u nekim školama u Austriji s pravom imamo samosvojni hrvatski jezik i predavača, nastavnika, izvornog govornika, što su i ciljevi ove vrste nastave, jer osim jezika podučava se i o kulturi, tradiciji, hrvatskom identitetu i sl., u većem dijelu, oko 15 000 djece školske dobi i hrvatskog podrijetla uopće nije uključeno u obrazovne procese i oni ne idu iz opisanih razloga na nastavu BKS-a koja svake godine bilježi sve manje upisanih polaznika.

Nakon deset godina nastave hrvatskog jezika u saveznoj pokrajini Vorarlberg, od nove školske godine uvodi se BKS, a nastavnica hrvatskog jezika dobiva otkaz

Na žalost, neki pozitivni primjeri u Tirolu, Salzburgu ili Vorarlbergu gdje se predaje hrvatski jezik u sklopu nastave materinskog jezika, ili pak u pojedinim školama u Beču, usamljeni su, bez jasnih su pravila i njihova budućnost je neizvjesna, a da ne govorimo o tome kako jako teško ide Hrvatima omogućiti učenje hrvatskog jezika, a ne BKS. 

Svjedoci smo najnovijeg slučaja iz Bregenza i Feldkircha u saveznoj pokrajini Vorarlberg gdje se nastava hrvatskog jezika provodila deset godina. Školski inspektor je očito time nezadovoljan pa zahtjeva da se od sljedeće školske godine podučava BKS. 

Školski inspektor: “Organizacija nastave za tri jezika postaje sve teža pa ćemo od nove školske godine ići na BKS, jedinstvenu državnu regulativu”

Tako školski inspektor Mustava Can u pismu nastavnici hrvatskog jezika čije je ime poznato redakciji Kroativa naglašava kako će početkom školske godine 2020./2021. uslijediti novi propisi nastave srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i da organizacija posebnog predavanja tri jezika za njih postaje sve teža pa će se vratiti na jedinstvenu državnu regulativu – na BKS!

Inspektor Mustava se poziva na okružnicu Saveznog ministarstva obrazovanja i znanosti još iz 1996. godine, koja u jednom svom članku ističe: “Ako je moguće, ne razdvajajte djecu prema etničkoj pripadnosti”, a učitelje pak upozorava da „bez obzira na svoje
etničko ili regionalno podrijetlo, uvažavajte i promovirajte u jednakoj mjeri sve jezične vrste zastupljene u skupini”.
Dakle, za austrijske činovnike, hrvatski jezik je tek neka vrsta nekog njima nejasnog jezika, a nastavnici neka se snalaze uz mnogobrojne ustupke. I to je nastava materinskog jezika? Bilo bi smiješno da nije tragično.

A doista je tragično, jer ista je nastavnica već deset godina na ugovoru na određeno vrijeme i ne znamo po kojemu je to zakonu dozvoljeno i koja bi se tu okružnica trebala primjenjivati. Isto ministarstvo je u ranijim dopisima prije početka prijašnjih školskih godina, učiteljicu izvještavalo kako će bez obzira na mjerodavnu uredbu, nastava hrvatskog jezika biti omogućena. Sve do sada. Deset godina im nije trebala mjerodavna okružnica, dok nije došao inspektor Mustava pa se nje sjetio, uvodi BKS, a nastavnicu hrvatskog jezika šalje na Zavod za zapošljavanje.

I to nije sve: školski inspektor traži od učiteljice da se do 15. lipnja 2020 godine službeno očituje hoće li ona predavati BKS, a ako neće, s 30. kolovozom 2020. godine prestaje joj ugovor o radu.

Roditelji ogorčeni, skupljaju peticiju; traži se pomoć kod mjerodavnih institucija vlasti; Veleposlanstvo za slučaj “zainteresirano”

Šokirani smo ovim slučajem. Gdje će sada naša djeca na nastavu? Mi ćemo pokušati sve što je u našoj moći, ali trebamo pomoć svih mjerodavnih institucija, kažu roditelji. Zvali su i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Republici Austriji iz kojega im je po njihovim navodima rečeno kako su “zainteresirani za ovaj slučaj i djelovat će u okvirima svojih mogućnosti”.

U tijeku je potpisivanje građanske inicijative koju će predati mjerodavnim institucijama nakon što obrazlože poteškoće i inicijativu potpiše najmanje sto austrijskih državljana. Nije nam potpuno jasno zašto bi potpisnici građanske inicijative za nastavu hrvatskog jezika trebali biti austrijski državljani jer se nastava hrvatskog jezika jamči neovisno o državljanstvu, ali vjerojatno je puno jači politički pritisak ako neki zastupnik odnosno političar pokaže veće zanimanje za austrijske državljane, a ne neke iseljenike.

I tako, dok je na visokoj političkoj razini sve u redu i dok se političari naslikavaju u potpisivanju ugovora o suradnji u obrazovanju, stvari na terenu su potpuno drukčije.

Podsjetimo, najnoviji sporazum odnosno Program suradnje u području kulture i obrazovanja, a sukladno Ugovoru između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Austrije o suradnji u području kulture i obrazovanja potpisan je na najvišoj razini 11. listopada 2016. godine u Beču, u članku 19. izrijekom kaže:

Austrijska strana priopćila je da učenicima kojima njemački nije prvi jezik pruža mogućnost nastave na materinskom jeziku. Obje strane naglašavaju važnost održavanja nastave hrvatskog jezika i kulture pod istim uvjetima kao nastave materinskog jezika koje austrijska strana drugim učenicima koji u obiteljima isključivo ili djelomično koriste jezik koji nije njemački.

Što biva onda s ovim najnovijim ugovorima, ako se neki austrijski činovnik dosjeti nekoga svog papira iz 1996. godine koji je za njega jedini mjerodavan. Završavaju li ovi ugovori negdje u košu za smeće?

Nadamo se da nije tako i da se sve hrvatske institucije moraju založiti za poštivanje međudržavnih obveza te da će nastava hrvatskog jezika i kulture u nastavi materinskog jezika u Austriji napokon zaživjeti, a velika je uzdanica i novoutemeljena Radna skupina za hrvatski jezik Hrvatskog doma Beč koja će na temelju svoga programa i smjernica ukazivati na ove poteškoće i nuditi rješenja. 

T.N.  

Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Hrvati u Austriji

Susret hrvatske katoličke mladeži Gospić 2024.

Objavljeno

na

By

Grad Gospić i Gospićko-senjska biskupija domaćini su 12. Susreta hrvatske katoličke mladeži (SHKM) koji će se pod geslom “Raduj se za svoje mladosti!” (usp. Prop 11, 9) održati u Gospiću u subotu 4. svibnja 2024. godine.

Pozvani su mladi od 18 do 35 godina na iskustvo zajedništva, radosti, molitve, slavljenja i druženja s mladima iz cijele Hrvatske te s Hrvatima iz Bosne i Hercegovine i drugih zemalja diljem svijeta.

Prijave su započele i traju do nedjelje Muke Gospodnje (Cvjetnice), 24. ožujka 2024. Kasnije prijave neće biti moguće.

Obrazac za prijavu nalazi se OVDJE.

Planiran je zajednički polazak autobusom u petak, 3. svibnja ispred naše crkve am Hof (kasniji sati; ccac 23h) a povratak u večernjim satima u nedjelju, 5. svibnja.

Za sve ostale informacije i pitanja javite se na mail: darko@hkm-wien.at

Nastavi čitati

Austrija

Kako je hrvatski jezik nestao iz Marchfelda

Objavljeno

na

Tisuće ljudi iz Marchfelda nekoć su govorili hrvatskim jezikom, u nekim selima ga je govorila čak i većina stanovništva. Ali za razliku od Gradišća, u Donjoj Austriji hrvatski jezik je izumro. Pozadinu je sada opsežno istražilo Sveučilište u Beču.

Danas se dokazi hrvatskog naseljavanja Marchfelda nalaze prvenstveno na grobljima. Brojna hrvatska prezimena svjedoče o nekoć uspješnoj hrvatskoj manjini u selima kao što su Wagram an der Donau, Eckartsau, Breitensee i Haringsee (sva u okrugu Gänserndorf). U nekim mjestima, uključujući Loimersdorf, Engelhartstetten i Kopfstetten (također okrug Gänserndorf), Hrvati su čak činili većinu, objašnjava lingvistica Agnes Kim sa Sveučilišta u Beču. Njihovi su dijalekti davno izumrli, piše ORF.at.

Posljednjih godina Kim je uz pomoć starih crkvenih zapisa i nadgrobnih ploča rekonstruirala povijest i sudbinu hrvatskih obitelji u Marchfeldu. Pisani izvori samih ljudi nisu sačuvani, ali opisi dijalekta koji se govorio u to vrijeme mogu se koristiti za opisivanje podrijetla i kronologije. Za svoje istraživanje Kim je prošle godine od pokrajine Donje Austrije dobila nagradu Science Future Prize.

Povijest Marchfeldskih Hrvata započela je klimatskim i geopolitičkim promjenama na europskom kontinentu. Od kraja 13. stoljeća prosječne temperature u srednjoj Europi naglo su pale, a povjesničari klime govore o malom ledenom dobu koje je uslijedilo nakon srednjovjekovnog toplog razdoblja. Niske temperature imale su strašne posljedice: “To je značilo da su velika područja zemlje koja nisu bila toliko plodna napuštena”, objašnjava Kim. To također uključuje Marchfeld, koji je u to vrijeme bio pjeskovit i težak za kultiviranje.

Tome su pridodani i krvavi osvajački pohodi Osmanlija, koji su okončani tek drugom neuspješnom turskom opsadom Beča 1683. godine. Ravni Marchfeld bio je stalno poprište nasilnih ratnih činova. Znanstvenica ga opisuje kao “devastirano područje”. Nakon dvije turske opsade u nekoliko generacija, Marchfeld je doslovno opustošen, a bilo je i pothranjenosti zbog hladne klime. Broj stanovnika u Marchfeldu drastično se smanjio.

“To je značilo da su stanodavci morali pronaći nove radnike i nove stanovnike za prostor”, kaže Kim. Osim svojih seoskih posjeda u okolici Beča, mnogi su austrougarski plemići posjedovali i zemlju u udaljenim područjima carstva, poput Hrvatske.

“U to vrijeme na Balkanu su bili i turski ratovi, Osmanlije su osvojile velike dijelove Balkana, a ljudi su odatle morali bježati”, objašnjava lingvistica Kim. Mnogi zemljoposjednici iskoristili su priliku i obećali svojim podanicima novi početak u središtu carstva.

Istraživači danas pretpostavljaju da je narod prvenstveno došao iz središnjeg hrvatskog područja uz granicu s BiH, objašnjava Kim. Unovačeni hrvatski doseljenici brzo su se učvrstili u Marchfeldu. Crkveni umrlici u Loimersdorfu bilježe prvi spomen građana s hrvatskim imenima već 1733. godine. Od 1700. nadalje može se pretpostaviti da su u Marchfeldu živjeli Hrvati, kaže Kim. U selima kao što je Loimersdorf, koja su bila posebno naseljena Hrvatima, oko 300 do 350 od 300 do 400 stanovnika vjerojatno je u 18. stoljeću govorilo hrvatskim jezikom.

“Može se pretpostaviti da se način na koji ruralno stanovništvo međusobno komunicira, čak i na višejezičnim mjestima, uglavnom temelji na skladu, zajedničkom životu i slaganju”, kaže Kim. Ali jezik se uvijek koristio kao sredstvo politike moći u multietničkoj monarhiji, naglašava ona.

Sumnjičavo se gledalo na širenje hrvatskog jezika izvan vrata prijestolnice, osobito među donjoaustrijskim staležima. “Već u 17. stoljeću staleži su pokušali ograničiti privilegije hrvatskog govornog stanovništva, posebice u vlastitoj crkvenoj službi”, objašnjava Kim. Godine 1792. veleposjednici u Loimersdorfu nameću njemački kao crkveni jezik i time posredno označavaju kraj hrvatskog jezika u Marchfeldu.

“Upravo je ta institucionalna uporaba jezika najvjerojatnije prije ili kasnije dovela do germanizacije, do toga da ljudi mijenjaju svoj jezik”, kaže Kim. Razloge koji stoje iza intenzivnih napora germanizacije u Marchfeldu danas je teško rekonstruirati, kaže Kim. “Jedna od pretpostavki je da su središte Habsburškog Carstva jednostavno za sebe prisvojili posjednici koji su govorili njemački i plemstvo koje je govorilo njemački.”

Germanizacija je bila uspješna, a najkasnije do 1900. hrvatski više nije bio vitalni jezik u Marchfeldu. Kim sumnja da je ipak bilo ljudi koji su odrasli govoreći hrvatski sve do 1930-ih, a možda i do 1950-ih i 1960-ih. “Nažalost, ni hrvatski dijalektolozi ih više nisu mogli pronaći, pa nemamo konkretnih dokaza za jezik.”

Jezična politika bila je sasvim drugačija samo nekoliko kilometara južnije. Gradišćem, kao dijelom mađarske polovice Carstva, dominiralo je mađarsko plemstvo. Unatoč naporima za mađarizaciju, veća društvena višejezičnost bila je uobičajena u Mađarskoj, kaže Kim. Osim toga, jezik crkve u Ugarskoj bio je bez iznimke latinski.

Danas nas samo nekoliko mjesta podsjeća na nekadašnji cvat hrvatskog života u Marchfeldu. U Groß-Enzersdorfu (okrug Gänserndorf) nekadašnja jugoistočna gradska vrata i danas se nazivaju “Kroatentor”. Krajem 19. stoljeća Kroatisch Wagram preimenovan je u Wagram na Dunavu, koji je i danas u upotrebi. Deutsch Wagram, koji je nekoć dobio “Deutsch” da bi se razlikovao od Kroatisch Wagrama, i danas nosi sufiks.

Nastavi čitati

Hrvati u Austriji

Milijun eura za Hrvate izvan Hrvatske

Objavljeno

na

By

Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske objavio je milijun eura vrijedan javni poziv na koji svoje posebne potrebe i projekte od interesa za Hrvate izvan Hrvatske mogu prijaviti neprofitne organizacije, fizičke osobe te socijalno ugroženi pojedinci.

Najvrjedniji je to javni poziv otkako je prije deset godina pokrenut program kojem je cilj jačanje suradnje s Hrvatima izvan Hrvatske, očuvanje i jačanje nacionalnog identiteta, zaštita prava i interesa hrvatskih zajednica, očuvanje hrvatskog jezika, kulture i baštine.

Usporedbe radi, posljednji takav poziv objavljen u listopadu prošle godine bio je vrijedan 880 tisuća eura, a onaj prije njega 800 tisuća eura.

Na aktualni javni poziv u idućih mjesec dana mogu se prijaviti udruge, zaklade, ustanove, vjerske zajednice ili druge pravne osobe Hrvata izvan Hrvatske i u Hrvatskoj, fizičke osobe te socijalno ugroženi Hrvati izvan Hrvatske i povratnici/useljenici iz hrvatskog iseljeništva/dijaspore.

Najniži iznos koji se može ugovoriti po pojedinom projektu je 700 eura, a najviši 20 tisuća eura, socijalno ugroženi pojedinci mogu dobiti od 300 do najviše 3500 eura.

Prijave na javni poziv podnose se Središnjem državnom uredu zaključno do 6. ožujka, a detaljan popis uvjeta i dokumentacije koje podnositelji moraju ispuniti i priložiti naveden je na mrežnoj stranici Ureda, javila je Hina.

Nastavi čitati
LM